Koliko agro sajmova treba hrvatski poljoprivrednik?

Čitava sajamska industrija izložena je brojnim izazovima današnjice i organizatori tih manifestacija ulažu velike napore ne bi li prepoznali i odgovorili na potrebe tržišta. A potrebe se dramatično mijenjaju. I posjetitelja i izlagača. Tih glavnih aktera sajmova.

Kada je riječ o poljoprivrednim sajmovima na tlu Europe, ima ih priličan broj, općih agrarnih, ali i onih specijaliziranih.

Za ljubitelje poljoprivredne mehanizacije tu je svakako Agritechnica u Hannoveru kao najveća, koja je znala ugostiti i 3.000 izlagača te gotovo pola milijuna posjetitelja, a u taj krug svakako pripada i EIMA iz talijanske Bologne s 1.500 brendova i gotovo 300 tisuća posjetitelja. Oba su bijenalna, i usklađenog ritma, tako da se međusobno izmjenjuju iz godine u godinu. EIMA je bila ove, Agritechnica će sljedeće. Oba bazu imaju u snažnoj proizvodnji poljoprivrednih strojeva tih zemalja - Njemačke i Italije i njihove potrebe da nađu kupca.

Na karti EU sajmova tu su i nama nešto udaljenije francuske perjanice - SIMA, Space i Sommet de l'Élevage. Svi redom sa stočarskim akcentom, u duhu tamošnjeg agrara. SIMA je u Parizu nedavno ugostila 1.000 izlagača i 200 tisuća posjetitelja željnih agro tema i noviteta, dok su oni u Rennesu i Aubièreu nešto manjih gabarita, ali ništa manje zanimljivi publici animalnih preferencija. Toj skupini još pripada i nezaobilazni njemački EuroTier.

Nešto sjeverniji belgijski AgriBex iz Bruxellesa i danski AgroMek iz Herninga također se kao Agritechnica i EIMA izmjenjuju u pravilnom ritmu svake druge godine. 

Moramo istaknuti i berlinski ‘Gruene woche’ (zeleni tjedan) nešto drugačijeg koncepta od gore navedenih, ali sa znajačnim utjecajem na tržište hrane i priličnim brojem izlagača. I talijanski Bolzano u južnom Tirolu poznato je odredište brojnih voćara.

Popis bitnih europskih događaja je prilično veći od navedenog, ali hajdemo fokus staviti na nama bliže opcije.

Prema zadnjem izvješću UFI 2019, u Europi se godišnje održi 213 agro sajmova  

Kada gledamo ex YU prostor iz perspektive agrarnih sajmova prvo je ime svakako Novosadski, kako po pitanju tradicije, tako i po broju posjetitelja i razini utjecaja na sektor, a ovaj popis ne bih bio potpun bez slovenskog sajma Agra iz Gornje Radgone koji godinama povezuje poljoprivrednike i izlagače na visokoj razini. Oba jašu na valu potreba prodavatelja (distributera), jer je domaćih proizvođača strojeva i oprema za proizvodnju hrane sve manje.

Time dolazimo i do domaće scene agro sajmova. I do manjka kontinuiteta i potrošenih desetljeća u traženju odgovarajućih rješenja. 

Od nekadašnjeg u Bizovcu, pa proljetnih i jesenskih u Gudovcu kod Bjelovara, preko osječkih na Papmasu i Farmshowa na prostoru sportske zračne luke do sajma CroAgro na Zagrebačkom velesajmu. Neki su bivši, drugi sadašnji, a svi su oni imali ili imaju nacionalnu ambiciju, a pojedini i međunarodnu.

Inicijative su se rađale s različitim (i sasvim legitimnim) interesima, grupacija i pojedinaca. Ali, kako to u poslovnom svijetu obično biva, kad entuzijazam splasne, ostanu samo brojevi. Ako oni nisu dobri, gubi se tlo pod nogama, a time i kontinuitet.

Premise su dakle tu, a iz njih se nameću i sasvim racionalna pitanja. 

Koliko nam domaćih sajmova poljoprivredne tematike godišnje treba u Hrvatskoj? Koje su realne potrebe domaćeg poljoprivrednika? Koje su mogućnosti i ambicije izlagača? Hoćemo li i za 10 godina imati 5 manjih agro sajmova ili ćemo se fokusirati na jedan veći? 

Treba li i taj biti svake godine? I gdje?