Mljekare su i zaslužile aflatoksine

Odlično. Linić je našao druge žrtve i skinuo se s agrara i bar ćemo jedno vrijeme ostati mirni dok se bahati nad minusima na tekućim računima. Poljoprivrednicima tu ne može mnogo učiniti. Pravo na dozvoljene minuse su davno izgubili. A i ministar Jakovina je ozakonio svoju vezu sa svojom jako mladom djevojkom. Sada kada je u sedmom nebu vjerojatno nam i prosvjedi ne donose rezultate jer on to više ne može čuti ni razumjeti. No, uskoro izlaze i onih dva ili tri mjeseca u kojem će roku napustiti mjesto ministra poljoprivrede. Navodno bi on trebao postati ravnatelj Agencije za zemljište koja je toliko osporavana. Riječ je o Agenciji koja bi trebala provesti mulasto sročeni Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Agencija bi trebala preuzeti i osječki Zavod za tlo i kada krene posao sa zemljištem radilo bi se o dostojnom i lijepom poslu s plaćom većom od 25 tisuća kuna. Naš izvor u SDP nam ističe i da u pravilu u toj stranci nisu nezadovoljni radom Jakovine, ali da su ga potrošili upravo na slijepoj odanosti Vladi i da traže pogodan trenutak da od takve smjene učine predizborni plus. Ništa se ne treba činiti epohalno. I dalje će na tom mjestu biti netko tko neće biti veći autoritet kako bi i dalje glavnu politiku vodio Slavko Linić koji je odlaskom Čačića dobrano zabrazdio u poljoprivrednu problematiku.

I dok državu tresu prosvjedi na cestama, afera s mlijekom ali i konjetinom na našim trgovačkim policama u Ministarstvu je kao u Haremu, a sultani i age uljuljani su u svoje fotelje i za sada uživaju u velikim beneficijama. Što zaključujemo iz afera s mlijekom i konjetinom. Nije konjetina u pitanju. Radi se o kvalitetnom mesu i specijalitetima protiv kojih i ne bi mnogi imali ništa protiv. No, iz ovoga saznajemo da jedemo uvozno meso i pijemo uvozno mlijeko i to mnogo češće nego li smo se nadali.

Bili smo uvjereni da ipak to mlijeka što se uvozi završi u nekim drugim proizvodima a ne baš u konzumnom mlijeku. Pa najmanje smo se pak nadali da se to može dogoditi Dukatu, Vindiji i Meggleu. Radi se i ipak o mljekarama koje se diče svojim otkupom, promoviraju svoje proizvode kao domaće, a kad ono - mlijeko zaraženo aflatoksinom. No, nije problem da je to domaće mlijeko, pa makar zaraženo i našim kukuruzom. Međutim, radi se o stočnoj hrani u inozemstvu i mlijeku iz inozemstva. I već dugo mljekari i država omalovažavaju domaće proizvođače, rasturaju ih i svjesno uništavaju. Sada neka uvoze to mlijeko. Pa neka Drk plače koliko mu volja što mu je prodaja pala za 30 posto. Gospoda bi mogla malo više ulagati u svoje kooperante i puno ih više cijeniti. A i kada govorimo o konjetini dobro je da je to samo problem, da nije u mesu koje kod nas stiže nema i nečega drugoga. Iako kada bi se dobro zagrebalo po uvoznom mesu svašta bi se otkrilo. I od porijekla, a i od starosti, te broja smrzavanja i odmrzavanja prije nego li dođe kod nas na police i u mesne proizvode. Možete si misliti kakvo je tek meso u raznim salamama koje se prodaju pod pojmom robnih marki u trgovačkim lancima. Možda smo malo i zblobni kada kažemo da su Mljekare i zaslužile aflatoksine. Međutim zaslužile su upravo zbog odnosa koji imaju prema mlijeku s naših farmi. Moramo biti svjesni da današnji laboratoriji nalaze i ono što prije nisu mogli pronaći. Mi smo mnogo toga konzumirali u hrani i prije 30 ili 50 godina. Ali mogućnost kontrole nisu bile takve. Tako i da mnogo od toga za što danas kažu da je jako toksično samo koju godinu prije je bilo zdravo iz jednostavnog razloga što to nismo mogli ni pronaći.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.