• Damir Rukovanjski
  • 25.10.2015. 12:10

Europski sajmovi nisu mjesto za politiku!

Dobijete od države nekada onaj novac s debelim kamatama u ime tadašnjeg Programa razvoja govedarstva, svinjogojstva i slično. I naš novac netko je odlučio po nekim uvjetima dati toj i toj obitelji. I dođe načelnik općine, predstavnik Ministarstva, gradonačelnik, župani, dožupani, podžupani, prižupani i tko sve ne. E, kada farma ode na bubanj, tada ne dođe nitko osim sudskog ovršitelja, policije, kamiona koji vam odvozi stoku.

  • 448
  • 283
  • 0

Onaj i onaj je otvorio sajam. U rad je pustio taj i taj. Prigodom otvorenja rekao je ono i ono. Kada naši ministri i njihova svita i vojska pomoćnika, savjetnika i zamjenika uopće rade svoj posao? Pa zar im je posao, posebice sada u vrijeme izbora da prisustvuju, otvaraju, režu. Aj vi u vrijeme sjetve izostanite svaki dan s posla. Ili da vam radnik koji radi na mužnji ode dva dana, pa dođe jedan pa opet ode. Nećete mu u najmanju ruku dati plaću, a vjerojatno ćete umjesto njega naći drugog.

Pa ne možete bez njega. A političar na funkciji svaki dan ne radi, a mi to plaćamo. Nisu samo oni krivi. Zovu ih pa potežu veze da pribave njihovo prisustvo. Ali pitam se ovako što nekoj instituciji donosi prisustvo političara i upravo njegova aktivnost u nekom događaju. A još manje njihov politički govor. Tko ih tada sluša. U biti, tko uopće zapamti što su rekli. Nedavno sam bio na jednom sastanku organizacijskog odbora pa sva sila muke hoće li se taj i taj političar odazvati. Je li nešto dao? U biti ništa.

Dao je nama nešto što je već naše

Za tu je namjenu lokalna zajednica dala prostor. Dala naš prostor i on dao nama u ime nas nešto što je naše. Zašto uopće treba neki sajam ili pogon otvoriti Ministar poljoprivrede, predsjednik države ili vlade. Pa onda pošalju neku figuru u ljudskom obliku kao svog izaslanika. I on ni kriv ni dužan, ili ona, uđe u središte pažnje. Nešto svi trče oko nje ili njega. Pa gledaju jabuke, onda probaju sireve, stanu kod traktora i dive li se dive. A posao za koji je plaćen čeka. Ili taj njegov osnovni posao i može bez te osobe.

Kako je to vani? Ovo su sajmovi na kojima sam do sada bio. Agritechnica i Eurotier u njemačkom Hannoveru, Agromek u Danskoj, Agrinova u Francuskoj, Sima u Parizu, sajmovi u Bologni, Veroni, u Budimpešti, ali i u Novom Sadu, Bizovcu, Bjelovaru, osječkom Pampasu i aerodromu. One prve ne otvaraju poliitičari. A ove na našim prostorima i oni, i cijela svita. Sjećam se i otvaranja novih pogona u njemačkim tvornicama mehanizacije, i brojnih simpozija i međunarodnih konferencija. Ne otvara ih nitko. Ima da se zajedno obrati gazda, direktor, često zajedno s radnikom ili ako je neki novi proizvod, primjerice traktor - njegov konstruktor, glavni inženjer.

Nove pogone u Njemačkoj i Italiji blagoslivlja svećenik

Kod Njemaca i Talijana novi pogon često blagoslivlja svećenik. Što prije moramo političare, bar tu u poljoprivredi, svesti u njihove okvire. Tjerati ih da rade, da stvaraju klimu i okruženje u kojemu se može raditi i stvarati. Zašto jedan skup iz stočarstva mora otvoriti župan ili dožupan. Ne mora. Ali ako mu to može koristiti u njegovu poslu korisno je da sudjeluje u radu, da sluša. A ne ovo. Dođe, otvori, pojede na brzinu, a u posljednje vrijeme ni to, i pobjegne. Prezentacija novoga Fendt traktora nedavno, pa nove tvornice Kvernelanda, nove tvornice Fliegla, onda proslave 50 godina John Deere u Europi, pa godišnjica Valtre. Tu riječ imaju oni koji rade i stvaraju. No, kako sam saznao, ljudi iz politike i gospodarstva je bilo među gostima. Ali pomiješani sa svima ostalima. Nije ih čekala posebna stolica.

