Ne želimo uzgajati konfekcijske biljke već one koje traju godinama. Naše su otporne na bolesti i vremenske uvjete, odlučan je Davor Cetina, vlasnik Vrtlarije Kalići.
S prvim danima jeseni posjetili smo stravstvenog zaljubljenika u biljke Davora Cetinu na njegovu obiteljskom imanju OPG Vrtlarija Kalići u selu Golubovu na području Vodnjana. Prva nam je pomisao bila pričekati svibanj ili lipanj kada sve buja šarenilom, ali odlučili smo se za čaroliju promjenjivih boja, koja nam dolazi s jeseni, s dozom nostalgičnosti.
Ulaskom u Vrtlariju, račvaju se valoviti puteljci okrunjeni brojnim biljkama koje rastu ispod hrastovih stabala i maslina. Uočava se prirodni pristup sadnji i odabiru bilja u kojem nema mjesta predvidljivosti i komercijalnosti, za razliku od dosad viđenih. Ovdje svaka biljka pronalazi svoje mjesto u jednoj većoj zajednici, i svaka nosi svoju priču.
A svoju nam otkriva Davor Cetina, po struci biolog. Cijela priča s biljkama i zanimanje za njih počinje prije 25 godina, kada je kao srednjoškolac počeo saditi kaktuse. No, s godinama su njegovo zanimanje preuzele višegodišnje biljke, trajnice.
U zadnjih 15 godina u svom vrtu i rasadniku broji preko 700 perunika, preko 500 vrsta močvarnih biljaka, isto toliko i ukrasnih trava.
Cilj mu je, kaže, bio ponuditi široki raspon vrsta koje se uobičajeno ne mogu naći u ponudi većih rasadnika i vrtnih centara u Hrvatskoj. Ova vrtlarija pripada novijoj generaciji rasadnika; malih vrtova kolekcionirani po botaničkim rodovima i specijalizirani u proizvodnji rijetkih i neobičnih vrsta. A ponos ove vrtlarije su močvarno i vodeno bilje.
Trenutni Davorovi favoriti su paprati i divovski lopoč Victoria cruziana.
Biljke u Vrtlariji Kalići rastu na otvorenom cijele godine uz minimalnu zaštitu tijekom zime. Takve biljke su otporne, izdržljive i zdrave. Mali broj biljaka ipak zahtijeva zimsku zaštitu te ih spremaju u negrijani plastenik.
"Većinom svi sade iste vrste biljaka desetljećima i trgovački centri nude uvijek isto, a znamo da takve biljke brzo propadaju dok ove naše godinama prirodno rastu, usprkos poplavama, sušama, mrazu", napominje.
Vrtni centri, dodaje, diktiraju da moraju biti bujne u cvatu i u prosincu što je loše jer tada biljke trebaju mirovati. Takve dolaze iz grijanih plastenika i imaju meku zelenu masu što ih čini magnetom za nametnike. U Vrtlariji Kalići ističu kako ne koriste nikakva sredstva koja nisu prihvatljiva u ekološkoj proizvodnji. Ne uvoze gotove biljke već samo kupuju presadnice, one koje nemaju i matične biljke za razmnožavanje.
Davor pojašnjava kako je bolje saditi trajnice od jednogodišnjeg cvijeća jer su prednosti višestruke; duže žive, brzo napreduju, skromnijeg su zahtjeva, brže se prilagođavaju na novu okolinu, i na kraju, znatno su manji troškovi održavanja.
Njegov suradnik Mirko Kovačević slaže se da biljke valja saditi u jesen kako bi se uspjele učvrstiti do proljeća jer zimi miruju, ne treba ih ni zalijevati, sve rade same. Eventualno se pripremi zemlja, gredica, izore se, pognoji i posadi.
Čudi se zahtjevima, većinom iznajmljivačima apartmana, koji bi sve instant, praktički gotovu biljku, koju te reba zalijevati, da cvijeta cijelo ljeto. Takve bi, slikovito kaže, najradije poslao na odjel platike po plastični cvijet.
"Neki ljudi jednostavno ne cijene vrijeme i ljubav koja je potrebna biljci", požalio nam se Mirko i otkrio kako se od cjelodnevnog rada u vrtu nije stigao ni okupati u moru, koje mu je ovdje blizu.
