Broj prodanih novih traktora je katastrofalno mali. No, sve je više slučajeva u kojima poljoprivrednici sami kupuju polovne traktore u zemljama zapadne Europe.
Ništa ni od ove godine za prodavače traktora. Iako je tih tristotinjak traktora dvostruko više negoli prijašnje godine, ovo je poražavajući podatak ne samo za prodavače i proizvođače traktora, nego prije svega za našu poljoprivrednu proizvodnju.
Kada u dvije godine ne prodamo ni 600 novih traktora, moramo priznati da smo na niskom stupnju razvijenosti tehnologije na našim oranicama, voćnjacima i vinogradima, a očito i u šumama. Već godinama gotovo da novi traktori ne stižu u naša sela, već ih nešto malo ima u tragovima.
Kako su to opet preživjeli trgovci mehanizacije vidjet će se kasnije jer zasigurno će se promijeniti i dileri i zastupnici. Rezultati su očajni. Ne zato što trgovci dobro ne rade, već iz financijske nemoći naših poljoprivrednika. Ruralni razvoj bit će samo plus, ali i bez njega i nove tehnologije, novih strojeva nije moguće proizvoditi ekonomično i uspješno. Neki mediji kažu da je ovo bolje. Ništa to ne valja.
U jednoj Turskoj proda se godišnje oko 60 tisuća novih traktora. U Njemačkoj oko 35 tisuća, a slično je i u Francuskoj. U Italiji se ta brojka kreće negdje oko 20 tisuća svake godine, a u Velikoj Britaniji 15 tisuća. A onda kod nas 200, 300 ili 500. Ništa. Velika nula. Kako je danas jednom zastupniku kada proda 10 traktora godišnje i što on znači tvornici koju zastupa možete si misliti. Zato nije ni čudo da svakih nekoliko godina imamo promjene tvrtki koje su zastupnici, a postoje najave i sada da su mnogi već izgubili pravo prodaje određenih brandova i da su se pojavili novi.
Statistika kaže da je prodano 503 traktora do 1. listopada ove godine. No, kada se bolje analizira tablica vidi se da tu pripada i 54 prodana Polarisa, a to je ono ATV vozilo koje je igračka za gradsku djecu, a iz nekog razloga ih vode u kategoriji s traktorima. Isto kao i Artic cat kojih je prodano 16 komada, Cao-am osam, te 10 Hisuna, pet CF Moto ATV-ea, kao i dva Dongfenga, Yamahe i Bransona i drugih igračaka.
Dakle, kada to odbijemo uz još neke malo veće samohodne kosilice za nogometna igrališta, upravo i govorimo o tristotinjak traktora. I dalje je na vrhu John Deere s nekih 90 komada, te iza njega Deutz fahr s 54. Svi ostali koji slijede, a to su Lamborghini, Case, New Holland prodali su 20-tak i 30-tak traktora za ratarstvo. Same, Carraro prodali su uglavnom voćarske i vinogradarske traktore.
Svi ostali brendovi drže se na desetak ili koji više ili manje prodani traktor. Posljedice i za trgovce, ali i za poljoprivrednike uskoro će se vidjeti. No, tu podataka nema, ali naraslo je tržište rabljene mehanizacije, pa tako i traktora što je veoma i dobar biznis, a i dobro rješenje za one kojima treba dobar traktor i kupuju gotovim novcem. Nije tajna da je u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj moguće kupiti odlične polovne traktore.
Odlično reparirane, servisirane i pripremljene za prodaju. A uz to moguće je kupiti ih za manje novaca, kvalitetnije i suvremenije, s mnogo više opreme. Dakle, za očekivati je da će se novi traktori kupovati uz pomoć fondova, a kada se kupuje gotovinom vjerojatno će poljoprivrednici sami kupovati u inozemstvu, ili će se pojaviti tvrtke koje će po narudžbi dovoziti takve traktore.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Tomislav Ferinac
prije 7 godina
no way jose
Tomislav Ferinac
prije 7 godina
događa se sljedeće traktor od 250 ks mijenja nekadašnja 2 traktora od 100 konja . nekada si traktor od 100 ks mogao kupiti za 35 000 eura. traktor od 250 ks ide na površine koje nisu rascjepkane kao što su bile prije 10-15 godina i njegov 1 radni sat napravi posla i posla, dok kod ovih manjih 1 rs malo učinka napravi, pa 100 rascjepkanih parcela dok dođeš do njih napraviš radnih sati....traktor od 250 ks košta recimo milijun i ohoho kuna, polovan doduše ''samljeven od posla'' košta nekih 350 000 (za očuvaniji daš 550 000)kn i onda čovjek misli i da potrošim 250 000 na popravak ne može me izaći kao novi ni blizu i zbog trenutne neimaštine naspram prije 15 godina ljudi kupuju polovan traktor jer nemaju za novi.a i skupi su poprilično ne samo traktori nego i strojevi. svake godine oko 2% cijena ide gore na postojeće modele, a kad izađe novi model nečega u startu hop 10-15% ide cijena gore.
Davor Zamuda
prije 7 godina
To je rezultat politike i općenito odnosa ljudi prema poljoprivrednicima. Traktori su preskupi. Opremljeni su kojekakvom opremom koja je skupa, sklona kvarovima a na kraju krajeva - nepotrebna. Nadalje, u ovakvim uvjetima kad otkupljivači iz godine u godinu srozavaju cijene kukuruzu, pšenici, krumpiru ...... Poljoprivrednik je u ekonomskoj nesigurnosti. Takva ista nesigurnost je sa poticajima, jedne godine 2300 kn/ha , druge godine 1700 kn /ha tako da poljoprivrednici neznaju kako će financijski proći godinu. Događa se da usred srozavanja cijena da se samo pokriju troškovi repromaterijala. A treba živjeti, plaćati režije .... Kriteriji za EU fondove su postavljeni tako da poljoprivrednici nemogu dobiti navac za npr traktor, postavlja se onda pitanje čemu služe Fondovi za ruralni razvoj? Da jedan OPG pokupi pet miliona kuna za cisternu za odvoz gnojovke( ta ista gnojovka bi se mogla odvoziti ko i dosad sa puno jeftinijim strojem) a tih pet mililona bi pomoglo desetorici, pa i dvadesetorici OPG-ova da kupe traktor. Ali ne, stvari su postavljene tako kako jesu i jedini izlaz je kupit starudiju sa 10000 radnih sati od njemačkog poljoprivrednika koji je ionako vec kupionovi traktor. Poticaji u postotku većem od 50 % mirišu na poklon i prevaru.