• Damir Rukovanjski
  • 30.05.2009.

Počinje rat za zemlju

A danas, tko može reći da netko nema pravo na zemlju. Kupiti, dobiti ili u koncesiju. Pa svi imamo junačka pleća i zaslužili smo baš tu zemlju. No, tko će ju dobiti, kupiti ili zakupiti. Onaj koji ima šira ramena, tvrđe laktove, a uz to nema obraza ...

  • 1.275
  • 63
  • 0

Sutra su konačno izbori za načelnike i gradonačelnik, te župane gotovi. Teatru je došao kraj. Oni koji su prošli to vrzino kolo glume, laži i muljaže konačno će sjesti u te začarane stolice vlasti. Naši selo načelnici pokazati će doista što vrijede. Vjerujemo li im? Pa naravno da ne? Drugo je pitanje da li i jedan sve to radi zbog dobrobiti svojih sela unutar općine. Pa naravno da ne? Ali će se pržiti ovoga puta jer u njihovom mandatu zasigurno će biti zemljišne problematike. Imati će sreće onaj koji uleti pa se bude muvao samo po komunalnim radovima. No, naši načelnici općina bogami će dijeliti zemlju a tu bi moglo biti svega. I doista svega. Birani su i upravo zato što neke stvari moraju bolje posložiti nego li su to učinili sami u prethodnom mandatu, ili su to učinili oni koji su sa stolica skliznuli. A milosti neće biti. Prema svemu sudeći Hrvatskoj ne gine ulazak u Europsku uniju i to vjerojatno za mandata ovih seoskih dušobrižnika i čuvara zajedničke imovine i blagajne. A to znači tko zemlju dobije, dizati će nasade, plastenike i farme s poticajnim sredstvima, povratkom novaca, te pretpristupnim fondovima samo u narednom razdoblju. Poslije toga šljive i višnje sade se samo za ukras.

Tko će sve preživjeti ovu trku koja će podsjećati i na ona vremena kada su doseljenici na američkom zapadu trčali po prerijama i zabadali u zemlju svoje tablice ne bi li im ona bila upravo i dodijeljena. Kod nas neće trčati po livadama već sijući mito i korupciju naši novi agropoduzetnici lupati gdje stignu, otvarati vrata gdje se mogu, ali će vjerojatno i mahati nekim svojim pravima. A danas, tko može reći da netko nema pravo na zemlju. Kupiti, dobiti ili u koncesiju. Pa svi imamo junačka pleća i zaslužili smo baš tu zemlju. No, tko će ju dobiti, kupiti ili zakupiti. Onaj koji ima šira ramena, tvrđe laktove, a uz to nema obraza.

Do sada smo prisustvovali brojnim prezentacijama i slušali mnogo o pretpristupnim fondovima. No, što se ovo dogodilo sada. IPARD se reklamira u dnevnim novinama, najskupljim terminima TV postaja, zakupljuju se elitni prostori gdje se stignu. I zamislite baš u predizborno vrijeme. Pobjedničke stranke iskoristile su naše zajedničke novce, sredstva koja smo mogli potrošiti na poljoprivredu. I mi svakako jesmo za pravodobno informiranje, ali kako se baš to ovako posložilo. U medijima bi nama dobro došlo da izbori budu svakih nekoliko mjeseci. Istresu lovu kao da su ju sami zaradili. I sada kada svi zovu na IPARD, postavlja se pitanje što ako sada mnogi nagrnu na taj program. I pored toga što se misli da svi sve znaju jasno nam je da u državi nam nitko sa sigurnošću ne može reći hoće li nam program proći.

Ratovati će naši seljaci i za papirima, ali i za vezama. Nema mira na tom našem selu. Na svu sreću koliko god su svi vikali da će biti suša, moramo konstatirati da ona neće biti ni najveća do sada, a ni neće biti baš nešto manje padalina nego li inače. I te vriske su bile u službi izbora. Oni koji žele osvojiti pozicije ili koji su u oporbi imaju zašto vriskati na vladajuće. Ovi nisu ništa učinili da ubrzaju navodnjavanje Hrvatske. No, pa što ako netko u svibnju upozorava i viče da će biti suše. Ako na kraju ne bude? Što ima veze. Napad je najbolja obrana.

Autor: Damir Rukovanjski


Tagovi

Damir Rukovanjski