Doručak, ručak, naše domaće, sada i ubuduće - ima li ikakvog učinka za krajnjeg korisnika?

Naše domaće, naše zdravo, naše najbolje i sada i u buduće.... Istina. Ako sad ne uhvatimo sva ta financijska sredstva nema nam šanse za opstanak. Jedan dan sam išao na neki od tih skupova pod nazivom "Naše domaće i sada i u buduće" pa me jedan poznanik pitao - kako onaj naš Virovitičanin? Sad se ja upitao na kojeg to misli. A on meni: Pa na Tolušića. Ajde neka, mislim si i fala bogu da je Slavonac. Nada da će se nešto pokrenuti ipak je time malo veća. Odem ja u hotel Osijek na taj skup. Gužva, naguravanje, mnoga poznata lica. Neka manje poznata, neka više. Bio sam i na nekoliko hrvatskih doručaka koje je organizirao isti Virovitičanin.

Jedan od izlagača, koje uglavnom i srećem po sajmovima i takvim prezentacijama, kaže mi da svi dobiju mjesto za postaviti štand. Izlože svoje proizvode, organiziraju degustaciju, daju dio svojih proizvoda za zajednički doručak, ručak, švedski stol i slično. A zauzvrat? Pa nije to mala količina. Navuče se na takvim skupovima masa gladnih ukravatiranih faca. Uvijek isti. Oni kao da su uvijek tu. Pojede se tu i popije povelika količina. Kaže on meni, taj jedan izlagač, proizvođač - dobijemo majicu, šalicu, kemijsku olovku....

Domaći proizvodi u turističke želuce

Da se vratimo na one koji nisu OPG i proizvođači, a tamo su. Stoje u prvih nekoliko redova. Pitam se za koga Tolušić uopće i napravi te prezentacije? Za njih? Nadamo se da ipak ima i nešto predstavnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava među njima. No, sad se i ja pitam je li Tolušić samo zadužen da hoda po Hrvatskoj i prezentira medijima naše proizvode? Iako i to treba i ima smisla. No, bojim se da kako se približava turistička sezona, da mi ni jedan od poljoprivrednika neće znati odgovoriti kako će sa svojim proizvodima na more. Mislim, ne u klasičnom smislu na more, već kako će njegovi proizvodi u turističke želuce. Netko tko prodaje med, pa i nekakve sireve i suhomesnate proizvode još će se snaći. Negdje će u nekom turističkom mjestu zakupiti štand za desetak tisuća kuna i prodavati svoje. No, što s onima koji proizvode voće, povrće? Toga treba prodati na velike količine.

Pa ti ljudi imaju strašno puno posla na svojim plantažama. O stočarima i da ne govorimo. Pa ne mogu oni tri mjeseca otići u Istru ili Dalmaciju i stajati za nekim tezgama po pojicama. Nekakav sistem mora postojati. Država je morala dati poticaj nekim tvrtkama da zajedno s ministrom obiđu sve te hrvatske doručke i slične manifestacije i da oni posreduju da što je moguće više toga završi u hotelima, restoranima, policama trgovačkih lanaca. To što će pojedinačno netko prodati na pijaci, to je kap u moru. To su promili. Veoma mali postotci.

Možda je trebao u autobus staviti komercijaliste, šefove nabava velikih hotelskih kuća i slične likove onda vodati po tim doručkovima. A ne ovako da se tamo u prve redove nagura lokalnih velikih i malih političara, državnih uhljeba, onih iz vlasti, pa onih iz kontra vlasti. Oni neće ništa nikada kupiti. Njih se uvijek časti. I oni iskoriste i sada da u radno vrijeme odu, budu viđeni s ministrom i njegovom svitom, i pojedu i popiju. Niti će oni nekoga naučiti kako iz mjera Ruralnog razvoja izvući novce, a bome neće ništa ni zapamtiti od onoga što se tamo priča.

Ovo s oznakama na jajima, da znamo kako je jaje iz hrvatskog uzgoja, je stvarno dobar potez. No, bolje da je okupio direktore trgovačkih lanaca i vidio s njima model kojim bi se na policama našli proizvodi tih naših poljoprivrednika. 

Hoću reći da je dobro da taj naš Virovitičanin, promovira. Ali promašio je ekipu kojoj to promovira. Netko drugi to mora napraviti. Primjerice, ovo s oznakama na jajima da znamo kako je jaje iz hrvatskog uzgoja je stvarno dobar potez. No, bolje da je okupio direktore trgovačkih lanaca i vidio s njima model kojim bi se na policama našli proizvodi tih naših poljoprivrednika. Naći se s njima jednom, pa drugi put, pa treći, pa tako cijelu jesen, cijelu zimu. I onda sad već do idućeg Uskrsa da se zna na koji način će napuniti police tih lanaca duž obale i na koji način ih nagraditi za tu suradnju, kako označiti dijelove trgovina ili police na kojima stoje domaći pekmezi, medovi, voćni sokovi, vina, rakije, voće, povrće, kuleni, kobasice, slanine, sirevi i slično.

Sezona i dalje uz uvozne proizvode?

Ima dosta toga. No, jednostavno je to pitanje: kako da to sve završi na policama? A onda u nekoj drugoj kombinaciji i s nekim drugim ljudima sjesti da se vidi kako da u hotelima za ručak dobiju gosti što više domaćeg graha, domaće tjestenine, hrvatske salate.... Ova sezona je definitivno izgubljena. Opet će se ljudi morati pojedinačno snalaziti. Neki vinar će tu i tamo pronaći neki restoran koji će nuditi njegovo vino, ali to će biti ipak mali broj. NIšta. Veliko ništa. Bojim se da ništa koristi od svih promocija. Proizvođači su dobro nahranili sve te goste i na tome se završilo.

Na ovoj, u posljednje vrijeme, dosta velikoj aktivnosti "Naše domaće, sada i u ubuduće", krajnji rezultat bi trebao biti da što je moguće više ljudi povuče sredstva iz programa Ruralnog razvoja. No, i dalje ostaje ono - što dalje? Ljudi će proizvesti a turisti će nam jesti i piti uvozno.