Hrvatsko poljodjelstvo nudi najčasnije i najljepše zanimanje

Poljodjelstvo jamči sretniju budućnost.

Kako uskrisiti i očuvati suvremeno obiteljsko gospodarstvo?

Vjera i nacionalni ponos u obitelji čuvaju cjelovitost čovjekove osobnosti i govore nam kako poljodjelac lakše može izdržati prirodne nepogode i održati svoje gospodarstvo. On boreći se s proizvodnjom na otvorenom, prepušten prirodnim silama i tehničkim rješenjima prilagođava se proizvodnim potrebama. Vjerom u sebe, obitelj i zajednicu izdržava i najteža iskušenja.

Jača gospodarstva grade vjetrobrane, natapne sustave, biraju otporne sorte i pasmine kako bi najlakše izbjegli utjecaj podneblja i klime.

Država donekle skrbi o poljodjelstvu kao javnom dobru, mjerama potpore i osiguranja. Nadalje, zemljišnim poboljšicama, navodnjava, odvodi suvišnu vodu, smanjuje kiselost tla i gradi kanale, drenaže i putnu mrežu.

U prosjeku svakih nekoliko godina, unatoč mjerama opreza prekomjerne vrućine, suše, povodnji, a češće mraz, grad, štetnici i bolesti su nedaće koje neminovno ruše privlačnost poljodjelskog zanimanja. Zapušteni vinogradi i voćnjaci prelaze u makiju, plodne njive i divlje livade u pustare, a mi gubimo zemljoradnike.

Koliko je samo čuđenja i negodovanja u Hrvata izazvala tvrdnja o nedostatku radne sile u poljodjelstvu. Uvoze se pastiri, sirari, sezonski radnici, a domaći odlaze iz zemlje nezainteresirani za ovu djelatnost.

Ono hrvatsko danas je nešto drugo. Poljodjelci posao nalaze na obiteljskim gospodarstvima.

Nova rastuća obiteljska poljodjelska gospodarstva zapošljavaju ih od nekoliko do preko stotinu.

Sastav našeg sredozemnog, gorskog i nizinskog poljodjelstva, gdje živi najmanje ljudi, upućuje na povećanu potražnju za ovim prekrasnim zanimanjima. Primjerice, na Cipru, Sardiniji ili u Portugalu, spomenuti pastiri i sirari i održavatelji pašnjaka, najcjenjenija su i najtraženija zanimanja.

Najstarija hrvatska pokrajina Dalmacija, dobila je ime po ovci kao zemlji pastira. Njeni današnji proizvodi kao paški, ravnokotarski, lećevički, dubrovački, brački i drugi sirevi, uz janjetinu, vina, maslinova ulja, ribu voće i povrće nose vrhunsku znamku kakvoće u jelima i pićima hrvatskog turizma.

Poljodjelstvo naše Slavonije i Baranje, s vrijednim poljoprivrednicima, prepoznaju domaći i gosti, dičeći se njihovim proizvodima i prerađevinama.

Kako održati proizvodnju bez vrsnih domaćih poljodjelaca?

Treba isticati divljenje prema ovom  starinskom zanimanju kada ono ovako veličanstveno uskrisuje. Povratak njemu potvrda je vrijednosti održivog gospodarstva.

Strpljivi poljodjelci stoički izdržavaju nepogode. Oni svojim radom učvršćuju samopouzdanje potvrđujući najveće čovjekove vrijednosti.

Uvjeren sam da će hrvatsko društvo prepoznati ovo zanimanje kao najljepše i najčasnije. Čuvajmo dostojanstvo hrvatskog poljodjelca kao zalog sreće i opstanka hrvatske nacije!