Od 16. stoljeća, celer se uzgaja kao kultivirana biljka, simbol je veselja i luksuza i omiljeni sastojak variva i salata. Ušao je i u pjesme, na primjer, "ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati".
Rastao je od Azije do sjeverne Afrike, do Sredozemlja, Europe i Engleske na pustim i močvarnim područjima, bio je poznat u najstarija vremena kao moćna ljekovita i začinska biljka kojoj su pripisivana gotovo čarobna svojstva. U starom Egiptu bio je nezaobilazan u pogrebnim vijencima (tako je i pronalažen u grobnicama faraona).
U antičkoj Grčkoj, Homer opisuje polja Odisejevih lutanja kao "prekrivena celerom i ljubičicama". Antički Rimljani cijenili su ga kao ljekovitu biljku. Spominje ga francuski fitoterapeut Maurice Mességué navodeći da je još u srednjovjekovnim knjigama i starim narodnim poslovicama bio poznat kao lijek, osobito za jačanje, i ističući da mu poljoprivrednici pripisuju snažna afrodizijačka svojstva.
Spominje ga Tolkien u "Gospodaru prstenova" kao biljku sposobnu izrasti čak i na spaljenim opustošenim područjima. Popularan je i u kineskoj tradicionalnoj medicini kao sredstvo za reguliranje visokog tlaka. U pitanju je naravno celer, Apium graviolens, kako su ga zvali Rimljani u davna vremena.
Ova dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice štitarki ima zeljasto stablo visine do 80 centimetara, sjajne tamnozelene listiće, korijen vretenast ili gomoljast i bijele cvjetove koji cvjetaju od srpnja do rujna. Listići idu u juhu ili u salatu, ali, korijen je najvažniji dio biljke, oštrog začinskog okusa, zahvaljujući biljnim uljima (terpenima). Kad se skuha, okus postaje blag i ugodan. Upravo ovaj korijen štiti od bakterija, gljivica i virusa, po čemu je i postao poznat.
Najviše ljekovitih sastojaka nalazi se u svježem iscijeđenom soku iz sirovog korijena, tu su svi vitamini B kompleksa, C vitamin, A i E vitamin, kalcij, natrij, alkaloid apiin, aspargin i eterično ulje. Jedenjem celera i pijenjem soka, svi ovi blagotvorni sastojci djeluju antibakterijski i antimikotički na usta, grlo, želudac i crijeva, pomažu stvaranje žuči, pročišćavaju mokraćne puteve i čitav organizam.
Sjeme celera je tradicionalni narodni lijek protiv artritisa u Engleskoj i Australiji. Ublažava prehlade i upale, simptome artritisa, astme, reume i bronhitisa. Jača imunitet, posebno tijekom zime. Snižava kolesterol. Smanjuje rizik od pojave dijabetesa i bolesti srca.
Mjere opreza kad je u pitanju konzumiranje ovog povrća su neophodne kod trudnica, dijabetičara i bubrežnih bolesnika, a alergija na celer, iako rijetka, može se pojaviti i poslije konzumiranja skuhanog korijena, jer se alergen ne uništava kuhanjem.
Od 16. stoljeća, celer se uzgaja kao kultivirana biljka, simbol je veselja i luksuza i omiljeni sastojak variva i salata. Ušao je i u pjesme, na primjer, "ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati".
Posebnu zanimljivost predstavlja vjerovanje, vrlo staro, da je celer afrodizijak. Suvremena istraživanja pokazuju da zaista sadrži jedan hormon, androgen, za koji se sumnja da utječe na privlačnost muškaraca - međutim, kako su ljudi iz davnih vremena mogli znati za to? Iz srednjeg vijeka potječe recept u kojem se pijetlove krijeste kuhaju dok ne pobijele i onda poslužuju sa celerom i sokom od limuna, kao "provjeren način" za jačanje, a francuski kuhari ostavili su poslovicu "ni put do Rima nije težak zbog celera i ljubavi".
Tagovi
Autorica