Puhanje u maslačak ispunjava želje i donosi odgovore

Maslačak (Taraxacum officinale) je izdržljiva biljna vrsta iz porodice Asteraceae. Raste u krajevima umjerene klime, na travnjacima, pored puteva, na obalama i drugim mjestima s vlažnim tlom. Korijen dostiže dužinu oko pola metra, tako da je maslačak, zahvaljujući korijenovom sustavu, vrlo tolerantan prema vanjskim uvjetima.

Eksperimenti čuvanja sjemenki

Stabljika je uspravna, okrugla, šuplja, visine oko 20 centimetara i sadrži po jedan cvat. Listovi su izduženi, nepravilnog oblika, duboko perasto urezani ili snažno nazubljeni prema bazi, grupirani u jednu lisnu rozetu. Cvjetovi su žarko žute boje. Cijela biljka je fotosenzitivna, što znači da se cvjetovi zatvaraju sa zalaskom sunca ili kad je oblačno vrijeme. Period cvjetanja je od travnja do listopada. Kad plod sazrije, sjemenke se, pomoću malih "propelera", lako raznose vjetrom.

Eksperimenti su pokazali da ove sjemenke, kad se zakopaju u glinovitu ilovaču, sposobnost klijanja gube tek poslije 12 godina, a u pjeskovitoj ilovači poslije osam godina.

Ova biljka je od starih vremena poznata kao ljekovita. Korijen, list i cvijet koriste se u narodnoj i suvremenoj medicini. Bogat je željezom, kalijem, vitaminima A i K i djeluje kao snažan detoksikator. Poboljšava probavu, jača imunitet. Korijen sadrži inulin, pa se koristi za čaj i tinkture koje stimuliraju rad jetre, lučenje žuči, poboljšanje probave, zdravlje crijeva i snižavanje kolesterola. List djeluje kao diuretik, pomaže izbacivanju viška tekućine i i smanjuje oteknuća.

Od svježeg lista pravi se salata korisna za krvnu sliku, a od cvjetova sirup koji ublažava kašalj i bol u grlu te jača imunitet. Cvjetovi također služe za bojenje uskršnjih jaja u žutu boju.

Ispunjena želja

O značaju i omiljenosti maslačka svjedoče njegovim brojni narodni nazivi: mliječjak, mljekača, popina pogačica, popovo gumance, žuućanik, žućenica, radić, divlji radić, gorko zelje, kravlje cvijeće itd.

Zanimljivo je da slavenska riječ maslačak potječe od imenice maslac, a nastala je dodavanjem sufiksa -ak. Naziv je motiviran mliječnim sokom koji se nalazi u stabljici i listovima, a koji svojom teksturom, bjelinom i masnim izgledom podsjeća na maslac.

O ovoj biljci postoje mnoga ukorijenjena vjerovanja. Sve tradicije povezuju ga sa Suncem. Prema jednoj legendi, maslačak je želio sličiti Suncu, Mjesecu i zvijezdama. Želja mu se ispunila: cvijet liči na Sunce, zreo plod na pun Mjesec, a sjemenke, kad se puhne u cvat, na zvijezde.

Puhanje u zrelu cvat, tako da se sjeme razleti, također je staro i potječe iz keltske tradicije. Smatra se da se onome tko otpuše sjemenke iz prvog pokušaja, ispunjava želja, ili pak da mu je ljubav uzvraćena. Ako ne uspije, znači da je draga osoba rezervirana i još nije spremna da nekome uzvrati ljubav. Otpuhane sjemenke, opet po vjerovanju, nose misli i naklonost voljenoj osobi.

Maslačak nije samo prepoznatljivi ukras livada i polja - on je i ključan izvor hrane za pčele

Po drugom vjerovanju, broj preostalih sjemenki poslije puhanja značio je koliko djece će djevojka imati kad se uda. Za poljoprivrednike, ova biljka simbolizira mir, toplinu doma, jedinstvo, nadu, ljeto i djetinjstvo. Vjeruje se da doprinosi sreći i uspješnosti. Moguće je da je nekadašnjim pastirima maslačak služio kao orijentir, jer se cvjetovi otvaraju sat poslije izlaska sunca i zatvaraju prije sumraka.

Djeca su ukrašavana cvjetovima ove biljke, radi zdravlja i bogatstva, a vjenčići od nje pleteni su za velike praznike u toplijem dijelu godine, iz istog razloga.