Da bi nešto imalo dodanu vrijednost, to nešto najprije mora postojati. Dobili smo vrhunsku pumpu - ali bunar presušuje.
Postoje priopćenja koja sama sebe ironiziraju, pa kolumnistu ne ostave puno posla. Službeni naslov s mrežnih stranica Ministarstva glasi otprilike ovako: Hrvatska je prva zemlja u Europskoj uniji s kreditima i zajmovima s otpisom glavnice do čak 50 %. "Do čak.“ Dvije riječi koje u jednoj rečenici sažimaju cijelu filozofiju: nije bitno kamo idemo, bitno je da smo prvi stigli.
Pa krenimo tim tragom, slaveći, dakako, jer dobre vijesti treba ispiti polako, baš kao što se polako prazne naše štale.
Potpisana su dva sporazuma o financiranju, jedan s HBOR-om i jedan s HAMAG-BICRO-om, ukupno 47 milijuna eura. Raspodjela je sljedeća: 27 milijuna preko HAMAG-BICRO-a ide u primarnu proizvodnju (zajmovi od 1.000 do 150.000 eura, otpis do 45 %, odnosno do 50 % za mlade), a 20 milijuna preko HBOR-a ide u sektor prerade (krediti od 200.000 do tri milijuna eura, otpis do 40 %). Sve da se, kako stoji u priopćenju, „povećava dodana vrijednost domaće proizvodnje“.
I tu nastupa sitan logički problem koji priopćenje elegantno preskače: da bi nešto imalo dodanu vrijednost, to nešto najprije mora postojati. Dobili smo vrhunsku pumpu - ali bunar presušuje.
Posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku (čisto da ponovimo već naučeno), stanje na 1. studenoga 2025., glase otprilike ovako:
Goveda: pad na oko 418 tisuća grla - manje nego godinu prije.
Ovce: minus gotovo 6 posto, uz pad broja rasplodnih grla.
Koze: minus oko 3 posto.
Perad: minus oko 5 posto, a broj kokoši urušio se za skoro 15 posto.
Svinje: ukupno blago gore, ali broj rasplodnih svinja pao je dvoznamenkasto, za otprilike 11 do 13 posto.
Prevedeno na ljudski jezik to znači da je tovljenika više jer ih marljivo vodimo na klanje, a broj majki koje bi trebale roditi sljedeću generaciju - pada. To je kao da se hvalite rekordnom žetvom dok palite sjeme za sjetvu dogodine.
U takvu sliku stiže sjajan plan - kreditirajmo preradu. Pitanje za milijun eura (doslovno, toliko ide na stambeno zbrinjavanje mladih obitelji): tko će, kad rasplodno stado ode, isporučivati sirovinu tim novim, kreditom dograđenim pogonima? Hoćemo li uvoziti živu stoku da bismo je "domaće“ preradili i tako joj podigli dodanu vrijednost? To više nije lanac vrijednosti - to je lanac uvoza s domaćom etiketom.
Ministarstvo je s pravom ponosno, doista smo prvi u Uniji s ovakvim linijama otpisa glavnice. Samo, biti prvi nije isto što i biti u pravu. Možda smo prvi zato što su ostali shvatili jednu dosadnu stvar: stočaru u krizi ne treba dug, pa ni dug s rabatom. Treba mu da mu se isplati držati kravu.
Kredit s otpisom od 40 ili 50 posto i dalje je kredit. Čovjeku kojem se rasplodno stado prepolovilo ne nudite hipoteku na sniženju; nudite mu razlog da uopće ostane u poslu. Otpis glavnice zvuči kao dar, a u praksi poručuje: "Posudi, uđi u rizik, investiraj, pa ćemo ti, ako sve prođe po planu i ako preživiš birokraciju, oprostiti dio. Ostatak vrati. Sretno s tržišnim i drugim poremećajima na koje smo se, eto, i sami pozvali u obrazloženju mjere.“
Da ne budem samo zajedljiv — evo konkretno gdje je novac mogao otići pametnije:
Spasiti rasplodnu osnovu, ne tovljenike. Ako broj rasplodnih svinja padaju dvoznamenkasto, a rasplodna grla ovaca se osipaju, prioritet broj jedan su bespovratne potpore po rasplodnom grlu uvjetovane zadržavanjem stada. Ne kredit za halu - nego razlog da krmača i ovca ostanu na gospodarstvu. Stado se obnavlja godinama; jednom kad ode, nijedan postotak otpisa ga ne vraća.
