Potpore u poljoprivredi su zakonsko pravo (stečeno). Kao što je primjerice, obveza plaćanja PDV-a prema državi, tako je državi obveza platiti potpore poljoprivrednicima.
Oni koji su više od prosječnog korisnika upoznati s potporama u poljoprivredi, imaju potrebu javnosti objasniti što to one jesu u svojim temeljima. Ponajprije zbog čestog medijskog izvrtanja prave istine i stvaranju dojma da su proračunska sredstva odvojena za potpore u poljoprivredi bačen novac. Stječe se dojam da poljoprivrednici, prije svih, postaju paraziti državnog proračuna, a onda i svi drugi koji se u Hrvatskoj bave proizvodnjom hrane. To jednostavno nije istina.
Druga strana iste medalje su, slažemo se, nejasni kriteriji za podjelu potpora koji su Hrvatsku doveli u poziciju zemlje, uspoređujući nas s drugim državama članicama EU, s najvećom koncentracijom i neravnomjernom podjelom financijskih sredstava iz omotnice za potpore. Drugim riječima, tek mali broj poljoprivrednika koristi veliki dio potpora. To nam nije na čast i osjeti se u životu na kontinuiranom padu proizvodnje hrane te povećanom uvozu iste. U ovoj anomaliji podjele potpora, poljoprivrednici i obiteljska poljoprivredna gospodarstva su u najvećoj mjeri ostali izvan svake mogućnosti odlučivanja.
Prema nekim podacima, u Hrvatskoj je godišnje trošeno oko 8 do 9 milijardi kuna ranih potpora za razne kategorija gospodarstva. Od toga, 2,5 milijarde u prosjeku za poljoprivredu. Od spomenute 2,5 milijarde kuna, tek 60% se trošilo na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, njih oko 90 tisuća, dok je 40% potpora završilo na tek 14% korisnika potpora (oko 12 tisuća korisnika). Podaci nisu službeni, već su ispisani bez pretjerane analize i provjere, ali ne odstupaju u velikom od stvarnosti.
Prema tome, očito je da su obiteljska poljoprivredna gospodarstva, s obzirom na njihovu stratešku ulogu u korištenju i razvoju seoskog prostora, što je paradigma djelovanja EU u kontekstu poljoprivrede, samodostatnosti i održivog razvoja, ali i svijeta (s obzirom na rezoluciju UN-a i 2014. proglašenu godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava) u razdiobi potpora, uvelike diskriminirana. O tome javnost malo zna.
Zaključimo, potpore u poljoprivredi su zakonsko pravo (stečeno). Kao što su zakonom određene mnoge druge domene života. Pojednostavimo, kao što je primjerice, obveza plaćanja PDV-a prema državi, tako je državi obveza platiti potpore poljoprivrednicima. Danas je ovisnost o potporama sve veća. Likvidnost poljoprivrede uvelike ovisi o plaćanjima u lancu, a onda i isplati potpora na vrijeme, opet, u zakonskom roku.
Ova godina je posebno teška u poljoprivredi. Kroz duže razdoblje nagomilano je mnogo problema. Oni su toliko veliki da prijete, uistinu tako kako ističem, zamiranjem svih aktivnosti u prostoru sela i proizvodnje hrane, što za vrlo izgledan scenarij ima gospodarsku, sociološku i demografsku katastrofu hrvatskog prostora.
Stoga smo u Udruzi OPG-a Hrvatske odlučili zatražiti prijem kod predsjednika Vlade te ministara financija i poljoprivrede. Tema su potpore, koje bi isplaćene čim prije, pomogle održavanju kakve takve ravnoteže u selu te proizvodnji hrane i pomaknule sustav od dna. Naravno da je potpore potrebno nadopuniti s ostalim i mogućim instrumentima regulacije tržišta, ali o tome nekom drugom prilikom. Pitanje je to strategije prema selu, poljoprivredniku, proizvodnji hrane koju Hrvatska, nažalost, nema! Ili barem nije javna i kao takva uređena dijalogom i dogovorom.
U nastavku vam donosimo izvorni tekst pisma poslanog svima onima na kojima je najveća odgovornost u vođenju države, a onda i odgovornost za neodrživo stanje na hrvatskom selu i proizvodnji hrane. Dopis je nastavak nekolicine ranije odaslanih prijedloga na ovu temu iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske Život.
Dokumenti
Tagovi
