Baba Maša je znala koristiti glagol "ižinjati". To je u lokalnom govoru značilo smisliti rješenje za neki problem, sklepati, iskemijati. Vjerujem da korijen glagola dolazi iz riječi "inženjerstvo".
Jedan od razloga što volim poljoprivredu jeste taj što je jako kompleksna, pa znatiželjan čovjek može baveći se njome puno toga naučiti o svijetu koji nas okružuje. Osim onih klasičnih znanja o tome kako funkcionira tlo, biljke, kukci, bolesti itd, kad se bavite poljoprivredom naučite puno o tome kako stvari rade. Motori, hidraulike, kardani, ležajevi, poteznice, pumpe i ostala tehnika svakodnevnica su vam. U poljoprivredi često nešto ziđate pa naučite dosta o građevini, propisima, dozvolama, pravilnicima o jednostavnim građevinama i prostornim planovima. A kad opremate ili projektirate neki pogon naučite puno usput i o struji, komprimiranom zraku, svim vrstama pare, viljuškarima, aspiracijama, svim mogućim vrstama strojeva koje možete sresti - krckalice, separatori, transportna tehnika, automatika, generatori dušika, IQF, sušare, mlinovi, peletirke i ekstruderi, optički sorteri…
Jedna od meni najzanimljivijih tehničkih tema u poljoprivredi su bunari - odnosno geologija. Tražim vodu zadnjih 10-ak godina, bušio sam po Slavoniji i Dalmaciji. Bušio sam i uspješno “našao” 50 litara/sekundi, a nekad nisam uspio pronaći niti kap na dubinama preko 200 metara. U tom procesu ostao sam fasciniran složenošću i zanimljivošću geologije. Da danas idem studirati nisam siguran da bi elektrotehnika bila moj prvi izbor - bio bi to težak izbor između strojarstva, građevine, arhitekture, prometa i - geologije. Iako bi i studij prava stavio negdje na opciju promišljanja - pravo je iznenađujuće strukturirano, a mene sve što ima strukturu veseli raditi.
Zato ću ovu Poljoprivrednu priču posvetiti navodnjavanju badema, odnosno jednom problemu kojeg trenutno pokušavam riješiti - a to je naći optimalno tehničko-poslovno rješenje za osiguranje vode za navodnjavanje nasada badema. Iz tog primjera ćete vidjeti koliko sve struka treba razumjeti kad si poljoprivrednik, a i kako razmišljati i modelirati da iz tehničkih rješenja dobijete poslovni model koji će vam reći što je za vas najbolja opcija.
Kako bi rekli Benkovčani, odnosno moja pokojna baba Maša: “Ivane, ajde ižinjaj nešto da proradi”, “On će to ižinjati, ne brini” ili “Ižinjali smo neku napravu da voda poteče”.
Problem koji trenutačno traži ižinjavanje je navodnjavanje nasada badema u Lisičiću. Veličine je 62 ha i najbitniji je to položaj nasada badema tvrtke Zrno zdravlja. I najveći nasad badema u Hrvatskoj, pa je samim tim i nacionalni interes :). Na njemu ima oko 20.000 stabala badema, instaliran sustav navodnjavanja "kap na kap", metalna bačva od 500 m3. I bunar kao izvor vode za navodnjavanje. Bunar u kojem - nema dovoljno vode. Jer stabala je puno, a voda u našem bunaru je duboko, kapacitet je mali i nije kontinuiran priljev vode (ovo je ponekad slučaj u Dalmaciji, što nas ne abolira od odgovornosti da smo tu bušotinu mogli i bolje izvesti).
Stabla su u prosjeku 5 godina stara, i trenutno s obzirom na habitus i druge uvjete (tlo, oborine, gnojidba, zaštita, podloga i sortiment…) u 2026. godini mogu dati 300-500 kg/ha badema u ljusci. Ovo mi je bitan podatak kad razmišljam koliko koristi imamo od navodnjavanja, odnosno koliko je razumno u njega uložiti. Jer, 500 kg/ha na 62 ha je 31 tona badema u ljusci, čija je trenutna tržišna vrijednosti oko 100.000 EUR. Iz toga slijedi da je svakih 100 kg/ha je 20.000 EUR više prihoda za tvrtku. Iz te perspektive gledajući, svako rješenje u rangu do 100.000 EUR investicije u osiguranje dovoljno vode na nasadu je vjerojatno opravdano. Tim više jer je u njega kao i sustav navodnjavanja već uloženo puno novca. A bez vode sve se čini manje perspektivno.