Svugdje se primjećuje devastacija prirodnog okoliša, ogorčeno će naši sugovornici. Ljudi posijeku stabla da bi izgradile vile i da turistima ne pada lišće na automobile i onda se ti vlasnici auta parkiraju ispod jednog stabla kojeg su zaboravili posjeći - naravno zbog hlada. Klasičan primjer su i travnjaci. Čim se zazeleni počinje košnja, ne razmišlja se koliko divljih orhideja i ostalog tamo raste te uzima stanište kukcima oprašivačima. Sve je manje i šumskih lokvica.
Davor i Mirko kažu da bi bili najsretniji kada bi se pojavili ljudi s vizijom da iskorijene ovaj travnati trend sadnje u Istri zadnjih 20-ak godina, a to je trava i maslina u sredini. "Neće se moći zauvijek forsirati taj stil jer je prezasićen", naglašavaju. Savjetuju da se posadi sa strane makar 20-30 kvadrata divljih gredica te, uz puteljak gdje se prolazi, aromatične biljke. Primjera radi, negdje se mogu posaditi i ruže.
"Ako mogu Francuzi u Provansi zašto ne bi mogli i mi kada imamo savršene uvjete za to?" Zato, kaže Mirko, sade u vrtlariji - mirisni vrt. Također skupljaju stare sorte ruža, a za dvije vjeruju da potiču još iz vremena antike.
Hortikultura je, smatraju, problem i u školstvu. "Na fakultetu uče o deset biljaka i kada studenti dođu kod mene u Vrtlariju ne znaju prepoznati dvije trajnice", kaže Davor.
Naše sugovornike plaši što u Istri nema prozvodnje ni u jednom segmentu, a previše uvoza. Gdje je biljna proizvodnja? pitaju se. "Ovo lokalno što imamo, ulje i sir, sve je to premalo", kažu. Zalažu se za korištenje više samoniklog bilja i njegovu promociju. Kada ljudi ne pronađu rješenje u konvencionalnim kanalima, sjete se Davora koji kaže kako su rijetki veliki terenski projekti koji se realiziraju, a u inozemstvu su normalno prihvatljivi.
Najveći apsurd, kažu Davor Cetina i Mirko Kovačević, je kako su stranci patentirali našu hrvatsku i zaštićenu Dubrovačku zečinu Centaurea ragusina. "Nisu oni usamljeni primjer, to rade Nijemci, Britanci. Svi nam kradu biljke iz prirode. Izmisle neko ime iz njihove britanske povijesti i onda je to nova biljka", upozoravaju.
U takvim situacijama država treba reagirati, ističu. "Biljku Sedum angelina našli su u jednom vrtu u Čakovcu, odnijeli u Ameriku i patentirali. Oni zarađuju, a ti u Hrvatskoj ne smiješ razmnožavati bez njihove dozvole i još plaćaš tantijeme. Nije to nikakva tajna - postoje video snimci na društvenim mrežama na kojima se hvale kako švercaju biljke avionima. Hrvatska apsolutno ništa ne čini po tom pitanju", upozoravaju dalje.
Naše sugovornike ipak nešto veseli, a to je da su kod njih u Vrtlariju konačno počeli dolaziti pravi zaljubljenici u ovakve prirodne vrtove. Profilirao se krug ljudi koje je ovaj rasadnik privukao i to iz cijele Hrvatske, Italije i Slovenije. Njihov dugogodišnji trud i ljubav prema biljkama sve se više cijeni.
Oduševljenje za tipom sadnje i održavanjem biljaka, pokazao je i poznati britanski hortikulturist Monty Don došavši u Vrtlariju Kalići gdje je snimljena i uvrštena u dokumentarni film "Putovanja kroz najljepše Jadranske vrtove" od Venecije do Grčke.
Za boravka kod Davora Cetine, puno toga smo vidjeli i potvrdili da raznolikost obogaćuje, a monokultura dosađuje i sklona je bolestima. Teško nam je bilo odvojiti se od skladne zelene oaze ispunjene tišinom, tamo gdje čuje kako biljke dišu. Zar to nije prekrasno?
Savjete oko uzgoja i izbora biljaka, Davor Cetina daje u svojoj Vrtlariji Kalići u Vodnjanu, kao na Danima trajnica nedavno održanim dok se dio biljaka može naručiti i preko web shopa, a više o zanimljivim vrtsama zavirite u Davorov blog PlantsBeat.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica