• Mato Brlošić
  • 15.01.2016. 07:35

Najviše će nas koštati razjedinjenost

Poljoprivrednici pitaju jesu li dostatne postojeće mjere ruralnog razvoja, kao i postignuti rezultati njihovih provođenja u životu ljudi ruralnog prostora te na koji način se jamči budućnost i opstanak na selu i u poljoprivredi u skladu s najavljenim Projektom demografske obnove?

Foto: Pixsell i Nedjeljko Musulin
  • 831
  • 234
  • 0

Trenutna situacija u poljoprivredi gotovo nikome ne pogoduje. Svi proizvođači imaju iznimno veliku konkurenciju. S obzirom da je Hrvatska dio globalnog tržišta, boljke koje pogađaju EU, pogađaju i nas.

Sve je manji broj proizvođača, a sve veći zahtjevi potrošača. Sigurno bi bilo bolje kad bi se proizvodnja usmjeravala prema lokalnom tržištu, posebice hrane, ali i liberalizacija tržišta je trenutna realnost. Ugovor koji EU kani potpisati sa SAD-om dodatno će stvoriti pritisak na tržište i na proizvođače Europske unije. Ali ne treba gubiti nadu. Turska je uspjela postati vodeća u svijetu s više od 80% proizvođača koji imaju manje od 10 hektara. Unatoč skupljoj proizvodnji, ona je odličnom organizacijom, pametnim potezima vlasti i udruživanjem, postigla zavidne rezultate.

Ruralne mjere nisu okosnica pomoći proizvođačima

To je, među inima, ovih dana za Agroklub izjavio predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, osvrćući se i na ostvarenje Programa ruralnog razvoja u našoj zemlji. U spektru pitanja je, među inima, i ono jesu li nam dostatne postojeće mjere ruralnog razvoja, kao i postignuti rezultati njihovih provođenja u životu ljudi ruralnog prostora te kako to sve jamči budućnost i opstanak na selu odnosno u poljoprivredi.

Istarski boškarini

Ujedno tvrdi kako postojeće mjere ruralnog razvoja u svakom slučaju mogu pripomoći poljoprivrednim proizvođačima, ocjenjujući kako one nisu okosnica niti ijedan oblik sigurne pomoći seljacima, kao što to nisu ni poticajna sredstva.

Sinergija institucija i proizvođača

"Kada bi se proizvođači udružili i imali sigurno tržište, koliko je to moguće, na vrijeme plaćen otkup, povoljnu poreznu politiku, nove tehnologije, skladišne kapacitete, hladnjače, sustave za navodnjavanje i ostale potrebne kapacitete, tada ni isplata poticaja ne bi bila problem.

Ako se gleda odnos poljoprivrednih proizvođača u RH i ciljani broj koji bi trebao koristiti mjere ruralnog razvoja, kako Hrvatske tako i ostalih država članica EU, vidljivo je da će mnogi morati opstati bez tih mjera. Zato su svi ostali mehanizmi nužno potrebni za opstanak sela i poljoprivrede. A što se pak LAG-ova tiče, oni imaju veliku zadaću na oživljavanju ruralnih sredina iako oni, baš kao i razvojne agencije, udruge, komore ne mogu pojedinačno niti tako uspješno voditi svoj posao. Mora se dogoditi sinergija svih institucija, proizvođača i udruženja kako bi se konačno krenulo na bolje", kategoričan je Brlošić.

Koliko može pomoći EU?

Također je aktualno i pitanje na koji način podupirati sela i seljake, zadržati mlade ljude u tim ruralnim prostorima jer bez razvijena sela nema ni razvijene poljoprivrede, još manje zdrave hrane, uslijed čega pate i urbane sredine, a drugo je pitanje kako se to odražava na turizam, općenito. Brlošić se donekle i čudi zašto se zaboravlja na činjenicu kako je cilj modela ruralnog razvoja Hrvatske prilično jasan.

Oranice u dalmatinskom kršu

Drži kako je temeljno pitanje zadržati stanovnike u ruralnom prostoru i stabilizirati poljoprivrednu proizvodnju u svim kategorijama. Sve prema klimatskim uvjetima i tradiciji, zalažući se i za to na koji način omogućiti povratak stanovnika, posebice mladih školovanih ljudi njihovim korijenima; organizirati i marketinške projekte poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Kako i koliko u tome može pomoći EU?

Modernija slika poljoprivrede

"Veliki dio mladih ljudi radi posla odlazi u druge države u manje rubna mjesta. Sigurno bi ostali na selu da im ono omogućava napredak, ali da se ne osjećaju kako su oni društveni promašaj. Svi vole biti poštivani što bi trebala biti vrlina svakog čovjeka. Mladi često biraju svoja zanimanja sukladno dojmu ili slici koju su stekli o tom zanimanju, kao i sukladno tome kakav dojam žele ostvariti u budućnosti. Ako je politički i medijski odnos prema poljoprivrednoj proizvodnji negativan, onda će takav odnos prema sektoru imati i ostali.

Hrvatska ima nebrojeno pravnika i ekonomista, a velik broj ih ne može naći posao ili su potplaćeni, ali i dalje svake godine sve više ljudi upisuje fakultete. Razmišljaju na način da će, bez obzira na sve, barem imati diplomu i donekle biti cijenjeni u društvu. Kada bi se mediji malo više pobrinuli za moderniju sliku poljoprivrede kao djelatnosti, siguran sam da bi se percepcija mladih promijenila u istoj", analizira Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

Zašto su Turska i Nizozemska uspjele u poljoprivredi?

Spominje Nizozemsku kao najbolji primjer, koja je jedan od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda. Ondje proizvođači moraju isušivati zemlju kako bi se bavili poljoprivredom. No, oni su toliko ponosni na poljoprivrednike da mladi, nakon treće godine Agronomskog fakulteta, imaju posao.

