Kako nahraniti Milenijalce?

Dan bez kuhane hrane, domaće juhe, glavnog jela i salate mi je gotovo nezamisliv. Nije mi teško, nakon radnog dana prihvatiti se kuhanja povrtne juhe, kakvog komada mesa ili ribe s puno povrća i svježom salatom. Namirnice najčešće kupujem na tržnici i uglavnom zazirem od hrane kao što su gotove juhe, već ispanirano meso, smrznuti krumpirići spremni odmah za pečenje ili one mješavine rezane svježe salate koju ne morate ni prati. 

No, ja nisam Milenijalka, ne pripadam generaciji rođenoj između 1981. i 2000. godine, nedostaju mi dvije godine. Ipak, do prije petnaestak godina, u svojim 20-im godinama nisam ni toliko često kuhala, a obroci su zbog dnevnih aktivnosti na fakultetu i kasnije na poslu često svodili na suhu hranu ili na ono što roditelji kod kuće skuhaju. 

Danas, Milenijalci, u istim tim godinama puno više promišljaju o hrani, o važnosti voća, povrća, kvaliteti mesa i drugih namirnica. No, ne nabavljaju ih na tržnicama pa ni u trgovinama. Treba li reći da ovakav način prehrane znatno utječe na sve proizvođače hrane. 

Krenimo redom. 

Utjecaj na buduću potražnju za hranom

Milenijalci su trenutno najveća živuća generacija u Sjedinjenim Američkim Državama, nadmašuju čak i generaciju Baby Boomersa (rođenih između 1946. i 1964. godine) te čine 20 posto kućanstava, odnosno 26 posto ukupnog stanovništva (prema statistici iz 2014. godine). Njihove kupovne navike značajno utječu na prodaju, pa tako i prodaju hrane u bilo kojem njezinom obliku. Ova je generacija uglavnom visoko obrazovana, puno informacija traže na internetu, većina ih je rano započela svoj radni vijek i osnivanje obitelji. Vrlo je vjerojatno da će se njihove navike u kupovini namirnica promijeniti tijekom godina, ali trenutne razlike u odnosu na starije generacije mogle bi utjecati na buduću potražnju za hranom, upozorava USDA. 

Studija koju je proveo Odjel za poljoprivredu SAD-a uzela je u obzir podatke o kupnji hrane za pripremanje kod kuće i sadrži detaljne demografske podatke, uključujući dohodak kućanstva. Ukratko, prema ovom istraživanju, utvrđeno je da Milenijalci i Generacija X (rođeni između 1965. i 1980. godine), najmanje novca mjesečno troše na hranu za pripremu kod kuće. Na primjer, u kućanstvima koja zarađuju između 14.000 i 20.000 dolara po članu kućanstva godišnje, Milenijalci potroše nešto manje od 80 dolara (517 kuna) mjesečno po osobi na hranu za pripremu kod kuće, Generacija X oko 85 dolara (550 kuna), Baby Boomersi potroše 135 dolara (873 kuna), a još starija generacija, Tradicionalisti, 154 dolara (995 kuna). 

Milenijalci najčešće jedu vani

A što onda Milenijalci i ovi iz moje Generacije X jedu, pitate se? Jedu u restoranima ili lokalima brze hrane. Možda na našim prostorima to još uvijek nije slučaj, no gledajući mlade ljude iz svog poslovnog okruženja, uočava se puno sličnosti s njihovim vršnjacima u Americi. Naime, mladi, poslovni ljudi često naručuju hranu iz restorana ili menzi te takav obrok često jedu na poslu. Dakle, oni žele kompletan obrok koji uključuje meso, prilog, salatu, ali im se najčešće ne da ili nemaju vremena pripremati hranu kod kuće.  

Smart villages nije samo još jedan funky naziv, nego platforma za razvoj života na selu

Starije generacije, Baby Boomersi i Tradicionalisti, hranu najčešće kupuju u trgovinama jer imaju više slobodnog vremena kako za kupovinu, tako i za pripremanje hrane. A kada Milenijalci kupuju u trgovini, to je uglavnom već pripremljena hrana, tjestenina, šećer i slatkiši. Meso i žitarice rijetko kupuju. 

Treba se prilagoditi novim generacijama 

Zašto je ovakvo istraživanje važno? Zato što svoju proizvodnju trebamo prilagoditi novim generacijama i njihovim životnim navikama. Ne možemo očekivati da će farmer uspjeti prodati svoje voće i povrće ili meso na tržnici kada znamo da većina stanovništva i na našim prostorima kupovinu obavlja u trgovačkim lancima, a oni mlađi sve češće jedu izvan kuće. 

Svoju proizvodnju treba planirati, a urod pokušati plasirati prema velikim trgovinama i restoranima. Također, vidjeli smo kako nove generacije često kupuju već prerađenu hranu. Oni neće sami praviti sok od malina, neće kiseliti krastavce ili praviti ajvar. No ovisno od svoje kupovne moći, rado će kupiti domaći proizvod.

Nove generacije sve više putuju, traže nova iskustva pa je i ulaganje u seoski turizam od velikog značaja, posebno za našu zemlju koja ima puno potencijala. Također, proizvode često kupuju pomoću interneta, društvenih mreža što mnogi snalažljivi proizvođači znaju i trebaju dobro iskoristiti. 

No, da biste uspjeli, vjerojatno najvažnija stvar u cijeloj priči je udruživanje s drugim proizvođačima jer se tako lakše nastupa na tržištu.