Uzgoj guzmanije

Guzmanija (Guzmania minor), porijeklom je iz Perua. Svojim žarkim bojama pruža egzotičnu atmosferu interijera. U svojoj prirodnoj okolini ona je epifitni organizam, raste na drveću. Hranjive tvari, vlagu i svjetlost crpi od okoline, čime se razlikuje od parazitnih vrsta bilja.

Cijenjena zbog svojih krasnih brakteja (pricvjetni listovi), pri kraju svog života ona stvara cvat ili cvijet čiji oblik i boja variraju ovisno o varijetetu. Boje brakteja mogu biti crvene, žute ili ljubičaste. Guzmanija postiže visinu između 30 do 40 cm.

Cvate samo jednom iz jednog lisnog lijevka. Nakon svoje cvatnje stvaraju se mladi izdanci iz kojih se uvijek mogu uzgojiti nove biljke. Izbojci duljine 10 do 15 cm se zajedno s korijenjem uklanjaju se s matične biljke. Ukoliko to uspije, izbojci se presađuju u posebnu mješavinu. Ona se sastoji od usitnjene mahovine i usitnjenih korijenčića paprati, uz dodatak pijeska.

Odgovara joj uzgoj u plitkim posudama i supstrat za orhideje ili mješavina kore, mahovine ili drugih organskih ostataka. Supstrat treba biti porozan, omogućavajući normalno strujanje zraka i brzu drenažu. Zahtijeva dosta topline i visoku vlagu zraka, te ju treba više puta prskati vodom. Odgovara joj indirektno svjetlo, posebice istočni ili zapadni prozor. Minimalna temperatura za njezin rast je 13°C. Optimalne temperature se kreću između 20 i 25°C.

Zalijevanje guzmanije je pri bazi listova. Jednom tjedno, nakupljenu vodu od zalijevanja treba ukloniti. Tek nakon što se supstrat osuši, smije se ponovno zalijevati. Guzmanija je osjetljiva na teške metale te je preporučljivo zalijevati ju destiliranom vodom. Guzmaniju se prihranjuje svakih dva tjedna tijekom proljeća i ljeta. Krajem ljeta, prihrana se postupno smanjuje.