Glavnu riječ imaju oni koji stvaraju

Moraju se naši političari naučiti ponašati, a mi svi zajedno moramo biti što je moguće manji grebatori i dupelisci. Bolje da poljoprivredni sajam otvori neko dijete iz doma za nezbrinutu djecu, poljoprivrednik s mnogo djece, žena koja proizvodi najbolji sir. To je nešto. To će drugačije i odjeknuti u medijima. Kao sad se sjećam kada je Bjelovarski sajam došao otvoriti Stjepan Mesić. On je bio predsjednik Hrvatske tada. Hodao je, bio prisan s mnogima. Onda je prišla jedna lijepa ženska i nama novinarima rekla da kada Predsjednik izađe iz toga i toga paviljona će stati i biti otvoren za pitanja. I stade Stipica tada i prvi do njega HTV. I pita ga nešto o aferi s vatrogasnim vozilima. Na stočarskom i poljoprivrednom sajmu okružen kravama i traktovima Stipica još blesavije reagira. Uzeo i drobi o tim kamionima za vatrogasce. I dođe ona curica koja je bila PR, ili glasnogovornica ili već što i kaže - Predsjedniče, moramo ići. I ode Stipica.

Predsjedniče, moramo ići

Gledam uvečer glavni dnevnik državne televizije. Ide u najavi da je Predsjednik otvorio poljoprivredni sajam. I dođe tih par minuta i sve o tim vatrogasnim vozilima. Od sajma smo samo vidjeli ono iza njegovih leđa. Tako im i treba. Što ga zovu uopće? Pa dajte neka rade nešto ti političari. Vrijeme je da ih šutnemo. Bar danas svi sve što radimo, radimo sami i privatno i bez njihove pomoći. Barem većina. Bolje bi bilo da je predsjednik, ministar neki ili netko obišao sajam sa svojom obitelji sam, može i sa zaštitarima, ali bez pompe. On bi bolje sve vidio, a i njega bi vidjeli oni koji trebaju da ga vide. Ovi što su skakutali oko njega, ili danas što skakuću oko Kolinde, Zorana, ili Tihomira prvi će im zabiti nož u leđa kada bude trebalo. Jesu ovi pogoni, sajmovi i slično bolji i uspješniji? Jel im ikada netko pomogao? Volio bih da se u komentarima javi bar netko tko je bio ili političar oko kojega se skakalo, a sada ih se zaboravilo, a i oni koji su organizirali nešto i morali zabavljati te političare. Iskreno, meni i oni upravo izgledaju uvijek kao da ih je netko silom negdje poslao i često baš ni ne znaju gdje se nalaze.

Kada je lijepo - svi se slikaju

Dobijete od države nekada onaj novac s debelim kamatama u ime tadašnjeg Programa razvoja govedarstva, svinjogojstva ili slično. I naš novac netko je odlučio po nekim uvjetima dati toj i toj obitelji. I dođe načelnik općine, predstavnik Ministarstva, gradonačelnik, župani, dožupani, podžupani, prižupani i tko sve ne. E, kada po tim programima farma ode doslovce piškiti ili na bubanj, tada ne dođe nitko osim sudskog ovršitelja, policije, kamiona koji vam odvozi stoku.

Kada je ružno - nitko ni da pisne

Dođe ministar jedan i jedan župan, i jedan lokalni selonačelnik na otvorenje plastenika iz programa nekoga državnog fonda ili tako nešto, pa i uz pomoć županije. I opet glavna riječ njihova, kao da su svoje novce dali. I ovaj nesretnik se zahvaljuje svakom pojedinačno. Zahvaljuje se njima što su njemu dali naše zajedničke novce u ime nas. A kada je zapao u ralje kamatara i kada je država stvorila okruženje u kojem je procvao uvoz onoga što on u plasteniku uzgaja i kada nije imao za plaće ni na mobitel mu se ni jedan nije htio javiti.

I zato što prije te političare treba otepsti, a i oni se trebaju naučiti ponašati. Trebaju doći oni na sajam, i na simpozij, i na otvorenje pogona, ali kao jedni od nas.


Tagovi

Politika Političari Sajam Vrpca Rezanje Otvaranje Ovršitelji Plastenik Novac Kamate Program Ministar poljoprivrede Lokalna zajednica Stjepan Mesić Tihomir Jakovina Kolinda Zoran Sajmovi


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi