• Naša svakodnevica
  • 06.10.2019. 07:30

Neke naše krajeve moramo stalno držati pod svjetlima medijskih reflektora

Na koji način da stigne informacija do ljudi u Doljanima kod Otočca kad ni dan danas nemaju televizijskog signala, interneta, a ni mnogo štošta što predstavlja najosnovnije civilizacijske tokove? 

Foto: Miroslav Mašić
  • 1.278
  • 306
  • 0

Sjećate li se Milene Plećaš? Za naše čitatelje ime ove žene je asocijacija za ženu koja u ličkom Bruvnu petardama tjera vukove, kao samohrana majka opstaje u gotovo pustom selu, sama obavlja poljoprivredne poslove i brine o četvero djece. Nakon priče koju smo mi otkrili ovo malo ličko selo i Milenu su posjetile na desetine medijskih ekipa iz zemlje i okruženja.

Iza ličke Plješevice, Kapele, Veliebita i Dinare, u gotovo pustim selima puno je ljudi kao što je Milena, puno je priča neispričanih i puno životnih sudbina koje ostaju sačuvane u nekom od sela koje život polako napušta. I dok su mediji bili prisutni, o pričama poput ove smo diskutirali uz jutarnje kave i čudili se da se tako nešto događa baš tu u našem okruženju, a ne u nekom filmu strane produkcije. A onda su se kamere ugasile, a priče poput ove ponovno su otišle u drugi plan.

U polupustom ličkom selu samohrana majka bavi se intenzivnom poljoprivredom - i ne odustaje

Bili u prvom ili drugom planu, ljudi poput Milene postoje, žive tu u našem okruženju i najčešće namaju kuda otići. Takav život je možda i njhova sudbina. Pričali mi o njima ili ne poljoprivreda je njihova svakodnevica, a druženje s vukovima umjesto s ljudima nekada surova stvarnost. Nitko ne može reći precizno koliko je ljudi sa sličnim životnim pričama koji mnoga hrvatska sela čuvaju od izumiranja i nestajanja.

Nakon nekoliko mjeseci pauze, Ministarstvo poljoprivrede je objavilo novi i jedinstveni pravilnik za sve mjere Ruralnog razvoja Republike Hrvatske. Vijest da će zadnji mjeseci ove godine biti prepuni natječaja obradovala je mnoge koji u njima vide posljednju šansu da u ovom programskom razdoblju osiguraju bespovratna sredstva za svoje gospodarstvo te se na taj način izbore za svoje mjesto pod suncem. Obradovala je mnoge, ali najmanje ljude poput Milene s početka naše priče. Ne zato što im ta sredstva ne trebaju, već zato što do većine njih ta informacija još nije ni stigla.

Na koji način da stigne informacija do ljudi u Doljanima kod Otočca kad ni dan danas nemaju televizijskog signala, interneta, a ni mnogo štošta što predstavlja najosnovnije civilizacijske tokove? 

Uz jedinstveni pravilnik objavljen i plan natječaja za mjere Programa ruralnog razvoja

Informacija o mjerama, bespovratnim potporama i mogućnostima koje se nude, najčešće je najveći problem i u puno razvijenim sredinama. Informacija prilagođenih običnom čovjeku koji živi van nekoliko najvećih gradova u Hrvatskoj jednostavno nema ili u najmanju ruku nema u dovoljnoj mjeri. Kako drugačije objasniti činjenicu da sela pored rijeke Gacke kao što su Čovići, Sinac ili Ličko Lešće imaju minimalno iskorištenje turističkih projekata, a broj apartmana i turističkih sadržaja je daleko ispod onoga što bi svatko očekivao da bude pored ovakvog turističkog bisera.

I dok svi željno očekujemo zadnje tromjesječje ove godine, raspisivanje najavljenih desetak natječaja, bitno je informaciju o njima plasirati i prema ljudima kojima su ova sredstva najpotrebnija. Programsko razdoblje se približava polako svom kraju, a jako mnogo krajeva u Republici Hrvatskoj još uvijek nije osjetilo blagodati i bar malo bolji standard zahvaljujući EU novcu. Ostvare li se neslužbene najave da u narednom programskom razdoblju više neće biti mjera sa stopostotnim financiranjem turističkih i poljoprivrednih projekata, ovi natječaji koje očekujemo su možda posljednja šansa za neke krajeve i područja koja se ubrzano prazne.


Fotoprilog


Tagovi

Polupusta sela Natječaji EU novac


Autor

Miroslav Mašić

Miroslav Mašić

Miroslav iza sebe ima desetogodišnje novinarsko iskustvo za medije u zemlji i regiji.