Grant, pa tek onda zajam. Najosjetljiviji sektori (stočarstvo, pčelarstvo, mala gospodarstva) ne mogu nositi novi dug. Logičan redoslijed: bespovratna sredstva za opstanak i obnovu stada, a povoljni zajam tek za onoga tko je stabilan i hoće rasti. Kod nas je obrnuto - prvo te uguraju u kredit, pa ti onda velikodušno otpišu dio onoga u što su te sami gurnuli.
Riješiti pristup tržištu, a ne samo proizvodne kapacitete. Možeš sagraditi najljepšu klaonicu i siranu s tri milijuna eura kredita — ako ne uđeš na police trgovačkih lanaca, prerađuješ za skladište. Trebaju mjere za zadružno udruživanje, zajedničku prodaju i obvezne kvote domaćeg podrijetla u velikim lancima, inače "dodana vrijednost" završava u zamrzivaču.
Zemljište prije pogona. Dio prerađivača muči elementarna stvar: sirovina i zemlja. Dugoročna sigurnost obrade državnog zemljišta (a ne potvrde na godinu dana) preduvjet je da itko ozbiljno investira u preradu. Nema smisla kreditirati krov nad sušarom ako proizvođač ne zna hoće li dogodine uopće imati gdje proizvoditi sirovinu.
Likvidnost i osiguranje od poremećaja. Kad se i samo Ministarstvo poziva na "osjetljivost na tržišne i druge poremećaje“, logično bi bilo financirati upravo to: fond za premošćivanje cjenovnih šokova, subvencionirano osiguranje proizvodnje i brze isplate kad udari suša, bolest ili pad otkupne cijene. Stočaru najviše treba da preživi loš mjesec, a ne da dvadeset godina otplaćuje halu.
Zamislimo, čisto hipotetski, program koji počinje od pitanja "kako zaustaviti pad stada?“ umjesto od pitanja "kako lijepo zvuči u naslovu priopćenja“:
Razina 1 — Opstanak (bespovratno): potpora po rasplodnom grlu uvjetovana zadržavanjem i obnovom stada kroz najmanje tri godine. Cilj: zaustaviti pad rasplodne osnove.
Razina 2 — Obnova (bespovratno + povoljni zajam): sufinanciranje povratka u proizvodnju (nabava rasplodnih grla, oprema staja) uz minimalan vlastiti udio za mlade i male.
Razina 3 — Rast i prerada (zajam s otpisom): tek ovdje dolazi instrument tipa HBOR — i to isključivo uz dokazanu sirovinsku osnovu i ugovoreni plasman, da prerada ne visi u zraku.
Razina 4 — Tržište (sustavno): zadružni otkup, zajednički brend domaćeg podrijetla, pregovaračka snaga prema lancima.
Poprečna mjera — Otpornost: osiguranje, fond za poremećaje, brze isplate.
Primijetite redoslijed: prvo se zaustavi krvarenje, pa se sanira rana pa se gradi novi mišić. Sadašnji plan kreće s teretanom za bicepse dok pacijent krvari.
Živjelo prvenstvo u Europskoj uniji. Šteta samo što smo u kategoriji u kojoj se nitko drugi ne natječe.
Ova je kolumna satira: brojčani pokazatelji (stanje stada prema DZS-u za 2025. te iznosi i uvjeti sporazuma s HBOR-om i HAMAG-BICRO-om iz službenog priopćenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 3. lipnja 2026.) odgovaraju javno objavljenim podacima, dok su ton i komentari autorska, namjerno zaoštrena interpretacija.
Tagovi
Autor
Željko Lovrić-Jovanović
prije 1 sat
Svaka čast nemam što nadodat ,jer smo neki stočari koji nisu više ni mali a ni veliki ,sve točno napisano ,još bi samo dodao starost strojeva u stočarstvu prosjek 35 g ,starost stočara prosjek ,60 g ,mladi stočari možda da ih ima 5 posto ,ovo ostalo ništa , bratič koji radi u londonu kao menager u jednoj firmi ,bacio je računicu ,na naš opg ,od 60 muznih koza ,profit na godišnjoj razini ,minus 3 e po grlu koze ,s tim da nismo kreditno opterečeni gdje bi taj minus kamate napravile još veči minus .tako to oni računaju ,a neko misli kako je bogačenje kad prodaš ,2 janjiča ili jariča godišnje ,pa dobiješ 360 e ,a kamoli u sirarstvu ,gdje je zlog još veči ma kako to nekom zvučalo ,al laktacija od 6,7 mj ubija a jare samo sebe pojede za 8 tjedana ,lp