• Označavanje proizvoda
  • 08.05.2019. 09:00

Proizvedeno u Hrvatskoj ne znači da je i sirovina hrvatska

Ako je krojač napravio kaput, onda ga je on proizveo i nitko ne pita je li materijal iz Hrvatske. On je proizvođač i radi u Hrvatskoj. Tako je s proizvodnjom hrane. Proizvedena je tamo gdje je zapakirana.

Foto: Depositphotos/vepar5
  • 431
  • 200
  • 0

Uvozni med. Što je uopće uvozni med? Ne znamo i vjerojatno nikada nećemo ni znati u potpunosti. Što je to uvozno mlijeko? Ni to ne znamo. Kako? Sasvim jednostavno. Danas u skladu s našim zakonima i trgovačkom pravu, a isto je i u ostalim zemljama Europske unije možete vašu tvrtku, j.d.o.o., ili pak d.o.o. pa i d.d. kao i zadrugu registrirati da je proizvođač meda ili pak da je proizvođač mlijeka, odnosno prerađivač. Što uopće znači da kupite mlijeko naše mljekare i na njoj piše da je proizvodnja Lura, Meggle ili neka druga mljekara. Pored toga što su registrirani kao prerađivač mlijeka, oni u svojoj registraciji imaju i uvoz. Kao i izvoz.

Piše li da je to pakiranje proizvedeno u Hrvatskoj, to ne znači i da je mlijeko hrvatsko. Nije pogrešno ako se napiše da je proizvedeno i pakirano u toj i toj mljekari u Hrvatskoj. Premda pakirano i prerađivano u Hrvatskoj, ne znači da je to mlijeko od hrvatskih krava. Ili pak da dio mlijeka nije iz uvoza. Pojedino pakiranje mlijeka može biti polovica od hrvatske sirovine, a polovica od uvoznog ili čak od uveženog mlijeka u prahu. Pa tako i dođu do tih famoznih cijena kod raznih pakiranja robnih marki. No, istina je. To je mlijeko, jogurt, sir i slično proizvedeno u tvornici u Hrvatskoj. Imamo primjerice i pakiranje na kojem piše morska sol i da proizvodi i pakira solana u Hrvatskoj. Ništa nije slagano. I sol iz Maroka je morska sol. Dakle velikim slovima na pakiranju piše istina.

Proizvodnja je u Hrvatskoj, ali to ne znači da je i sirovina hrvatska

A i da je proizveden proizvod u Hrvatskoj je istina jer ta tvrtka ga je preradila i zapakirala na jednom našem otoku. I to piše na pakiranju. I tako ste kupili jeftinu morsku sol i sretni došli kući. I čitate ono sitnim slovima i vidite da piše da je od sirovine iz Maroka. Dakle, sve istina. No, ako je uvezeno mlijeko i od njega napravljen jogurt u našoj mljekari slobodno svaka mljekara može napisati da je proizvedeno u Hrvatskoj. Jer njihov je pogon u Hrvatskoj, i taj proizvod, jogurt, sir, pa i pakiranje mlijeka sve je to obavljeno u Hrvatskoj. A i što raditi kada vas kao proizvođača, da tako kažemo, ucjeni neki trgovački lanac. Mislimo u ekonomskom smislu ucjeni, a ne u onom kriminalnom.

Kupila sam domaći svinjski but naše mesne industrije iz Mađarske?

Morate ispoštovati količinu, a vi tu količinu jednostavno od vaših proizvođača, iz vaših pogona, kooperanata i partnera nemate. A ta zarada vam treba, morate osigurati plaće, trebate imati likvidnost i jednostavno osim što ste proizvođač vi ste i u nekoj ekonomiji. Lijepo uvezete mlijeko, ako treba i oberete dodatno, pa još odradite neke radnje i zapakirate i možete im isporučiti količinu, kao i dati cijenu koju traže. Sve je onako kako piše. Uzmimo da ja imam 100 košnica pčela, pa imam i neki d.o.o. koji je registriran za punjenje, pakiranje i stavljanje meda na tržište. Ako je d.o.o., u vašoj registraciji kod osnivanja imate prirodno i uvoz. Ako i nemate, odete javnom bilježniku i to doregistrirate kao i desetke drugih djelatnosti koje možete doregistriratil. I imate štand negdje na Jadranu u tijeku turističke sezone. I tamo je dobra cijena, recimo, bagremova meda. A bagremov med je i onaj koji je 99 postotni bagrem, kao i onaj koji ima 60 posto med od bagremova cvijeta, a ostalo je med koji su pčele pomiješale.

No, ako ste se trudili i sve izvrcali iz košnica prije nego li što bagrem medi, onda ćete dobiti gotovo sto postotni. A turisti, Nijemci, Talijani, Kinezi i mnogi drugi kupit će bagremov med zato što piše na njemu da je bagremov med. A onda im prodate taj med, ali ne morate onaj jako čisti jer ako pčele već nisu pomiješale onda možete i vi pomiješati trećinu nekog drugog cvjetnog meda. Ako netko i napravi analizu u laboratoriju sve će biti u redu. S 30 posto drugog meda to se i dalje može deklarirati kao bagremov med. Ne morate uvesti. Možete pomiješati svoj cvjetni med iz ranijih ili kasnijih paša, a za koji dobivate lošiju cijenu na tržištu. Možete ga i uvesti, a i kupiti od uvoznika i u tom svom pogonu pomiješati. I sve je opet kako treba.

