• Izmeđ međe
  • 15.01.2019. 10:30

Nije dobro da tzv. Agrokorova zemlja bez novog natječaja ostane zrcalnim tvrtkama

Nije ostalo puno mogućnosti da zemlju koju radi Agrokor ubuduće koriste OPG-ovi. No natječaj bi morao ići ponovno pa nek te tvrtke svojim programom dokažu da trebaju zadržati zemlju.

Foto: Zlatko Pavošević
  • 2.268
  • 232
  • 0

Općine koje ne žele potpisati anekse ugovora sa zrcalnim tvrtkama Agrokora trebale bi ustrajati u svojoj namjeri i ići na novi natječaj za zakup Agrokorove zemlje. Iako je i prema uputstvima Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanje u poljoprivredi, kao i upravi Agrokora nakon nagodbe sve jasno. Moguće je i preporučljivo da zrcalne tvrtke nastave zakup. No, za to trebaju potpis općinskih vlasti na području gdje se nalazi zemlja.

Gdje ima razuma, jasno je da je ta zemlja tolika da je i treba nastaviti raditi dosadašnja tvrtka zakupac. Međutim, treba razumjeti načelnike općina. Pod pritiskom su ostalih poljoprivrednika, udruga, tvrtki i tko zna koga sve ne. Treba zemlju dati ponovno na natječaj. Ako ta zrcalna tvrtka ima kadar, mehanizaciju, stručnjake, i ostale kapacitete ne bi se trebala bojati novog natječaja. Sasvim je sigurno da će se teško naći tvrtka koja će moći napraviti takav program da raspolaže i radi s pet tisuća hektara na području općine. Primjerice, pronaći tvrtku koja može parirati jednom Belju u općini Darda ili Čeminac sigurno nije lako. A još uz to da njihov program bude prihvatljiviji od onoga iz Belja, ravno je ludilu.

Uredba o promjeni cijene zakupa 

Ako negdje ima, i netko da bolji program, pa neka mu i neka radi tu zemlju. Jasno je ipak da na takvom natječaju može proći samo, primjerice, VUPIK, PIK Vinkovci, Belje, Vinka, i ostale. Bilo bi razumno za mnoge općine da ne odugovlače i da potpišu anekse. No, tamo gdje imaju neslaganje dijela poljoprivrednika iz vlastitog sela najbolje je opravdanost zakupa od strane te zrcalne tvrtke dokazati na novom natječaju. Ohrabrujuće je i što će se uskoro donijeti i uredba o promjeni cijena zakupa i njihovu izjednačavanju bez obzira kada je ugovor o zakupu i pravljen. Oduvijek je bilo otvoreno pitanje i problem što je Agrokorova zemlja dana po znatno nižim cijenama nego li je to slučaj sa zakupom ostalih zakupoprimaca u Hrvatskoj. 

Što je to što imaju u pogonu Agrokor, ili da budemo precizniji bivši Agrokor? Mislimo pritom na zemlju u vlasništvu države. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Agrokor obrađuje 32.839,58 hektara državnog zemljišta. Belje radi na 19.111,06 hektara državnih parcela, Vupik na 6.529,34 hektara, PIK Vinkovci 4.469 hektara. Ostali su, da tako kažemo, oni manji. Porečka Agrolaguna 1.193,06 hektara, vinkovačka Vinka 809,38 hektara, PIK Vrbovec 673,62 hektara i Mladina iz Jastrebarskog 54,12 hektara državnog zemljišta.

I ponovno moramo izraziti žaljenje što takve tvrtke koje imaju farme i preradbenu industriju nisu u barem djelomičnom vlasništvu poljoprivrednika. Onda ne bi bio problem da Belje, Vupik i drugi ostanu bez većine zemlje. One bi tada poslovale s novim zakupcima zemlje i dalje bi prerađivali iste količine. Za potrebe svojih silosa, mlinova, mljekara, tvornice sladoleda, uljara i slično morali raditi s poljoprivrednicima. Ovako, zemlja će ostati onima koji nastave biti vlasnici Agrokora. Budu li to stranci onda će s tih 30 i nešto tisuća hektara na razdoblje od 30, 40 i više godina vladati stranci. I neće imati potrebe previše surađivati sa selom i poljoprivrednikom.

Zemlja treba novi natječaj 

Doista im je kooperacija samo nužno zlo. U svakom slučaju jasno je mnogima da je problem imati svoje farme sa svinjama. Bolje je imati tvornicu stočne hrane i svoje svinje kod kooperanata na selu i onda ih od njih otkupljivati za potrebe svoje mesne industrije. No, sve je naopako. Pa tako i u Agrokoru koji će i dalje imati te cijele male gradove svinja. I mliječno govedarstvo sasvim sigurno je veliki minus i za jedno Belje i Vupik. Samo to neće nitko priznati javno. Sasvim sigurno ni jednom Žitu mliječno govedarstvo nije baš neki lijep posao i slatka briga. Međutim, ostaje po starom. Veliki ostaju veliki i ne šljive ni pet posto ove male.

Ukratko, zemlja treba na novi natječaj, pa makar se natjecale i zrcalne tvrtke. Iako ispada da bi za selo i poljoprivredu ipak bilo bolje da je Agrokor išao u klasični stečaj. Pogone bi dobili vjerovnici, a država zemlju nazad i oni koji bi ju radili sasvim sigurno bi morali naći zajednički jezik s kooperacijama jedne uljare, mljekare i sličnih pogona.


Tagovi

Agrokor Zemlja Selo Poljoprivredno zemljište Zakup


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.