Svježa, džem ili kao kajsijevača? Zašto marelicu zovu "sretno drvo"?

Marelica, dragocjena voćka, ukras vrta i voćnjaka, stigla je u ove krajeve - nepoznato je odakle. Iako se uzgaja najmanje 5.000 godina, nije sa sigurnošću utvrđeno je li porijeklom iz Kine, Japana, Koreje ili nekog drugog kraja Azije. Njeno latinsko ime, Prunus armeniaka, to jest armenska šljiva - nije od pomoći, jer nije došla iz Armenije nego je ondje stigla razmjenom na Putu svile.

Iz Azije su je Rimljani širili po Europi. Divlje marelice, koje još rastu u manje naseljenim predjelima Kine, Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana tako su malobrojne da su stekle status ugrožene vrste.

Ništa bez kajsijevače

Udomaćena uzgaja se po cijelom svijetu, a najbolje uspijeva u predjelima s ugodnom mediteranskom klimom. Raste kao grm ili nisko drvo, s atraktivnim cvjetovima i privlačnom bojom kore tako da ima i važnu estetsku funkciju na imanju.

Najveći proizvođač je Turska sa 390.000 tona godišnje. Slijede Iran i Italija. Zanimljivo je da u svijetu najveći dio proizvedenih marelica ide u sušenje, dok kod nas radije ovaj plod koriste za sokove, džemove i kompote.

Kako napraviti rakiju od kajsija?

U stvari, kod susjeda dosta ode i u rakiju kajsijevaču, onu koja osvaja medalje na sajmovima, "sto jezika govori" i smatra se kao dragocjen dar kumu ili prijatelju. Ovaj plod, sličan maloj breskvi, žut ili narančast, nije "izdašan" kad je rakija u pitanju, što je nesumnjivo jedan od uzroka pojave da rakija kajsijevača obično ima višu cijenu od većine drugih vrsta.

Veliko bogatstvo

Za plod i drvo vežu se mnoga vjerovanja, uglavnom povoljna, jer je marelica "sretno drvo". Još u drevnoj Kini Majka Zapada, boginja plodnosti, ima u svojoj službi četu vila kojima je jedini posao da brinu o njenim marelicama, voću besmrtnosti. U antičkoj Grčkoj je dar Heliosa, boga sunca, zato produžava život i daje dobro zdravlje.

Imati ih smatra se velikim bogatstvom kod poljoprivrednika u susjednoj Srbiji. 

Obilno rađa, pa "odmara"

Drugo cvjetanje marelice, po vjerovanju, znači hladnu zimu. Opet prema vjerovanju, ovo drvo jedne godine obilno rodi ("gađali smo se kajsijama"), a sljedeće "odmara". Da povoljno utječe na zdravlje, dokazuje i njen sastav s puno C, E i K vitamina uz sve poznate vitamine B kompleksa, kalija, željeza i kalcija. Ugodan je i lak dodatak prehrani, a po vrućinama može biti i samostalan obrok.

Važno je samo da plodovi budu potpuno zreli. Zelene marelice koje djeca tako rado kradu (a vlasnici se prave da ih ne vide) uopće nisu dobre za probavu. Koštica u plodu melje se radi eteričnog ulja i izrade kozmetike, a mala jezgra u koštici koristi se u kulinarstvu kao zamjena za badem. Ali, jezgra može biti i veoma gorka, u tom slučaju je neupotrebljiva za ljudsku prehranu. 

Još jedan običaj se tiče ove voćke, ali ne ploda nego drveta od koga se mogu, uz dosta vještine, izraditi komadi nakita. Žena koja nosi naušnice od marelice ili muškarac koji nosi ogrlicu s privjeskom od njezina drveta - zaštićeni su od svake zle sile.