Pretraga tekstova
Potpuno novi ljudi su potrebni u svemu, pa tako i u organiziranju poljoprivrednika. Ljudi se boje bivših i starih.
Treba nam novi vođa. Sad je vrijeme za svojevrsni živi zid za hrvatsko selo i poljoprivredu. Imamo nekoliko vođa hrvatskih seljaka kojima se ne može mnogo zamjerati i nema im se što previše stavljati na teret. Sve što kažu stoji. Najčešće se u medijima spominju Antun Laslo i Mato Brlošić. Jedan je predsjednik jedne udruge, a drugi Hrvatske poljoprivredne komore.
Nisu ni loši, ali trebamo jače, novije i snažnije. No, kako nema u politici nekoga novoga života za bivše političare, za one političare koji promijene stranku, ili pak one koji osnuju stranku, teško da mogu i njih dvojica biti ti koji će sve poljoprivrednike povesti u takvu odlučujuću bitku. Oni svakako trebaju biti tu, moraju sebe i svoje institucije staviti u takvu jednu službu, ali vrijeme je za potpuno novu osobu koja će okupiti apsolutno sve kategorije.
Neka se momci ne ljute, ali djeluju već 15 i više godina i tu je kraj. Kao što se hrvatski birači ne mogu povesti samo tako za nekim novim SDP-ovcem, HDZ-ovcem ili nekim tko je bio kod njih ili s njima. Za ovakve pozive u apsolutne prosvjede, morat će se pronaći neki novi Vilibor. Ne mislim da to nužno bude jedan čovjek, ali više njih ili više institucija. No, vrijeme je. Europa trenutno tako diše i hrvatski poljoprivrednici moraju se uključiti. Svugdje u Europi, osim u Hrvatskoj, poljoprivrednici i proizvođači hrane imaju podršku javnosti.
Kod nas se dogodilo nešto neobjašnjivo, a to je izgleda u vezi s hrvatskim mentalitetom da gradsko stanovništvo ima potpuno krivu interpretaciju života na selu i i života od poljoprivrede. I to nažalost, čujemo najčešće od onih koji rade u nekoj od gradskih, državnih ili komunalnih institucija. A uvijek znam reći. Što može čovjek koji živi na selu. On, žena i djeca ne mogu raditi u državnom zavodu, jer ga tamo nema. Ne mogu baš ni u županijskim i gradskim uredima jer ih u Habjanovcima, Štrigovi, Brusju nema. Isto tako ne mogu ni on ni njegova obitelj raditi niti u bolnici ili domu zdravlja jer u Banovini toga nema.
Ako moraju ići liječniku, moraju sjesti u automobil i odvesti se deset, dvadeset i više kilometara. A uvijek moraju imati goriva u rezervoaru. Jer je najbliža benzinska pumpa udaljena 10 km. I tako, mnogo je toga što karakterizira život na selu i od poljoprivrede. Vrijeme je doista podići prosvjede jer su poljoprivrednici ugroženi kreditima u švicarskim francima, blokirani su, a dere ih država i svi ostali gdje god stignu. Ma to je doista sazrelo vrijeme. Kažem, teško građani to razumiju. Evo jedan primjer. Ako želite sijati šećernu repu, morate to raditi s nekom od šećerana. Ne možete posijati pa onda gledati što ćete s njom poslije i nuditi okolo. A ako hoćete raditi sa šećeranama, morate od njih uzeti i repromaterijal. I evo primjera.
Morate ostaviti bjanko zadužnicu na pola milijuna kuna, ako će te od njih uzeti i petinu toga iznosa. Ako će te uzeti pet tisuća kuna više, onda morate ostaviti bjanko zadužnicu u iznosu od milijun kuna. Bojim se da bi netko mogao reći - pa što? Ali valja podsjetiti da on tom zadužnicom za običan posao kojim prehranjuje svoju obitelj, na bubanj stavlja svu svoju obiteljsku imovinu, kuću, djecu, unučad i baš sve. Sve je u žrvnju i ako ne bude dobro, svi će ga samljeti. A profesor na fakultetu, sudac, službenica, najveći rizik imaju da se ujutro ustanu i dođu na svoje radno mjesto. Ne vjerujemo više nikome. Ljudi se s pravom boje bivših i starih.
Foto: PIXSELL
Autor
Više [+]
Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.
Mali čuvari seoskog dvorišta: Najslađi ukras baranjskog sela Život na selu i ruralni razvoj ne čine samo strojevi i polja, već i ova predivna mala stvorenja koja svakom dvorištu daju dušu i neprocjenjivu radost. Ovi razigrani afrički patulj... Više [+]
Mali čuvari seoskog dvorišta: Najslađi ukras baranjskog sela
Život na selu i ruralni razvoj ne čine samo strojevi i polja, već i ova predivna mala stvorenja koja svakom dvorištu daju dušu i neprocjenjivu radost. Ovi razigrani afrički patuljasti jarići, sa svojim prepoznatljivim vodoravnim zjenicama i prirodno nemirnim crno-bijelim krznom, simbol su novog života i opstanka tradicije na našim obiteljskim gospodarstvima.
Autentičan, topao i iskren kadar iz srca Baranje koji pokazuje najljepšu, najveseliju stranu ruralnog suživota čovjeka i životinja.
#RuralFoto #životinje #Baranja #agroklub #jarici #OPG
pagora23
prije 11 godina
Ja bi gosp.Kovača rado vidio u ministarstvu nekom budućem.