Iz elaborata navodnjavanja podatak je da u ovoj fazi razvoja nasadu želimo dati 5500 m3 vode, raspodjeljeno u ukupno 11 obroka navodnjavanja u periodu lipanj - kolovoz. Limeni spremnik je zapravo 512 m3, pa sam namjestio brojke u par % da je lakše računati. To je u konačnici 25 litara/stablu po obroku navodnjavanja, odnosno 275 litara/stablu godišnje. Kada stabla porastu, naše potrebe za vodom sigurno će preći 10.000 m3.
To bi u konačnici značilo da trebam u obroku navodnjavanja cijelog nasada osigurati 500 m3 vode. U srpnju imam najviše obroka navodnjavanja - čak 6. To mi znači svakih 5 dana treba novih 500 m3 vode. To je 4,1 m3/sat - nešto više od 1 litre/sekundi kontinuirana bunarskog dotoka. A meni podaci za bunar službeno kažu: 0,4 litara/sekundi, 90 minuta crpljenja, 30 minuta pauze. Nema šanse da s tom izdašnošću bunara dođem do 500 m3 vode svakih 5 dana.
Ključna poduzetnička postavka za ovo ižinjavanje je slijedeće: kako što jeftinije osigurati vodu za nasad? Kad kažem jeftinije ne mislim samo na investiciju, nego gledajući i operativne troškove koje ćemo imati svake godine (ljudski rad, energija, voda…). Konačno rješenje mora imati dobar omjer investicije i troškova upotrebe - što znači da može koštati više ako su troškovi upotrebe niski. A možda je i privremeno rješenje u kojem se ne ulaže puno a ima više troškove upotrebe pristojno rješenje za idućih godinu ili dvije.
Nakon višegodišnjeg kopanja i istraživanja ove teme, opcije koje razmatram su slijedeće:
Bušiti novi bunar koji bi bio većeg i stalnog kapaciteta. S obzirom da u neposrednoj blizini (500 m južnije) postoje izdašni bunari vodovoda i jedna solidna privatna bušotina, sa srednjom sigurnošću mogu vjerovati da se može i kod nas naći bunar izdašnosti nekoliko litara/sekundi. Cijena istraživanja + bunara do 250 metara dubine bi trebala biti od 20-30.000 EUR. Razgovarao sam s više bušača i istraživača pa je ovo vjerodostojan podatak. Ovo je vjerojatno opcija koja će se prije ili kasnije realizirati kao konačno rješenje jer treba nam 3-4 litre/sekundi da bi mogli komotno funkcionirati i sadašnji bunar te potrebe nikako ne može zadovoljiti. Razlog zašto nerado idem u bušenje su loša prethodna iskustva - na toj lokaciji probali smo do sada bušiti na 5 mjesta, tek je ono zadnje dalo rezultat, i to nedovoljan.
Iskoristiti postojeći bunar i njegove slabe kapacitete uz duži rad, uz akumuliranje vode za ljeto u zimskom i proljetnom periodu. Traži izradu akumulacije, odnosno u našem slučaju dovršenju iste jer smo u nekom trenu u prirodnoj depresiji pri “dnu” terena formirali osnovne gabarite akumulacije - ipak, za korištenje ove akumulacije treba uložiti još minimalno 50.000 EUR (formiranje, posteljica, geotekstil, folija…). Kod ove teme treba bolje razumjeti i gubitke zbog evapotranspiracije vode iz akumulacije itd. Vodu bi pumpao kroz zimu i proljeće, koristio kroz ljeto - dosta će je ispariti - bitno je razumjeti koliko.
