• Izmeđ međe
  • 02.10.2018. 10:30

Neće snaša tamburaša, ali ni na poljoprivredne fakultete?

Fakulteti, veleučilišta i poljoprivredne škole moraju prići selu i poljoprivrednicima. Ne smiju biti u funkciji odvlačenja ljudi od ruralnog prostora nego njegovog razvoja.

  • 1.533
  • 141
  • 0

Zabrinjavajuće je sve manje interesa za upis na poljoprivredna srednje škole, veleučilišta, fakultete i druge vidove školovanja poljoprivrednika. Trenutno imamo i viška agronoma, veterinara, poljoprivrednih tehničara, zootehničara, fitofarmaceuta, ali to nije jedini razlog zašto mladi poljoprivrednici sve manje idu na fakultete. Pokazalo se da je to može biti i smetnja kod apliciranja na mjere Ruralnog razvoja - pa logika govori da se ne trebaju školovati pod tim uvjetima.

Najveći je problem što djeca poljoprivrednika sve manje polaze srednje poljoprivredne škole. One trebaju biti osnova razvoja naših poljoprivrednih gospodarstava. Imamo svega nekoliko specijaliziranih poljoprivrednih škola, a ostalo su škole u kojima ima po neki razred poljoprivrednog smjera. Zbog manjka učenika gase se danas pojedina odjeljenja. I ako biste htjeli svoje dijete slati u specijaliziranu poljoprivrednu školu, u pravilu je ona stotinu kilometara daleko i roditelje čeka puno troškova.

Stimulirati i stipendirati školovanje 

Tu je potrebno stimulirati i stipendirati školovanje djece poljoprivednika. Bilo bi dobro da u sklopu tih ustanova, ili u njihovoj blizini ima i učenički dom. A fakulteti i studiranje su druga priča. Ako već s dvadesetak godina života vaš OPG ne može bez vas, pa kako ići u Zagreb ili Osijek na pet, šest, sedam godina. Često se tako i dogodi da se budući nositelj OPGa više nikada ne vrati na selo. Fakulteti i veleučilišta moraju se približiti poljoprivredniku. Bi li to bilo više u tipu izvandrednog studiranja, pa da se u roku mjesec dana odslušaju svi kolegiji, te da se organiziraju ispitni rokovi periodično u nekoliko dana, nije važno. Važno je naći bolji model. Danas se edukacija može odvijati i virtualno, internetom i mailovima.

Član OPG-a često ne može cijelu godinu sjediti u Osijeku i Zagrebu i tamo trošiti teško zarađene novce svojih roditelja. Pitamo se ima li pozitivnih primjera u našem školstvu? Ima. Primjerice nogometni ili odbojkaški trener mora završiti barem višu trenersku školu što je status takozvanog bakalara kao i kada završite poljoprivredno veleučilište. I za njih se, kako bi cijelu godinu radili u svojim klubovima, organiziraju se ubrzana predavanja od nekih tri tjedna u jesen, i tri u proljeće. Onda se sami s profesorima dogovoraju za ispite, a često polažu i online. Pa zašto ne bismo mogli internetom položiti strani jezik, sociologiju i slične predmete? A ne da sin u rujnu u jeku radova ode u Zagreb da bi položio dva ispita i onda ostane tamo i cijelu iduću godinu.

Fakulteti su nam u tom smislu zastarjeli pa zato neki kvalitetni mladi poljoprivrednici ni ne idu na poljoprivredne fakultete, osim ako nisu iz nekoga sela koje je blizu Zagreba ili Osijeka. Kada govorimo o broju upisanih studenata moramo znati da se tu radi barem o velikom broju onih koji su to upisali zato što nigdje dalje nisu prošli. Pa uzmu što im se u tom sistemu nudi. Radi ostvarenja prava ili slično.

Prilagoditi se svakako mora i srednje školstvo. Sjede u školskim klupama i bubaju napamet gradiva koja su u poljoprivredi zastarjela. Imamo smjerove kao što su opći, veterina, voćar-vinogradar i slično. Ako idete u obrtničku školu onda je normalno da jedan tjedan imaš nastavu, a drugi praksu.

Odlični uvjeti i tehnologija

Zašto ne bi u srednje poljoprivredne škole išli jedan tjedan na nastavu i spavali u domovima kod takvih škola, a drugi bili na praksi na imanjima u svojoj okolici. Ili primjerice bili dva mjeseca u školi, a onda dva kod kuće na praktičnoj nastavi.

I kod upisa na fakultet potrebno je ipak dati koji bod prednosti onima koji su išli u srednju poljoprivrednu školu. Tako primjerice kod upisa na Medicinski fakultet u Rijeci dobiju dodatne bodove oni koji su išli u srednju medicinsku. Dakle, pozitivnih primjera u našem školstvu, onom srednjoškolskom, kao i visokoškolskom ima pozitivnih - samo treba imati želje i volje da se primjeni i u školovanju poljoporivrednika.

Razvila su se doista kvalitetna poljoprivredna veleučilišta. Sada bi trebalo naći načina da što je moguće lakše nakon tri godine na veleučilištu, koja su mnogima blizu njihovih OPG-a, nastave još dvije godine na fakultetu. Da bude što manje razlika za polaganje, te da se omogući studiranje četvrte i pete godine na način da što manje izbivanju iz svoga sela i gospodarstva.

Ne znam kako je stanje u fakultetima i veleučilištima diljem Hrvatske, ali mogu sa sigurnošću reći da osječki Poljoprivredni fakultet odnosno Fakultet agrobiotehničkih znanosti, kao i srednja poljopriovredna škola u Osijeku mogu to sve izvesti na vrhunski način. Mogu biti hit u Hrvatskoj samo da dobiju takvu priliku, uz podršku Ministarstvo prosvjete. Oni su danas sa svojom opremom, ljudima i prostorom pravi svemir. Imaju materijalne uvjete da budu najpoželjnija destinacija mladih poljoprivrednika.

Promjena načina studiranja zahtjevna je i za sustav, ali i za pojedine profesore i asistente. Važno je više pojedinačno raditi sa svojim studentima - posredstvom interneta, skypa, vibera i slično. Raditi više praktično i napraviti iskorak prema selu. Da se može vidjeli smo na ovogodišnjiim Danima polja soje.


Tagovi

Poljoprivredni fakultet Veleučilište Srednja škola


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi