Jakovina se ili pravi lud, ili se boji Milanovića

Što je ovo danas u kukuruzima nego li požar. Nešto se svakom mora dati odmah, i laž je da u proračunu za to nema novaca. Ima ga i to na nekoliko pozicija i namjena. Ne kažu poljoprivrednici da se mora dati odmah koliko bi oni zaradili da su prodali kukuruz nakon prosječnog uroda. Jakovina ili se pravi jako lud, ili je dobio tako čvrste depeše od Milanovića i Linića da ništa drugo ni ne smije reći nego da u proračunu nema novaca za tako nešto. Pa kakav su onda to proračun pravili kada za ništa nema novaca. Što da nam se ne daj bože sruši most u Zagrebu preko Save. Ostavili bi ga valjda tako naredne četiri godine koliko traje mandat. Pa ne bi. Prvo bi dali novaca koliko treba za prvi posao raščišćavanja i početka radova.

I tako polako dok se stanje ne popravi do kraja. Zamislite što je on ponudio. Ili oni. Da će na vrijeme isplatiti poticaje i da ih neće dirati naredne godine. Ponudio nam je dati što nam i onako mora dati. Da ih neće smanjiti. Bože moj. Pa zar je on mislio smanjivati poticaje u poljoprivredi. U ovoj našoj zemlji jedina gospodarska, proizvođačka, pa i industrijska grana je proizvodnja hrane na ovoj našoj zemlji. Imamo i turizam koji traje dva mjeseca. I to je nešto. Ali moj Jakovina pa ti moraš biti među glavnima u Vladi. Tvoj resor proizvodi. Što radi Čačićev? Proizvodi gubitke, uništava, propada, muči se, troši novce. Još bi samo trebalo da se neki super pametni političar javi i kaže da poljoprivreda troši proračunske novce. Ona dobiva poticaje da proizvodi još bolje i još više. Ona zapošljava ne samo poljoprivrednike, nego i radnike u prehrambenoj industriji, vozače, željeznicu, zapošljava i uostalom i trgovce, a i turističke kapacitete. A kada svi oni, a to je barem 500 tisuća ljudi mjesečno uplate od te proizvodnje svoje doprinose za mirovinsko i zdravstveno već je u proračun vraćen cjelokupni iznos koji je dat poljoprivrednicima na ime poticaja.

Zamislite samo koliko PDV-a uđe u proračun kada se kupi gnojivo za jesensku sjetvu. A poljoprivrednici kupuju mnogo goriva, zaštitnih sredstava pa i mnogo sjemena. A složiti će te se i kada netko kupi stroj za 100 tisuća eura za rad u poljoprivredi da u proračun bez odgode uđe i carina i porez. Ako se netko usudi reći da možda ta naša poljoprivreda nije tvornica hrane na otvorenom onda ga treba odmah poslati onome doktoru u Vrapče. Pa ta naša tvornica na otvorenom svake godine za takvu proizvodnju, koju po mnogima ne treba poticati, samo za obnovu strojeva kupi godišnje bar 500 do 800 novih traktora. Tu ne mislimo na druge priključke, kombajne i motokultivatore. Pa samo od tehničkog pregleda, osiguranja i utrošenog goriva lijepo se svake godine napuni proračun. I još ako uzmemo u obzir da gotovo nitko u nove traktore ne sipa Inino užasno loše plavo gorivo, već toči pravi Eurodizel po 10 kuna. Dakle poljoprivrednik plača čak i autoceste iako ih tim svojim traktorom vidi samo ako ide na prosvjede. A s pravom ide na prosvjede i već bi netko trebao da lupi šakom i na cestu izvede apsolutno sve poljoprivrednike i njihove strojeve, od maslinara i ribara u Dubrovniku do ratara i stočara na sjeveru zemlje, pa neka Jakovina, Linić, Milanović i Čačić uzmu papir i olovku. Neka izračunaju što oni sve od tih ljudi i rada tih naših seljaka dobiju nazad u proračun.

Milanović bi vjerojatno od stida prestao voziti se biciklom po Hvaru, već bi uzeo motiku u ruku i krenuo u polja raditi. Može to i na Hvaru. Tamo poljoprivrednika zovu težakom. A tamo doista treba motiku u ruke.

A i Čačić bi se trebao više vozikati traktorom po Međimurju i Zagorju, a manje jurcati po cestama Mađarske. Bar bi kupio gorivo u Hrvatskoj i punio proračun.

Autor: Damir Rukovanjski