Ni Paški sir više nije sa Paga

Malo sam nešto prehlađen i ko svaka normalna muška domaćica, odem do trgovine das kupim limuna. Navodno u njem ima C vitamina pa ga moš jesti ili metit u čaj ili kak oš, ali svakako ti pomogne u ovim zimskim danima. I tako, dok guram to predivno kiselo voće u labrtu, lagano surfam i naiđem na članak gdje limun ipak ne valja.

Od straha sam se morao uhvatiti za travu da ne padnem sa zemlje. Još mi nije bilo jasno zašto mu je toliko pala cijena, al reko neka akcija pa da iskoristim - još ja mulac kupim dvije kile, reko nek se nađe. Međutim, mislim si pa stvarno kakav smo mi to narod postali kad ti moderni mediji toliko imaju utjecaj na nas. Danas limun, sutra nešt drugo i tako redom kako kome štima. Sve se nešto digla kuka i motika oko toga.

Djeca Černobila

Dobar dio nas koji smo trenutno u srednjim godinama su zapravo djeca Černobila i nevjerojatno kako nas ne zabrinjava što jedemo geemo nizozemske fine krumpire koji su križani genom slonovog uha u blagoj tropskoj klimi sa nekim injekcijama, pa onda sa jednim krumpirom od kile i po naraniš cijelu familiju. Možeš sad taj krumpir stavit u podrum pa nakon što si na ibeju kupio čaroban prašak i posipao gore, za mjesec dva dobiješ da ti se izleglo jedan fini kulen. Ne, to ne smeta, svi sretni.

Ne smeta ni to što spavamo na krevetima što nam mater ili ćaća dali, a stariji su od nas pa nemamo problema sa leđima. Osim što hodamo kao Kvazimodo, al nema veze jer ima nas dosta pa više nitko ni ne primijeti. Uklješti nas u kičmi pa se mažemo kremicama po laktu i bude nam oma bolje. Prije je sasvim normalno bilo da od lopate imaš cirkus sa zglobovima u ruci, a sad te probleme imamo kad koristimo vegetu koja se proizvodi u Rusiji. Jedemo paštetu koja je mejd in kroejšija, ali uvezena iz Italije gdje je ista nabrzaka spravljena sa 37 E brojeva. Danas više ni Paški sir nije sa Paga nego nam europska unija udari certifikat i uveze neko sranje iz Uzbekistana.

Snašlo nas je moderno doba

Najveća fora su mi oni musli koje kao vrlo zdrave žitarice turamo u usta ujutro kako bi sačuvali zdravlje, a Bog te pita koji je kosooki to doneo u našu državu pa kao zaljevamo ih domaće-uvoznim mlijekom po cijeni od devet kuna litra, a to mlijeko kravu nije vidilo čak ni na pakiranju Milke od dest deka.

Svinje ne smijemo više klati ak nemaš certifikat koji si platio jer bolje je da odeš u mesnicu, a prije toga se pomoliš da to meso nije tri puta špricano i dobilo barem četr bolesti. Al možemo mi to provariti jer termička obrada je spas, barem tako tvrde oni koji su preživjeli salmonelu. Ima toga još za knjigu napisati, ali opet i onda dođemo do limuna, navodno otrovnog. Ode u frižider po paštetu.

Foto: depositphotos.com