Med je u tegli. Pakiran je u vašem pogonu u Hrvatskoj i ta teglica meda je proizvod vaše tvrtke. Sve je legalno i sve je dozvoljeno. I sada ako je med iz Kine, zbog tih 30 posto što ste pomiješali sa svojim medom negdje dolje sitno napišete da je med od 70 posto hrvatskog meda i opet je sve pravilno. Sitno na etiketi otiskate i da je med porijeklom iz Europske Unije ako ste uvezli primjerice onaj iz Rumunjske ili Bugarske.

Sitno tiskana slova govore puno toga

A ako nije iz zemalja Europske unije onda stavite da je proizvod proizveden u Hrvatskoj i da sadrži 70 posto meda iz Europske Unije, ili pak iz Hrvatske. To što je on iz Kine nema veze. Da budemo realni, važno je i da je med prirodni pa neka je i iz Kine. Važno je da su ga s cvijeta skupljale pčele, a pčele prave prirodni med u cijelom svijetu. E, ako ste tu umiješali med koji je patvoren, odnosno koji nije dobiven radom pčela, pa makar i iz bilo koje europske zemlje onda to više nije med.

Kao priča o primjerice medu od lavande. I onda kažu prodajemo hvarsku lavandu, a na Hvaru gotovo da i nema lavande jer je sva nestala u požarima, ali i vremenu. Ljudi je više ne uzgajaju tamo jer ju je lakše uzgojiti u Slavoniji nego li tamo. Ali med od lavande na štandu u sezoni prodaje se za 100 kuna kilogram. A nema ga. No, ima jači okus i boju ako ga pomiješate s nekim cvjetnim medom dobivenom na pčelinjacima u Hrvatskoj negdje na kopnu. Opet imate pravo na tegli imati etiketu na kojoj piše da je to med od lavande ili još bolje lavandin med. Kao i bečka šnicla. Neka je ona bečka, ali važno je da je meso od svinje. Uostalom kada smo kod svinjetine, imamo onu staru priču o pršutu. Imamo zaštićeni proizvod Drniški pršut, ili pak Istarski. A svinja na tim područjima Hrvatske gotovo da i nema, a kamoli takvih čiji su butovi za proizvodnju pršuta.

I u pravilniku ne piše da je za proizvodnju pršuta u Drnišu potrebno da je svinja iz Drniškog kraja. I u pravilu ona je iz Nizozemske. Ponekad i iz Slavonije i to je onda barem ono što bi nas veselilo. Nitko toga proizvođača ne tjera da piše da je pršut proizveden u Hrvatskoj, ali od svinjskih butova uvezenih iz Nizozemske. Da ne bi netko mislio da hrvatski proizvođači rade nešto što drugi ne rade. Nizozemske farme i klaonice baš i ne proizvode previše za naše pršutane, već 90 posto svoje proizvodnje za pršutane u Italiji i Španjolskoj. Tržište svugdje traži proizvod. Ovi znaju proizvesti pršut, a Nizozemci, Danci, Nijemci pak znaju proizvesti svinje.

Ako ćemo slikovito; ako je krojač napravio kaput, onda ga je on proizveo i nitko ne pita je li materijal iz Hrvatske. On je proizvođač i radi u Hrvatskoj. Tako je s proizvodnjom hrane. Proizvedena je tamo gdje je zapakirana.

Proizvod zaštićenog porijekla je sasvim druga priča

To je sva ta silna borba za zaštitom imena. Što znači da smo zaštitili ime primjerice Slavonska kobasica, Istarski pršut, Velebitski med? To je da to ime ne može pak koristiiti proizvođač iz Austrije. I ništa više. Sve je po pravilu, ali ništa u stvari nije istinito. No proizvod zaštićenog porijekla je druga priča. E, tu nema igre i kontrole su stalne i rigorozne i to je ono što trebamo podupirati. I zato takav proizvod košta i ima svoju vrijednost jer ipak se ne smije ni kod nas ni u Europskoj uniji na svašta napisati da je Izvorno, s ograničenog područja, ili slično. To su onda skuplji proizvodi i trebamo ih cijeniti.

Ne trebamo se ljutiti na one koji proizvode i onu količinu o kojoj smo govorili jer je to za masovnu prodaju i upotrebu, ali zato ove proizvode za koje se zna sljedivost od polja pa do stola treba cijeniti. I da bi ih imali što više potrebno je s pravom i pomagati od strane države i EU. Možda nam se čini da iz Ministarstva budu dosadni s tim akcijama doručak, ručak, ili pak večera s hrvatskih farmi, oranica i slično, ali koliko god to bilo često, trebalo bi biti i češće da naše kupce, kao i turiste stalno učimo što je to što nosi oznaku Izvorno Hrvatsko, ili otočki proizvod, ili pak proizvod hrvatskih farmi.

No, kako smo i rekli prije, zaštita samo imena nije puno. Lako za turiste, naše potrošače treba dobro educirati da znaju što je proizvedeno u Hrvatskoj, a što je pak proizvod s oznakom Izvorno hrvatsko.


Tagovi

Izvorno hrvatsko Med Pršut


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi