Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 01.01.2025. 16:00

Griješe li Hrvati koji kupuju poljoprivredno zemljište?

Što niska profitabilnost sektora ratarstva znači za cijenu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj?

Foto: shutterstock/Maxim Ibragimov
  • 27.871
  • 1.490
  • 0

Kad sam radio projekciju profitabilnosti pšenice roda 2024, došao sam i do računice o povratima u biznisu ratarstva u par imovinskih scenarija. Ova priča istražuje što niska profitabilnost ratarstva znači za cijenu hrvatskog poljoprivrednog zemljišta u budućnosti?

Vidio sam iz prvog reda par primjera u zadnjih 5 godina u kojima su ljudi izvan poljoprivrede s viškom novca kupovali poljoprivredno zemljište s unaprijed poznatim zakupnikom. Bio je to u pravilu onaj isti poljoprivrednik koji je i prodao zemljište. Zašto do toga dolazi?

Kriza u sektoru

Prvi razlog je taj što su naši poljoprivrednici loše kapitalno zaokruženi. Imovine ima, ali uvijek nedostaje novca, u zadnjih 20-30 godina rast i razvoj su uglavnom financirali iz zadržane dobiti, kredita i posudbama otkupljivača. Vrlo često u obliku vrlo brzog povrata već kod iduće predaje uljarica i žitarica. Često su prilike bile takve da "se ne može propustiti kupovina nekog zemljišta jer se veže na moje“, "ne mogu više raditi sa starim Dajcom previše se kvari“ ili "moram asfaltirati dvorište ne mogu više blato gledati“.

Rezultat tih 20-30 godina stjecanja je da su naši poljoprivrednici uglavnom na klimavim nogama, prezaduženi i da teško posluju. Jedna teška godina i većina je u problemima sa cashflowom i kasne dobavljačima goriva i dijelova, a što je izraženo zadnjih godinu i pol, dvije otkad je počela kriza u ratarskom sektoru.

Drugi razlog je taj što se bogatstvo prosječnog Hrvata povećalo i dosta ljudi je u vrijeme niskih kamata, gotovo 10 godina,  do 2022., imalo višak novca na svojim računima u bankama sa smiješnim kamatama. Gledajući kako oploditi ili barem zaštititi svoj novac, odlučivali su se za kupovinu poljoprivrednog zemljišta. Bio je to dobar potez za ljude s viškom novca jer je vrijednost poljoprivrednih zemljišta zadnjih 8 godina narasla minimalno dvostruko.

Govorim o kvalitetnim oranicama u Slavoniji što i jeste većina tržišta, a ubrala se i arenda. Loša strana toga je bila da su često vanjski kupci podigli vrijednost zemljišta u nekom našem slavonskom selu, a još je i danas tamo cijena zemljišta 8.000-9.000 EUR/ha za domaće, a 12.000+ EUR/ha za Zagrepčane.

Prodaja pa zakup

Kad spojite ta dva razloga, a dodate začin tržišta odradi se u praksi sljedeća kombinacija: poljoprivrednici u problemima prodaju zemlju s mogućnošću otkupa, što se uglavnom neće dogoditi jer ratarstvo ne može generirati dovoljno novca za tako nešto, i uzmu je nazad u arendu (zakup). Iako ovo kao kratkoročno rješenje zvuči dobro jer poljoprivrednik i dalje proizvodi, zapravo nije dobro jer se događa sljedeće:

  • vlasnici zemljišta dobiju 2-3% povrata godišnje kroz arendu. Ako je oranica vrijednosti 15.000 EUR/ha a zakup 250-300 EUR/ha pričamo o 1,6-2% prinosa. Cijena zemljišta zadnjih godinu dana prestala je rasti jer se hrvatskom poljoprivredniku dogodila druga loša godina zaredom. Uz to, inflacija, bankarske kamate su visoke i prinos na državne obveznice je trenutno preko 3% što odbija dosadašnje investitore. Vlasnicima poljoprivrednog zemljišta koji očekuju oploditi svoj novac u dvoznamenkastim godišnjim postocima ostaje uzdati u stare narodne mudrosti poput: "cijena zemlje uvijek raste“ i "zemlju ne može odnijeti niti vatra“.
  • nema nikakve poslovne logike da poljoprivrednik plati više od 250-300 EUR/ha arendu za ratarsko zemljište. To mu ne dopušta mršavo ratarsko poslovanje (vidi Kukanje pšenice roda 2024, Predžetvenu priču 2024 i Priču o crti), jer i on zarađuje tek par % na svoju imovinu i ulaganja. A njegovi rizici su značajno veći pa i zarada poljoprivrednika treba biti viša nego zarada iznajmljivača.

I tako su naš slavonski poljoprivrednik i naš zagrebački bogatun zapeli u čvoru u kojem niti jedan neće biti sretan još nekoliko godina. Hrvatsko ratarstvo ne može prosječno generirati više od 500-600 EUR/ha godišnje dodane vrijednosti. Od te dodane vrijednost trebaju svoje interese namiriti i vlasnik zemljišta i vlasnik proizvodnje. Ako bogatun pokuša prodati zemlju tko će je kupiti za prinos koji je zadnjih par godina ispod inflacije? A poljoprivredniku će trebati 25-godišnja zarada da kupi to zemljište. Kredit nije opcija jer ga banka neće dati na 25 godina.

Tvrdoglavost hrvatskog poljoprivrednika

Status quo će potrajati dok ne počne rasti cijena zemljišta jer je poljoprivrednik počeo uzgajati povrće i bude u mogućnosti platiti ako treba i 500+ EUR/ha zakupa zemljišta. Ili dok bogatun ne uloži u navodnjavanje na svojoj parceli (još 4.000-5.000 EUR/ha) i tada može očekivati poduplavanje arende. Ili dok ne padne vrijednost zemljišta što je malo vjerojatno, ali poslovno bi bilo logično jer ta imovina ne stvara dovoljno vrijednosti na način kako se trenutno koristi. Ni ovo nije nemoguć scenarij ako cijena žitarica i uljarica ostane niska, a kamate i inflacija visoke.

Zaključak ove priče se nameće sam od sebe: tvrdoglavost hrvatskog poljoprivrednika da proizvodi pšenicu i kukuruz dovest će do ograničavanja vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Tom tvrdoglavošću u proizvodnji pšenice hrvatski ratari pucaju sami sebi u nogu jer dosta je poljoprivrednika sa značajnim količinama hektara u vlasništvu. Zato se ne trebamo zanositi da će kod nas kao i u Nizozemskoj cijena poljoprivrednog zemljišta biti 100.000 EUR/ha. Jer Nizozemci si ne mogu priuštiti da na zemljištu te vrijednosti proizvode pšenice.

Zato su jedni od najvećih svjetskih izvoznika poljoprivrednih proizvoda sa samo 2,2 milijuna hektara (toliko realno mogu i Hrvati skupiti da se svo državno i privatno zemljište stavi u funkciju). Nizozemci 124 milijarde EUR izvoze, a mi uspijemo proizvesti tek 4 milijarde EUR poljoprivrednih proizvoda.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu

Priča u priči: naletio sam na čovjeka koji prodaje poljoprivredno zemljište od cca 5.000 m2 s poluzapuštenim maslinikom za 80.000 EUR. Pitao me što mislim pa sam mu rekao da je lud - to je povrat od 100+ godina. A ove godine sam u Grčkoj i Siciliji pričao s maslinarima o vrijednosti njihovih nasada maslina i oni je procjenjuju na 25-30.000 EUR/ha za kvalitetno i okrupnjeno zemljište.


Tagovi

Poljoprivredne priče Ivan Malić Poljoprivredno zemljište Kupnja zemljišta


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/