Spojiti se na javni vodovod koji prolazi 20 metara od postojeće glave navodnjavanja i spremnika vode. Ova opcija podrazumijeva administrativnu hrabrost komunalaca da odrede razumnu cijenu, i da ovakvo nešto dopuste. Presedani već postoje, pokrenuo sam aktivnosti, čekam sastanak sa direktorom vodovoda. Ideja mi je spojiti se na javni sustav vodovoda, pročitajte koja je ideja u priči Ima li vode vode?.
Prvo što čovjek nauči u ovakvim projektima je: pretpostavka je majka svih zajeba. Zato je uvijek prva i osnovna postavka kod promišljanja budućih rješenja jest: ne vjerujem niti jednom podatku kojeg ti kažu o postojećem stanju, sve moram izmjeriti ispočetka.
Krenimo od bunara kao primjera. Informacije kažu da je bunar 220 dubine metara, pumpa je na 170 metara, izdašnost 0,4 l/s. Kad sam ga koristio prošlo ljeto nije imao mogućnost kontinuiranog crpljenja vode. Radio je 1,5 sat, pa je ostao bez vode… pa pričekaš pola sata pa opet crpiš neko vrijeme… nažalost tada nisam mjerio kapacitet, bilo mi je bitno naći efikasnije rješenje za vodu za atomizere, za škropivo.
Zato sam odlučio prvo testirati bušotinu da vidim što stvarno imam. Očekivao sam i nadao se da bi zimi bunar mogao imati bolju izdašnost nego što je ova ljetna (viša razina oborina kroz jesen i zimu da bi mogla uzrokovati više podzemne razine voda koje crpim.
Geologija, krasna znanost 
Inače kompletne geološke karte Hrvatske možete pronaći putem ove poveznice.
I tako se zasad i pokazuje, evo što kažu najnovija mjerenja na bunaru (mjerenja su od 06. i 09. veljače):
Crpili smo bunar pogonjen agregatom kontinuirano 6 sati, nije bilo nestanka vode u tome periodu. Ovo je sjajna vijest!
U sat vremena koliko smo mjerili protok, vodomjer je pokazao 4 m3. to bi značilo da pumpa baca 1,1 litru u sekundi - ovo je ugodno iznenađenje i značajno više od očekivanih 0,4 litre/sekundi. Trenutno promišljam zašto se to događa - i zaključio sam da je vjerojatno stup vode iznad pumpe puno viši zimi nego ljeti, i da zapravo pumpa svladava manje visinske razlike vode - što znači da ima veći kapacitet. Iz ovoga poznavajući Q-H krivulju pumpe vjerojatno mogu doći do podatka koja je statička visina vode kod crpljenja. Hm, bilježim da bi bilo dobro nekako izmjeriti i visine vode u bunaru - i to po mjesecima i godinama, kako bi mogao zaključiti što je neki prosjek raspoloživog kapaciteta bunara u kojem mjesecu godine.
Za sat vremena rada agregata potrošili smo oko 2,5 litre dizela. Ovo me malo iznenadilo - očekivao sam manje, jer informacija je da je bunarska pumpa 4 kW. Agregat je snage 13 kW - ovo moram sve još provjeriti, kako se agregat ponaša ovisno o opterećenjima i da li se tu može još nešto ušparati. Kupio sam strujne škare u dućanu za 50 EUR, izmjerio 10.1-10.7 A po svakoj fazi napajanja bunara. Prema tehničkim podacima pumpe to odgovara 4 kW. Ako mi agregat daje višu potrošnju od očekivane, trebam se raspitati dodatno o tome kako rade agregati i da li je bolje imati neki “na knap” agregat ili neki jači (problem je što pumpa za start vuče više struje, pa agregat mora biti jači od pumpe).
Dakle, tih 2,5 litre dizela x 0,6 EUR/litra (bez PDV-a) daje mi 1,5 EUR/sat troška plavog dizela. Ako dobivam 4 m3/sat, struja me košta 0,375 EUR/m3 (nije strašno, na prvu 5500 m3 x 0,375 = 2000 EUR plavog dizela godišnje - prihvatljiv trošak ako mi je potencijalna dobiti navodnjavanja 20.000 EUR godišnje za svakih 100 kg/ha. (Pomalo vas gnjavim sa svojim tijekom misli, ali jedna od misija Poljoprivrednih priča je razvijati ispravan način razmišljanja, odnosno donošenja odluka u poljoprivrednom poslovanju.)
