Budućnost ZPP-a u potencijalnom problemu: strateško planiranje poljoprivrede vraća se državama članicama

Politika se kreira temeljem pokazatelja i činjenica. Državama članicama pruža se veća fleksibilnost u izradi njihovih planova razvoja poljoprivrede čime ZPP (Zajednička poljoprivredna politika EU, jedna od rijetkih politika dignutih na razinu zajednice) dobiva na učinkovitosti. Problem od ideje – iznesene u studiji budućnosti poljoprivrede u EU, izrađene za zahtjev Odbora Europskog parlamenta za poljoprivredu i ruralni razvoj – pa do prihvaćanja, jeste u spremnosti politike da se odrekne kontrole procesa, ali i njegove složenosti.

Što bi moglo pomoći? Stotinjak stranica Studije veli da je rješenje u analitičkoj potpori, dakle argumentaciji konkretnim podacima i činjenicama svega predloženog, a to znači pripremu u kojoj sudjeluju svi, primarno korisnici sredstava. Ili baza. Koja bi, sugerira Studija, trebala dobiti i nekakvu nagradu, priznanje za svaku korisnu ideju. Inače, Studiju je izradila ekipa Sveučilišta u Ljubljani. 

Nove članice zaboravile strateško planiranje poljoprivrede

Ukratko, prijedlog nove politike za iduće desetljeće vidi se kao “korak u pravom smjeru“. Sve uz upozorenje da još nije sigurno hoće li se predložene mijene moći “primijeniti u stvarnom svijetu“, pogotovo jer se proces strateškog planiranja predaje državama – članicama. Za Nizozemsku, zemlju koja je svoju vrhunsku poljopivredu izgradila nad viškom svega što drugima smeta (pijesak, more, vjetar, loša klima, manjak sunca) to neće biti problem. Za razliku od, recimo, država s plodnom, a zapuštenom Slavonijom. Uljuljane ZPP-om, novije i najnovije članice EU, zaboravile su strateško planiranje poljoprivrede jer je to za njih obavljala EU i Europska komisija. (I, kazuju crne kronike, ubijaju novinarke koje počinju čeprkati po zloupotrebi para za potpore poljoprivrednicima, kao u Bugarskoj).

Europskoj uniji ostaje na raspolaganju jedino sredstvo za upravljanje realizacijom strateškog plana, procedura. Filter koji će prolaziti svih 27 nacionalnih strateških planova jeste Europska komisija. Ona će ih, prema prijedlogu reforme ZPP-a, analizirati, vrednovati i odobravati. Možda i korigirati, ispadne li da pamet planera u članicama nije dovoljno kvalitetna da bi garantirala napredak na nacionalnom terenu.

Vrijeme da se iz zapećka izvuku sposobni, ne podobni

Proces u planiranje unosi znanje. Poziva na javnu raspravu, što je moguće sveobuhvatniju, kako bi se u obzir uzelo što više pogleda, interesa ali i ideja. Izazov organizatorima. Studija podsjeća na potrebu “efikasne suradnje između različitih dijelova javne uprave“ kako bi se time osigurala “učinkovita priprema i potom implementacija“ strateških planova. U obzir valja uzeti i veliku promjenu: važeći je sustav restriktivan budući da članice biraju mjere iz postojećeg seta i primjenjuju ih. Reforma, bude li usvojena, nudi promjenu uloga – članice osmišljavaju mjere, EK provjerava jesu li unutar postojećih općih okvira i odobrava. Potencijalni problem: članice, pogotovo manje i novije, ograničenih su kapaciteta u planiranju i provedbi.

Ovaj će element po svoj prilici razvodniti istinski ambicioznu namjeru reforme ZPP-a da državama dade veći manevarski prostor u planiranju i doslovno ih prisili na kreativno razmišljanje, na odgovorno razmatranje mogućnosti i opcija.. Neke će, tokom usaglašavanja, skrušeno priznati da ne znadu. Što? Pa, strateški misliti.

Analiza prognozira probleme. Članice imaju godinu ozbiljnih rasprava i pregovora da artikuliraju što žele i spoznaju što (ne) mogu. I da iz zapećka izvuku sposobne umjesto podobnih, ako ćemo baš.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor