Bez izuzetka simbolizira svjetlost i snagu kod svih naroda koji su ikada došli u kontakt s ovom biljkom.
Suncokret, latinski Helianthus annuus, spada u biljke koje su značajno izmijenile ratarstvo. Jednogodišnja je zeljasta biljka, najveća u porodici glavočika. Ime Helianthus potječe od grčkih riječi helios - sunce i anthos - cvijet.
Korijen, čupav i vlaknast, prodire do tri metra u zemlju. Zbog ovakvog korijenskog sustava i sposobnosti da upija vodu i štetne tvari, ova biljka se često koristi za isušivanje močvare i čišćenje zagađenog tla od otpadnih voda, olova pa čak i radioaktivnih tvari. Stabljika je šuplja, visoka od 50 do 250 centimetara, a najviši suncokret imao je stabljiku visoku deset metara i uzgojio ga je Alex Babich iz mjesta Fort Wayne u SAD-u, 2025. godine.
Listovi su krupni, obično pokriveni dlakama, a cvijet je svojevrsna specifičnost. Osnova glavice se sastoji od više malih cvjetova, a žute latice, koje oduševljavaju slikare, zapravo su listovi koji štite te male cvjetove. Suncokret se koristi prvenstveno za proizvodnju jestivog ulja, koje služi za kuhanje, pečenje i prženje, izradu margarina i umjetnog sala ili za konzerviranje ribe, voća i povrća. Sjemenke se isprže pa ih ljudi jedu kao "grickalicu" ili dodatak zdravoj prehrani, jer su izuzetno bogate hranjivim tvarima.
Iste sjemenke, samo bez soli, služe za prihranu ptica stanarica preko zime. Suncokret je stigao u Europu iz Amerike u 16. stoljeću da bi već u 17. postao ratarska kultura. Starosjedioci sjeverne Amerike, Meksika i Perua uzgojili su ovu biljku još prije 3.000 godina i koristili je isto kao što je velik dio čovječanstva koristi i danas.
Najpoznatije vjerovanje o suncokretu, rašireno svuda gdje se ova biljka uzgaja, jest ono da se cvijet okreće za suncem. O ovome je pisao još hortikulturist John Gerard 1597. godine, uzgajajući ga u svom poznatom vrtu. Gerard je ustanovio da se cvijet okreće prema istoku, ali, svejedno, vjerovanje da "prati sunce" je opstalo do danas i iz njega nastaju sva ostala vjerovanja o ovoj biljci.
Sjevernoamerički starosjedioci smatrali su suncokret simbolom žetve, plodnosti i izobilja, vjerujući da ogrlice od nanizanog sjemena ove biljke štite od velikih boginja. Kod Asteka i Maja simbolizira svjetlost i plodnost pa su svećenice boga sunca nosile krune od suncokreta dok su njegove latice služile za pripremu čaja.
U kineskoj tradiciji, simbolizira mudrost, sreću i snagu, a u europskim zemljama - nepokolebljivu odanost bračnom drugu ili ljubavnom partneru, prijateljima i obitelji. U regiji, on predstavlja vjernost, donosi radost, a njegova žuta boja unosi novu snagu u kućanstvo i rastjeruje tugu. Djevojke bacaju tri sjemenke suncokreta unazad preko ramena, da bi sanjale "suđenika", što znači budućeg muža.
Glavica suncokreta probodena vretenom - novim, na koje se još nije namotavala pređa, to je vrlo važno - služila je nekadašnjim poljoprivrednicima kao zaštita za novorođenče i cijelu kuću.
O omiljenosti ove biljke svjedoče i njena narodna imena, suncogled, sunčogled, podunac, girasole (đirasol), tornizol. Dva posljednja naziva preuzeta su iz romanskih jezika, đirasol iz talijanskog, tornizol iz francuskog, a oba znače isto: ići za suncem.
Zbog ljepote suncokret je postao inspiracija mnogim slikarima, slikali su ga Vincent van Gogh, Paul Gauguin, Claude Monet i drugi, bio je tema pjesnicima, posebice kao slika čežnje za svjetlošću i slobodom, ime za glazbene grupe i dječje vrtiće u gradovima i selima.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: Cvijet sunca, trava sunca | Engleski naziv: Sunflower | Latinski naziv: Helianthus annuus L.
Suncokret potječe iz Amerike (Meksiko, Peru). Najprije je uzgajan kao ukrasna biljka, sjeme je korišteno za prehranu ptica, a ljudi su jeli jezgru iz sjemena. 1840. godine je prvi... Više [+]Tagovi
Autorica
