Salmonela je samo početak inspekcijske groznice

Ovo je samo početak. Uzjogunili se uvoznici i trgovci nakon ovih silnih inspekcija i kontrola Ministarstva poljoprivrede. Salmonela ih satrla.

No, toliko su se posljednjih godina obogatili na razlici u cijeni da će sigurno imati snage preživjeti. Nekada se događalo da u nekoj zemlji morate platiti neškodljivo uklanjanje takvog mesa, a onda se nađe netko tko kaže dotičnima da ne moraju platiti, da će netko doći i za pola eura još i platiti, i odvesti. I normalno, prodati Hrvatima.

Tek ćemo vidjeti koliko su stare jabuke?

No, to je meso. Salmonela i slične stvari najlakše se otkriju. Veoma brzo, a posebno ako imate papir na kojem piše kada je meso i gdje zaklano. No, što tek slijedi? Svi će ostati zabezeknuti. Kada počnemo otkrivati koliko su stare jabuke i od kuda su došle. Kada su ubrane banane, ananasi, pomeli i drugo voće. Tek ćemo onda vidjeti gdje smo.

Od kakve je pšenice i soje pola proizvoda na policama?

Pa kada se krene na pretragu po pekarskim i konditorskim proizvodima. Kada otkrijemo kakva je soja i gdje je proizvedena u takvim proizvodima na trgovačkim policama. A pekarski proizvodi. Keksi i slično. Od kakvoga je brašna? Našega poljoprivrednika reketare i maltretiraju. Zašto? Pa nema dovoljno proteina u našim pšenicama pa mu plate manje. Hektolitarska masa, a onda ljepak. I sto razloga zašto će vam pšenicu srozati do kategorije gotovo stočarske, ili za proizvodnju stočnog brašna.

Brašno je daleko ispod hrvatske kvalitete

A naše brašno, od hrvatske pšenice je odlično i nakon pretraga koje slijede u trgovačkim lancima vidjeti ćemo da u svim tim proizvodima imamo užasna brašna, daleko ispod kvalitete hrvatskih. A šok će biti i s mlijekom kada otkrijemo da ovi sirevi po cijenama bud za što su od mlijeka najlošije kvalitete. Da su razna trajna mlijeka na čijim pakiranjima sitno piše UHT, od mlijeka u prahu starog godinama, i godinama, a ja se nadam da nisu desetljećima.

Ne bi to bilo ništa problematično kada bi otvoreno napisali i rekli. Ovo je to mlijeko, od mlijeka u prahu i vode. A mlijeko je pomuženo te godine u toj i toj zemlji i zgusnuto i homogenizirano tada i tada. I tko hoće, neka mu. Bilo bi kupaca dosta i tako označenog mlijeka, kao i mesa označenog da je bilo smrznuto dvije ili više godina. Kupovala bi sirotinja, i mnogi restorani i tko zna tko sve ne. Ali bi znali što kupuju.

Kreću prave akcije

Kod dobrog kuhanja i pečenja salmonela nije problem. Ovako je ovo stvarno prijevara. A kao što smo rekli sada kreću prave akcije. Ekipe u Ministarstvu su spremne i odmah nakon mesa kreće potraga za ostalim lopovlucima. Ili onoga trenutka kada se dobije znak. Navodno, neki brzo povlače određene proizvode znajući da će zbog njih dobiti po prstima. Međutim, nisu ni trgovački lanci od jučer. Sada se oni boje nekome vratiti robu kada ovaj zatraži nazad.

E sada se tu javlja i nova sablazan. Hrvatski Zakon o javnoj nabavi. Zamislite samo kada se na javnom natječaju s cijenama mesa trgovci pojave i to moraju ponuditi domovima za djecu, stare, vrtićima, školama, bolnicama, vojsci. Sada kao ravnatelj otvorite natječaj. Domaći proizvođač nudi meso po nekoj cijeni 10, a drugi po 12. Po papirima su jednaki. Sve stoji. No, jedan je kupio od hrvatskog stočara i zaklao, a drugi kupio negdje na europskom i svjetskom tržištu, da ne kažemo smetlištu. I ajde budi ti sada ravnatelj koji će se odlučiti za onoga od 12.

Koliko je smeća ušlo u hrvatske škole, vrtiće, bolnice?

Ovaj te na javnoj ponudi ruši svakako nakon žalbe. A ti pak poslije još dobiješ po nosu kada te smijene s mjesta ravnatelja da si oštetio ustanovu kojoj si na čelu jer si kupovao skuplje. Koliko je smeća ušlo u hrvatske škole, vrtiće, bolnice i druge institucije, to danas nitko ne zna. Možemo samo pretpostaviti. Zato je zanimljiv podatak koji je iznio jedan hrvatski voćar. Kaže kod njega na izlet u voćnjak dolaze školska djeca s nastavnicima. Ali istoj toj školi on ne može prodati svoje jabuke, jer je uvijek skuplji od uvoznih jabuka starih dvije godine.

Foto: bigstockphoto.com, JFJacobsz