Krava buša u ispaši ljekovitog bilja

"Rijetko tko se želi poistovjetiti s neuspjehom ili biti u sektoru koji je u mnogim očima propast za mladog čovjeka. Kada bi oni koji vode našu državu vidjeli poljoprivredu kao strateški najvažniju granu, donosili bi odluke koje su sukladne tome te javno iskazivali poštovanje prema poljoprivrednim proizvođačima, vjerujem da bi to bio korak prema povratku mladih toj djelatnosti. U Turskoj su davali kuće, zemljišta; osigurali tržište te sve što je potrebno, kako bi proizvođači mogli proizvoditi. Osim primjera Turske, sigurno je potrebno još više ulagati u vrtiće, škole, bolnice, turizam kako bi se osigurao standard koji će privući ljude na selo", uspoređuje Brlošić.

Voljeli bismo biti u poziciji Danske - ali nismo

Međutim, kojoj se poljoprivrednoj proizvodnji hrvatska vlast treba okrenuti te kako poljoprivrednicima, posebice OPG-ovima, osigurati potrebne stručnjake i kroz mogućnost udruživanja te marketinge glede lakšeg, bržeg, sigurnijeg plasiranja proizvoda na tržište i uspješnije prodaje, Brlošić smatra kako je važno pratiti potrebe i navike potrošača.

"Voljeli bismo kad bismo bili u gospodarskoj poziciji, primjerice kao Danska koja je gotovo cijelu proizvodnju okrenula prema ekološkoj proizvodnji, ali se ta kultura i navika stvara godinama. S druge strane, ekološka poljoprivreda je izrazito rizična i skupa za proizvođača te bi se u ovom trenutku teško mogli osloniti samo na nju. Svakako je potrebna regionalizacija proizvodnje koja će odrediti koje će regije više biti usmjerene na ekološku proizvodnju, a koje na intenzivnu. Oba sektora su drastično pala u odnosu na prijeratno vrijeme, a za kojima je velika potražnja.

Mesna industrija povlači i ostale sektore proizvodnje

Buše na pašnjaku

Primjerice, mesna industrija automatski povlači i ostalu proizvodnju hrane, dakako i mlijeka. Jedan od problema mliječnog sektora su pripravci koji nose naziv mlijeko. Kad bi se malo postrožili kriteriji označavanja navedenih pripravaka, onda bi podizanjem mliječnog sektora počeo rasti sektor junadi koja je od početka proizvedena u Hrvatskoj.

Zatim bi se uistinu novi ministar trebao više pozabaviti time da proizvodi koji su proizvedeni u RH, ne moraju odlaziti na strana tržišta nego na naše police. Iako ministar ne diktira tržištem, ipak bi on, kao što to rade i ostale države članice, zbog interesa naše zemlje, u suradnji s proizvođačima morao naći model kako donekle dovesti u red sadašnji kaos na našem tržištu", predlaže Mato Brlošić.

Da ima sinergije, mogli smo dobiti i više pomoći od EU

No, kako i koliko Europska unija može još više pomoći hrvatskoj poljoprivredi, a slično se pitanje često čuje i na skupovima OPG-ova, predsjednik HPK-a upozorava kako zaboravljamo da je i RH njezina članica. Tvrdi kako EU neće pomoći hrvatskim poljoprivrednicima ako oni sami sebi ne pomognu. Dodaje kako je HPK članica vodeće organizacije poljoprivrednih proizvođača Copa-Cogeca u EU te da smo jedina poljoprivredna organizacija i Europske komisije.

"Pregovori koji se vode na razini EU izravno utječu na naše zakonodavstvo. Kada bi postojala sinergija i zajednički stav između ministarstava, proizvođača i zastupnika u Europskom parlamentu, i kada bi ta zajednička stvar bila u interesu naših proizvođača, onda bi se to itekako vidjelo u rastu proračuna. Primjerice, Copa-Cogeca je imala prosvjede u Bruxellesu te je uslijed posljedica ruskog embarga s Komisijom dogovorila 500 milijuna eura pomoći poljoprivrednim proizvođačima. Vjerojatno smo mogli dobiti i više od 1,8 milijuna eura pomoći mljekarskom sektoru da je postajala sinergija Ministarstva poljoprivrede i nas", ukazuje na činjenicu Brlošić, zaključujući:

Košta nas razjedinjenost

"Nas najviše košta razjedinjenost, nepoštivanje proizvođača i ponašanje prema Europskoj uniji pa izgleda kao da će oni riješiti naše probleme. Mi na dnevnoj bazi dobivamo toliko dokumenata koji mogu izravno pomoći i domaćim poljoprivrednim proizvođačima, a donose se na razini Europske unije. No, početkom 2017. godine kreću intenzivniji pregovori za novi ZPP, dok strategija, ciljevi još niti približno nisu napravljeni, a ulazimo u pregovore. Onda ćemo reći kako nam Komisija sve određuje, umjesto da budemo spremni i maksimalno iskoristimo naše članstvo u EU - na dobrobit poljoprivrednih proizvođača."

Foto: Pixsell i Nedjeljko Musulin


Fotoprilog


Tagovi

Ruralni razvoj Predsjednik HPK Mato Brlošić Turska Danska Nizozemska Ruralni razvoj Natječaji LAG Turizam

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani prijatelji, Tokom petogodišnjeg perioda, sam skupio lična iskustva o uzgoju i ljekovitosti Gorke dinje. Poznati svjetski univerziteti i pojedinci su također prikupili nepobitne informacije da se radi o biljci sa veoma potentnim an... Više [+]