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Malo o troškovima vode za postojeći nasad, razne opcije i pripadajući troškovi:
Promišljanja o operativnim troškovima ovakvog sustava bušotine znače da moram izbjeći ljudski rad - ako će čovjek morati dežurati kod agregata to će me koštati minimalno 10 EUR/sat bruto/4 m3 = 2,5 EUR/m3 troškova rada. Rad mora biti blizu nula - da se može automatski daljinski paliti/gasiti/nadzirati - što će povećati troškove automatike i upravljanja, ali dugoročno smanjiti troškove rada i podići kvalitetu podataka i upravljanja.
Za trošak energije, opcije su mi slijedeće:
Scena za ižinjavanje je postavljana. Jasno je da za dugoročno rješenje želim bunar većeg kapaciteta, spoj na HEP žicu, što manju akumulaciju. I da bi ovaj scenarij u sudaru sa geološkom stvarnošću mogao završiti i kao postojeći bunar, velika akumulacija, 3-4 mjeseca zimskog pumpanja na HEP žici.
A isto tako je jasno da će moje rješenje za ovu godinu ići u smjeru iskorištenja postojećeg bunara, spremnika od 500 m3 i rad na agregat i/ili solare. U konačnici, za mene bi dobro i rješenje u kojem uspijem za backup riješiti vodu iz vodovoda, pa mi je to (skupa) rezerva.
Da ne pretjeram sa tekstom kao i obično, razbiti ću ovu priču na više priča. U idućoj ću se baviti tematikom solarne elektrane za napajanje pumpe. Htio bi ozbiljno istražiti tu opciju pumpanja već za ovu sezonu, za što prvo moram definirati tehničko rješenje, načine operativnog rada, ukupne troškove investicije i operativne troškove eksploatacije. Moram na kraju moći izračunati da li mi se više isplati koristiti solarnu elektranu ili se spajati na HEP žicu. Želim izračunati koliko ću uštediti na računu za struju, a da bi to mogao izračunati morao bi znati točne kapacitete bunara u mjesecima koji slijede. Jasno je da će ova godina biti godina učenja u kojoj se neće investirati u konačno rješenje. Isto tako je jasno da je prioritet dati minimalno 4-5 obroka navodnjavanja iz postojećeg sustava već ove godine. Kako bi rekao Kuzma, lito stiže mala.
Poljoprivreda je krasna i napredna ljudska djelatnost, milijun stvari u njoj je za ižinjavanje.
U mističnom svijetu geologa, bunardžija i krškog podzemlja, postoji granica dubine kad stvari postaju bitno skuplje odnosno kompliciranije. To je granica od cca 200 metara. Na toj dubini još imate hrpu potencijalnih bušača. Ali, kako se približavate dubini od 300 metara, ostajete na malo opcija izvoditelja, cijene eksponencijalno rastu, a sa njima i rizici da ste uložili previše u bušotinu koja možda neće dati ono što su mjerenja pokazala.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Što se sve događa sa povećanjem dubine bunara?
Tagovi
Autor
Damir Senjan
prije 4 dana
Vedrane Ono kada ideš u nešto bar za ovaj tu moj malo hladniji kraj, vegetacijski kasniji, pa i zemlje drugačije tada treba ići na ono sjeme gdje Više [+]
Damir Senjan
prije 4 dana
Vedran Stapić Tada nije valjda bilo toliko sorti, danas ono što pišu kad prodaju sjeme, piše i koji je postotak ulja. Naprimjer kod Lidea Armonika je Više [+]
Đuro Japaric
prije 5 mjeseci
U Slavoniji nivo podzemnih voda opada , a u brdskoj presušuju izvori i potoci ! Na okućnici sam bušio 4 bunara u 2 ništa , a u 2 ima vode i ŠKOLJKE na 24 metra dubine . Riješili smo i vodovod nakon nekoliko sudskih sporova za ukop ! U svakom slučaju bez VODE se ne može ništa bitno očekivati u poljoprivredi !