Nema guranja glave u pijesak

Nekada je dovoljno praviti se lud i sve prođe. I onda vrijeme sve izliječi. Jedno vrijeme svi o nečemu govore, vrište, napadaju, svađaju se, a onda tišina. Kere laju, selo ostaje. Kažu stari tako. Kada se dogodila afera u Đakovštini, punili su se novinski stupci, TV ekipe su navaljivale. Prštalo je sa svih strana. A onda. Vrijeme prošlo, a više od 500 oštećenih poljoprivrednika i njihove obitelji ostale su same sa svojim problemima. No, tko na njih ne bi smio zaboraviti? Pa država. Vlada, a i Ministarstvo poljoprivrede ne smiju zatvarati oči, pa makar i bili uvjereni da će teško pomoći.

Nema guranja glave u pijesak. Oni jednostavno moraju sve činiti da se tim ljudima riješi problem. Ne smije Jakovina takve stvari ostavljati pod tepihom. Sve državne službe su tu zbog nas. A ne mi zbog njih. A danas ispada upravo da smo tu samo da njima osiguramo posao, da se imaju kome slati kojekakvi računi. Čemu služi država? Pa da pomognu. Dok je u zemljama iz našeg okruženja kamata za ulaganja u gospodarstvo od 0,85 do četiri posto, kod nas je osam do 10. Dakle, ako hoćete kupiti postrojenje za preradu neke sirovine, ako hoćete opremiti servis za popravak traktora ili klaonicu, odrati će vam kožu. Ne banke, one će vam stajati za vratom cijeli život. Odrati će vam kožu vlastita zemlja.

Kod nas su kamate za poljoprivrednike od pet do osam posto. U Švicarskoj, Austriji, u Njemačkoj kamate su od 0 do eventualno 0,5 posto. Dakle, ako kupujete zemlju, muznu opremu, stoku, sjeme, gnojivo, podižete nasade, kamata na kredit će vam biti nula posto. Danas dnevno gubimo 10 stočarskih farmi. Pa nije ni čudo. Pa s ovim kamatama i nametima koje su morali platiti, drugačije ni ne može. Što možete kada kupite loše steone junice od prevaranata i potkupljenih posrednika s tom kamatom? Možete ostati bez kuće a i bez tih junica. Što kada s tim kamatama kupujete traktor? Možete to da više nikada nakon vas u vašoj obitelji ne bude poljoprivrednik.

Mnogo puta sam bio na proslavama kada je otvorena nova farma, na veselju i časti jer je u dvorište stigao novi kombajn ili traktor. Ali ljudi moji pa tamo su bili i ti lihvari koji su osigurali novce. Takve skupe novce neće vam ni mafijaši dati. I oni će imati više srca od političara i državnih te bankovnih oligarha. I onda kada novinari i mediji stanu na stranu ljudi koji su zbog lihvarske države stali na stranu obespravljenih i uništenih farmera, onda nam kažu da smo instruirani i potkupljeni od one druge politike. Da podsjetimo na ono što je rekao jedan naš poljoprivrednik. Sve je rekao u par rečenica. I sada on mora davati savjete što napraviti, ne netko od ovih tisuća ljudi koji rade u zavodima, agencijama i samom Ministarstvu.

Predlažu se i konkretne kompenzacijske mogućnosti. "Država je vlasnik Petrokemije, pa dajte nam ta gnojiva, to će nas spasiti. Oslobodite nas zakupa. Odgovorno tvrdim da nas je više od 70 posto u kolapsu. Svaki hektar nas košta oko 4.000 kn ulaganja. To je od 800 do milijun kuna koje treba osigurati, zaduživati se kod banaka, kreditora, a svi se boje blokada. Zakinuti smo za poticaje, zbog čega smo i prosvjedovali pa čak i bili kažnjavani prošle godine. Nemilosrdnost države prema poljoprivredniku uništava proizvodnju hrane i gospodarstvo na razini države", riječi su Petra Pranjića iz Baranjske brazde.

Foto: depositphotos.com