Sredstava ima i za velike i za male

Odosmo mi u krivom smjeru. Vrište ovi koji pripadaju u skupinu privatnih malih poljoprivrednika na velike, kombinate. Ovi opet reže na ove male. A u čemu je sada problem? Jedni se boje drugih da će im uzeti novce iz Europske unije. A kao da nema dovoljno i za jedne i za druge.

Jedno je sigurno. Kako ni tvornica čokolade ne može biti u Hrvatskoj konkurentna Milki ako radi na strojevima starim 35, 50 i više godina, tako ni naši poljoprivrednici ne mogu imati dobru cijenu kukuruza i sličnih proizvoda ako imaju stare plugove, ali i traktore čija je sva računovodstvena vrijednost ispod nule i ako su svi strojevi za rashod, nema nama hrvatske hrane.

Vijek strojeva naših poljoprivrednika je veliki problem

Na jednom nedavnom sastanku u Hrvatskom novinarskom društvu, danas zaboravljeni stručnjak poljoprivredne mehanizacije, Ivo Juras, slikovito je rekao kako se traktori raspadaju u poljima. Ako želimo svoju hranu, moramo shvatiti da je vijek strojeva kod poljoprivrednika prava katastrofa. No, rekao je, kada se raspišu natječaji, otvaraju se velika vrata, a kada se natječaji zatvore, ni glava kroz prozor ne može izaći. Kako pustiti i jednima i drugima da uzmu sve što se može uzeti iz EU? I mali, a većina i nisu tako mali, moraju dobiti svoje, a razdvojiti treba ove velike i njima omogućiti da se osuvremene i da oni budu konkurentni.

Velike količine mogu proizvoditi samo veliki

Jedno mora biti jasno. Velike količine hrane mogu proizvoditi samo veliki kao što su Agrokor, Žito, Osatina i slične kompanije. Rade u selima, na ruralnom području, razvijaju kooperaciju i zapošljavaju ogroman broj ljudi upravo iz tih sredina. I oni su ti koji moraju biti konkurentni. Goran Pajnić iz Agrokora, ali koji je inače i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, govorio je o tim stvarima i podsjetio da je Hrvatskoj jako važno da te privredne subjekte očuva u tim sredinama, a upravo ih je i najviše u Slavoniji i Baranji gdje je povećanje konkurentnosti i najpotrebnije.

Treba nam jedan pametan čovjek

No, nisu zanemariti ni mali proizvođači jer i oni žive na tom ruralnom području, zajedno od toga živi mnogo obitelji, a i ostvaraju značajnu robnu proizvodnju. A moramo biti svjesni da ništa za sada ne proizvodimo dovoljno ni za sebe, izvoz je zanemariv.

Što je tu potrebno? Pa jedan pametan čovjek koji će proizvođačima s rogovima jarca objasniti da novaca ima za sve i da jedni drugima ne smetaju. Ionako neće ni oni zajedno uzeti ni 50% raspoloživih novaca u narednih nekoliko godina. Iz Belja je ovih dana stigla vijest kako su njihove farme muznih krava, među kojima je i najveća farma u Hrvatskoj, proizvele 35 milijuna litara mlijeka, pet milijuna više nego prošle godine. Kako su to ostvarili? Pa upravo s novcima, uglavnom iz kredita, kojima je kupljena suvremena oprema i postrojenja i rezultat je takav kakvog sada vidimo. Znači, proširenje kapaciteta i nove tehnologije.

Mitrovačka farma najveća u Hrvatskoj - u nju se ulagalo

Nakon otvaranja farme Topolik, koja je 2008. godine postala najveća robotizirana farma muznih krava u regiji s ukupnim kapacitetom od 500 grla, Belje je ove godine otvorilo i drugu, još veću farmu na lokaciji Mitrovac. S kapacitetom od 2.000 muznih krava, Mitrovac je najveća farma u Hrvatskoj, koja ostvaruje ukupnu proizvodnju veću od 15 milijuna litara mlijeka. Kad se tome pribroji proizvodnja mlijeka s farme Topolik, kao i još četiri farme muznih krava u Belju, ne čudi da su ovogodišnji planovi proizvodnje ne samo ostvareni, nego i premašeni, ističu u Belju.

Znači, neki novi Ministar poljoprivrede, uz svakako kompletno novu garnituru ljudi, mora pustiti kočnicu. Razdvojiti ove dvije zaraćene strane, raditi sa svakim posebno i natjerati ih da pišu još više projekata i traže sredstva koja će pomoći svima. Straha nema, ima ih i više nego dovoljno. I malo samo u nekim pravilnicima nešto popraviti za što mu trebam vrlo malo vremena.