Nema budućnosti za našu proizvodnju pšenice?

Nastavi li se ovako, nema spasa domaćoj proizvodnji pšenice, a time u problem ulaze i dva instituta, osječki i zagrebački. Ne samo da se sve manje sije pšenice i da se ona uvozi, nego će se taj trend i nastaviti.

Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da ekonomija i komercijala su nekakve znanosti i zanimanja i da imaju svoja pravila. Možemo razumjeti i trgovce. Oni se bore za svoje prihode, za plaće, za dobit, i oni moraju osigurati posao svojim djelatnicima. Idemo se naći u koži jednog trgovca. Jasno vam je da prodate primjerice svaki dan 200 vekni kruha. I to morate lokalnom pekaru primjerice platiti jedan iznos kuna. Onda vam se najavi na razgovor komercijalista jedne firme, dođe s lijepim autom, mlad i s njim mlada ženska, podijele vam uzorke, letke, propagandne materijale i ponude kruh za dvostruko manje kuna. I što sada?

Smrznute kifle, smrznuto tijesto

I znate da vaš pekar od brašna, možda i uvoznog, ali ipak od brašna tu noć mijesi tijesto i peče kruh. A znate i da ovaj koji bi ste uzeli od spomenutih komercijalista će biti i ukusniji, ljepši i ujednačeniji od ovog od našeg pekara i da ćete bez problema prodati tih 200 vekni, a možda i više i zaraditi dvostruko više. Što bi napravili? Po svemu tome da moram i ja zaraditi, i da moram osigurati plaće za djelatnike svakako ću se odlučiti za ovaj kruh. Iako znam da je on uvezen smrznut i napraljen. Možete birati toliko crnih, raženih miješanih, bavarskih, švedskih, i tko zna kojih naziva.

Čak se uvozi polupečen kruh, pa zamrznut i koji se u biti u trgovini ili u tzv. pekari samo prigrijava. Prošle, 2016. godine tako je uvezeno tih proizvoda za 53,5 milijuna eura. Ove godine će biti za 40 posto više.

Oni dođu uvezeni iz Njemačke, Austrije, Italije, Poljske, puni kemije i raznih aditiva koji ga čine još privlačnijim. Od kojega je brašna i žita napravljen? Joj meni. To nemojmo ni pitati! Pa 200 djece kad prođe prema školi uzet će i to. Neće jesti kruh napravljen noć prije. Za ovim će ludjeti naprosto. Sada više nisu ni trgovci u pitanju. Sada se pojavljuju pekare, lanci pekara po cijeloj Hrvatskoj koji imaju iz jednog distributivnog centra u Zagrebu organiziranu dostavu svaki dan. Dolaze smrznuti a trgovkinje u pekari, robnim kućama samo ih guraju u one velike peći. Dobit ćete i te peći na revers ako obećate da ćete kupovati njihove smrznute kifle, perece, bureke u kojima ni sir nije iz Hrvatske.

Pekarima će ponuditi i smrznuto tijesto pa mogu i sami praviti od njega svoj kruh. Pšenica, odakle je? Nije iz Hrvatske ni sa hrvatskog polja. U našim malim pekarnicama svako tijesto je rukom dotaknuto. Svježe ispečeni kruh i peciva triput dnevno isporučuju kupcima. No, zato cijenom ne mogu konkurirati trgovačkim lancima u kojima se prodaje uvozno, već pečeno tijesto. Čak se uvozi polupečen kruh, pa zamrznut i koji se u biti u trgovini ili u tzv. pekari samo prigrijava. Prošle, 2016. godine tako je uvezeno tih proizvoda za 53,5 milijuna eura. Ove godine će biti za 40 posto više.

Na sva zvona reklamirati domaće i educirati

Što sada napraviti? Propast će nam još seljaka, propast će naša mlinska industrija i pekare. Naša znanost i instituti će zatvoriti svoja vrata. Dio smo zajedničkog tržišta i tu ništa ne možemo. Što možemo? Može Vlada i institucije na sva zvona reklamirati domaće pekare, domaći kruh, organizirati nevladini sektor, učiti roditelje, učiti djecu, učiti učiteljice. Učiti i samo učiti. Mora biti jasno, u trgovini smije biti to sve iz uvoza, ali svaka hrvatska glava mora znati kada jede kruh napravljen noć prije, zamiješan od brašna, pa skrenuti i pažnju ako je od domaće pšenice, a kada je to sve nešto napravljeno prije godinu i više i uz pomoć kemije osvježeno i uljepšano.

Nešto to pokušava Ministarstvo poljoprivrede s doručkom i ručkovima hrvatskih farmi. No, to nije dovoljno. Ajmo reći da je to dva posto. Mora se sve učiniti da i domaća pšenica i brašno za pekare i trgovce bude povoljno, ali i pet puta više djelovati na edukaciji kupaca. Kako? Pokazat će vrijeme, ali već je sada kasno. Šteta je velika učinjena.

Svaka hrvatska glava mora znati kada jede kruh napravljen noć prije, zamiješan od brašna od domaće pšenice, a kada je to sve napravljeno prije godinu dana i više i uz pomoć kemije osvježeno i uljepšano.

Oznake, označiti svakako svaku pekaru koja peče kruh od brašna noć prije, a posebno i svaku pekaru koja kupuje brašno napravljeno od domaćih žitarica. A posebno i da velike tvrtke poput Mlinara, Olimpa, i druge označe svaki proizvod koji je napravljen svjež i od domaćeg brašna. U biti, bježite od svake pekare koja nema zaposlene pekare i radionicu iza prodajnog pulta.

Foto: Pixabay/Pavlofox