Natječaj 73.10: Bodovni labirint koji vodi prema skladištu

Pretprošle godine sam se uključio u eSavjetovanje za natječaj za mlade poljoprivrednike. Ostavio sam 4 komentara. Dva su prihvaćena, jedan djelomično, jedan odbijen. Uspio sam promijeniti bodovanje po veličini gospodarstva i smanjiti bodove za ZOI/ZOZP oznake — nije to revolucija, ali je dokaz da proces nije samo formalnost i da ministarstvo ponekad posluša kad mu netko kaže nešto konkretno i obrazloženo. O tome sam pisao u Priči o eSavjetovanju.

Zbog toga pozitivnog iskustva pratim i ovaj novi prijedlog — kriterije odabira za intervenciju 73.10., natječaj za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, koji je trenutno otvoren na eSavjetovanju.

Iznosi i intenzitet potpore u javnom savjetovanju: Novi kriteriji za ulaganja u poljoprivredu

Nemam osobni interes na ovom natječaju. Pišem jer mislim da je korisno da netko tko se nagledao bodovnih sustava zadnjih deset godina glasno kaže što vidi. Fokusirat ću se zato na bodovanje za ratarstvo, mada sličan komentar vrijedi i za ostale sektore — oni koji se bave voćarstvom, stočarstvom ili povrćarstvom naći će se u sličnim situacijama kada krenu u analizu sustava bodovanja. S obzirom da planiram sudjelovati na natječaju za voćarstvo sa nasadima badema, fokus ove priče je ratarsko bodovanje - gdje nemam direktna interesa osim dobrobiti sektora. Objasnit ću što nije dobro na primjeru sustava bodovanja za natječaj za mikro-manja-srednja gospodarstva (manje od cca 300 ratarskih ha - a to je velika većina hrvatskih ratara).

Teren gori

Teren gori, puno je očekivanja i nezadovoljstava sustavom bodovanja. Puno je i nerazumijevanja. Ipak, najvažnije je da se ovaj novac utroši što svrsishodnije - tamo gdje će razvijati poljoprivredni, a ne građevinski sektor.

Da pojasnim, brojkama - skladišta su bitna, i njihov utjecaj na profitabilnost ratara može biti prosječno 10tak EUR/toni kad se radi o žitaricama. Skladištenje robe na gospodarstvu nosi određene prednosti u plasmanu vlastitih roba. Iako ćete vlažni kukuruz odvesti u silos sa sušarom, čuvanje pšenice mjesec-dva-tri može vam na dijelu roba donijeti financijsku korist do 10% (govorim o prosječnoj godini). To je za tih 10% oko 17 EUR/toni godišnje. Na naših prosječnih 6x tona/hektaru pšenice, to je 120 EUR/ha dodatnog profita na kulturi. Puta 70% (plodored, kukuruz…), to je 80tak EUR maksimalnog godišnjeg profita po svim hektarima.

Tih 80tak EUR profita dijelom pojedu manipulativni troškovi. Sjećam se iznosa od 3 lipe/kg za prijevoz silos-skladište-silos. Uključuju troškove transporta i manipulacije, moja klasična računica. To ću pretvoriti u današnjih minimalnih 5 EUR/toni (inflacija).

Ako vam je dodatna zarada zbog skladišta 80 EUR/toni, kada platite troškove ostane vam 40 EUR/toni.

Koliko košta skladište?

Koliko košta skladište? Mirko planira 800 m2, doći će do 250.000 EUR/t investicije. Uz 45% potpore, to je i dalje na amortizacijski period od 20 godina čak 34 EUR/toni za njegovih 200 hektara. Dodajte trošak kapitala već smo preko 40 EUR/toni. Od “zarađenih” 40 EUR/toni, kad odbijete amortizaciju i trošak kapitala, ostane vam ništa. Ili tu negdje oko nule. Ovako postavljena mjera razvija samo građevinski sektor.

Vjerujem da pametna kupovina dobrih i učinkovitih sijačica, rasipača, prskalica, GPS navođenja, prikolica ili oruđa za obradu tla može rataru donijeti više od skladišta. Moj prijedlog je da se izbace skladišta, a da se ubaci nabavka moderne mehanizacije (svega osim traktora i kombajna - inače će većina love otići na traktore i kombajne, to svakom uvijek treba.)

Nazad na natječaj i kriterije bodovanja - evo analize mog brata i frenda Klaudija Malića kako da sustav bude bolji:

Kriterij 1: Duljina poslovanja — boduje se prisutnost, ne ozbiljnost

Za ratarstvo, tri boda dobiva tko radi više od tri godine. Jedan bod tko radi manje od godinu dana. Zvuči razumno. Problem je što će 99% prijavljenih ratara imati više od tri godine staža — i svi dobivaju ista tri boda. Kriterij koji ne razlikuje nikoga ne boduje ništa korisno.

Ako je ideja nagraditi ozbiljne starije proizvođače, granice trebaju biti drugačije: deset i više godina, pet do deset, ispod pet. U suprotnom, ovo je kriterij koji postoji samo da bi bio — a tri boda na ukupnih 60 su razlika između prolaska i pada.

Kriterij 2: Veličina gospodarstva — zašto davati prednost onima koji ne mogu opstati?

Mikro ratari s EVPG-om od 15.000 do 25.000 eura dobivaju 15 bodova (najviše moguće). U ratarstvu ta veličina znači proizvodnja na 20-30 hektara. Svaki ozbiljan razgovor s ratarom na terenu završava istom rečenicom: ispod 100 hektara teško je financirati troškove mehanizacije i biti konkurentan. Ne krivim te ljude — ali ako ministarstvo želi da novac napravi ekonomski smisao, poticaj treba pratiti ekonomsku logiku sektora.

Prijedlog bi bio: srednji 15 bodova, mali 13, mikro 10. Nije ništa dramatično, ali govori jasno gdje su prioriteti, a gdje je populizam.

Kriterij 3: Vrsta ulaganja — svi će graditi skladišta

Ulaganje u nova skladišna mjesta donosi 15 bodova — najviše u ovom kriteriju. Mehanizacija je na začelju. Rezultat će biti predvidiv: tko želi bodove, prijavit će skladište.

Razgovarajte s ratarom o čemu sanja. Rijetko će reći "nova šupa". Češće će reći "novi kombajn" ili "traktor koji se ne kvari svaku jesen". Mehanizacija i ulaganja u nove tehnologije je ono što drži ratarstvo konkurentnim — ne kvadrati koji stoje prazni između žetve i sjetve, a za čiju gradnju trebaš kredit koji vraćaš sljedećih deset godina.

Kriterij 4: Šećerna repa opet na vrhu

10 bodova za uzgajivače šećerne repe. Ostalo industrijsko bilje 9, žitarice 8. Šećerna repa ima vezana plaćanja, ugovornu sigurnost kroz HIŠ, poseban tretman u svim dosadašnjim programima. Je li stvarno potrebno da i na ovakvom natječaju bude ispred ratara koji nemaju tu sigurnosnu mrežu? Pitanje bez ljutnje — ali s razlogom.

Kriterij 5: Mladi poljoprivrednici — i ovdje, i svugdje

3 boda za nositelje mlađe od 41 godinu. Mladi imaju intervenciju 75.01 — 75.000 eura bespovratnih sredstava, 100% potpore, namijenjeno isključivo njima. Imaju više postotke potpore na svakom natječaju gdje se pojave. I sad na 73.10., koji nije namijenjen samo njima, imaju automatski plus od 3 boda.

Nisam protiv mladih u poljoprivredi — naprotiv, pisao sam o tome dovoljno puta. Ali postoji razlika između ciljane mjere za mlade i davanja prednosti u svakom natječaju bez obzira na kontekst. 1 bod je simbol i dovoljan signal. 3 boda na natječaju gdje je prag prolaznosti 35 od 60 — to je nešto drugo.

Kriteriji 6 i 7: Solarni paneli na ratarskom polju

Bodovi za obnovljive izvore energije u ratarskom sektoru. Znam što to znači u praksi: konzultant šalje upit za ponudu, netko šalje ponudu za solarne panele, aplikant skuplja dokumentaciju, sve to traje tjednima — i na kraju to nema nikakve veze s tim hoće li ratarstvo biti bolje ili lošije sljedeće godine.

Navodnjavanje ima smisla — klimatski, agrotehnički, ekonomski. Ali tjerati ratare da trče za obnovljivim izvorima energije samo da bi pokupili bod — to je trošenje vremena i novca koji bi bolje prošli negdje drugdje. Predlažem: ostavite navodnjavanje, maknite energetiku iz ovog kriterija.

Ekološka proizvodnja - zašto bi imala prednost potpore ulaganjima nad konvencionalnim proizvođačima? Koji je njen efekt na proizvodnju i zapošljavanje?

Kriterij 8: Stručna sprema — organizacijski oblik važniji od znanja?

Nositelj OPG-a s fakultetom agronomije dobiva 3 boda. Tehnolog s istim fakultetom koji je zaposlen u d.o.o. koji aplicira dobiva 1 bod. Ako je bit ovog kriterija osigurati da novac ide tamo gdje ima stručnog kapaciteta za provedbu — oba slučaja su ista stvar. Zašto je važno u kakvom je organizacijskom obliku ta struka zaposlena?

I gdje je nestao indeks razvijenosti?

U prošlom programskom razdoblju, indeks razvijenosti bio je jedan od kriterija. Logika je bila jednostavna: ulaganje u Slavoniji ili Lici ne nosi iste pretpostavke kao ulaganje u Zaprešiću. Ruralna Hrvatska nije homogena i nikad nije bila.

Kriterij koji je nagrađivao ulaganje u slabije razvijenim krajevima imao je svoju svrhu. U ovom prijedlogu — nema ga.

Što ministarstvo treba odlučiti?

Na ovom natječaju bit će jako puno prijava - tisuće, možda i pet tisuća. To znači da se sustavom bodovanja već sada mora odlučiti tko prolazi, a tko ne. Ako je prioritet konkurentna, srednja i veća ratarska proizvodnja s realnom šansom na tržištu — bodovni sustav to ne govori dovoljno jasno. Ako je prioritet ravnomjerna raspodjela — to je druga strategija.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

eSavjetovanje je otvoreno. Svoje prijedloge možete ostaviti direktno na stranici intervencije. Iz osobnog iskustva — ministarstvo pričita, ponekad posluša. Vrijedi probati.