Divlji, poljski makovi poljoprivrednicima predstavljaju korov. No, ovi krhki cvjetovi bogate simbolike opjevavani su već više od stoljeća.
Krajem svibnja i početkom lipnja divlji, poljski makovi na vrhuncu su svoje cvatnje. Energična crvena, kao kontrast umirujućoj zelenoj, simbol je otpora i inata. No, tko god je i dotaknuo latice maka, uvjerio se u njegovu krhkost, a tko god da ga je ubrao - u prolaznost njegove ljepote.
Makove je antologijski opjevao kanadski vojni liječnik, John McCrae, a njegova je pjesma U flandrijskim poljima (In Flanders fields) prerasla u najpoznatije pjesničko djelo s tematikom Prvog svjetskog rata te predstavlja svojevrsnu himnu Dana sjećanja koji se obilježava u zemljama Commonwealtha. Pjesmu je napisao nakon što je njegov ratni drug, poručnik Alexis Helmer poginuo tijekom druge bitke za belgijski Ypres. Ondje je njemačka vojska, koristeći iperit, izvela jedan od prvih kemijskih napada u povijesti ratovanja.
Pitate se, kakve veze s ovim imaju makovi?
Znamo da svako sjeme za nicanje treba određene uvjete, od dubine sjetve, preko vlage tla, do temperature. Niz je čimbenika koji će utjecati na to hoće li ono niknuti. Sjeme maka vrlo je sitno, jedan cvijet može dati oko 17.000 sjemenki. Dio raznosi vjetar, a dio tako odlazi dublje u tlo te čeka dokle god ne stekne prave uvjete za rast i razvoj. Jedan od njih je dovoljna prisutnost kisika.
Upravo se to dogodilo u proljeće 1915. godine na dijelovima fronta u Belgiji i Francuskoj. Sjeme makova spavalo je na poljima, duboko u zemlji, dok ju nije razdrmalo granatiranje. Aktivirano, počelo je klijati i rasti preplavivši polja Flandrije koje je tada u pjesmi opisao McCrae. Simboliku grimizno crvenih cvjetova na bojištu natopljenim krvlju tisuća poginulih vojnika.
Sada je lakše razumjeti zašto se makovi pojave, gotovo niotkuda, na zemljištu koje se mehanički obrađuje, a godinama je bilo zapušteno.
Crveni makovi, pjesma Mihovila Pavleka Miškine, književnika i političara, člana tadašnje Hrvatske seljačke stranke, malo kome nije poznata. Bilo u onoj klasičnoj ili kakvoj popularnoj, čak i punk izvedbi. I Miškina je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a smatra se predvodnikom grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisao je pjesme, crtice, pripovjetke, članke, brošure.
Njegova pjesma Crveni makovi u prošloj je državi simbolizirala komunizam, odnosno otpor fašizmu. No, Miškina se nije slagao s revolucionarnim metodama tadašnjeg političkog ustroja. On je seljake kao i radnike smatrao istovrsnim slojem potlačenih i bijednih.
Makovi u njegovoj pjesmi, kako je na svojoj stranici svojevremeno u tekstu Crveni makovi pisao književnik Miljenko Jergović, ne predstavlju otpor nego prokletstvo ugnjetavanog seljaka, o čemu najbolje govore posljednje dvije strofe: "Prokleo seljak zemljicu/vražjih gospodara,/niknuli crven-cvjetovi/umjesto božjeg dara! // Krvlju su kmetskom sijani,/kletvama, bunom miješani/suzama, znojem pojeni/zato su tako crveni."
Još je jedna pjesma koje se moramo prisjetiti kada je riječ o ovom cvijeću. Iznad polja makova, melankolična skladba u izvedbi tadašnjih Zlatnih dukata, danas Najboljih hrvatskih tamburaša o stradavanju u Domovinskom ratu. Ista je zapravo obrada američke pjesme Where Have All the Flowers Gone?, Petea Seegera, nastale 1955. godine.
Puno prije devedesetih, popularnosti ove pjesme pridonjelo je izvođenje Marlene Dietrich koja ju je 1962. izvlea na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. Nekoliko godina kasnije, na njemačkom ju je otpjevala i američka pjevačica Joan Baez, a pjesma je bila jedan od simbola tadašnjeg šesdesetosmaškog, istovremeno hipijevskog pokreta.
Tako su neugledni makovi, biljka koju u poljoprivredi smatramo korovom, opjevavani već više od stoljeća, uvijek predstavljajući krhkost i prolaznost života.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Maja Celing Celić
prije 3 godine
I ja ih ostavim po bašči. Obožavam ih.
Đuro Japaric
prije 3 godine
Ostavi sam ih ove godine na plantaži posađenih božićnih drvaca ! Osim što su meni dragi cvijet , imaju puno peluda pa u jednom cvijetu bude više pčela , Prije 2 g imao sam samo jedan ljubičaste boje , a svi ostali crveni !