Naši napušteni plastenici poput aveti stoje

Vrlo je česta sudbina naših obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava da, su to doista sposobni proizvođači, ali ne i trgovci. Umjesto da se posvete samo proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane, dakle onome što najbolje znaju i umiju, veliki dio vremena provode lutajući po raznim tržnicama, kako bi prodali svoje proizvode.

Kako u nas tržište nije dobro organizirano, trgovci, preprodavači, otkupne stanice i veliki trgovački lanci, kao po dogovoru drže veoma niske cijene otkupa ucjenjujući proizvođače da u bescjenje daju svoje proizvode. To im omogućuje nelojalan uvoz velikih količina raznog sezonskog povrća, voća i drugih proizvoda, veoma slabe i loše kvalitete. Domaći proizvođači zdrave i kvalitetne hrane dobivenim novcem ne mogu podmiriti niti osnovne troškove proizvodnje, a o kakvoj-takvoj zaradi nema niti govora!

Stoga se postavlja pitanje...

Kako danas poljoprivrednik može preživjeti?

Obišavši ta gospodarstva i vidijevši s koliko truda, ljubavi i troškova uzgajaju masline, vinograde, voćnjake, a posebno razno kvalitetne i zdrave proizvode, nisam se mogao ne upitati - do kada će ovakvo stanje trajati i ima li nade da se situacija poboljša i konačno omogući našim težacima da mogu normalno privređivati i hraniti svoju obitelj?

Dobar dio uzgojenog voća završava na otpadu

Najtužnije je što se mladi ljudi, gledajući patnje svojih roditelja, teško odlučuju nastaviti njihov život, patnju i silni trud od kojeg jedva uspijevaju preživjeti. Ovakva situacija se događa na području cijele Dalmacije. Nikada nije bilo toliko napuštenih polja, plastenika, raznih nasada, kao u posljednje vrijeme. Jedna od vodećih poljoprivrednih tvrtki na području Srednje Dalmacije Kaštelanski staklenici su po stečajem, a brojne površine obradive zemljeobrasla je duboka trava. Često puta se događa i da se dobar dio uzgojenog povrća ne može plasirati, već završi na otpadu.

Pojedinci se još uvijek bore

Hoće li buduće generacije nastaviti borbu s trenutnim nedaćama i nagomilanim problemima u poljoprivredi, ukoliko se nešto hitno ne promijeni, teško je reći i to ostaje doista upitno. Umjesto da ova naša dalmatinska polja pretvorimo u malu Kaliforniju i na njoj uzgojimo dostatno zdrave hrane za kojom teži naš turizam. Na području Trogira u pravcu Kaštela nekad najplodnija polja stoje zarasla u travu, a plastenici poput aveti urušeni i ogoljeni čekaju neka bolja vremena.

Pojedinci se još uvijek bore sa svim nedaćama. No, do kada će i oni moći se nositi sa preskupom vodom, nelojalnim uvozom i nedostatkom otkupnih stanica gdje bi mogli plasirati svoje proizvode?

Foto: depositphotos.com/piccaya