Vrt našeg najrasprostranjenijeg cvijeta proslavio deseti rođendan
U Hrvatskom zagorju osmišljen prvi hrvatski vrt perunika. Perunike su nekada rasle u većini vrtova kontinentalne Hrvatske, a odlikuju se velikom raznolikošću - veličinom, oblicima i bojama.
Glasnica bogova Irida (Iris) prenosila je na Zemlju poruke bogova pomoću duge. Gdje bi duga dotakla tlo izrastao je nježni cvijet duginih boja - iris. Stoljećima je diljem svijeta iris bio simbol kraljevske moći i božanske zaštite, a tri dijela njegova cvijeta predstavljala su vjeru, mudrost i hrabrost. Hrvatski naziv za iris - perunika, dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga Peruna i njegove žene boginje Perunike. Legenda kaže da bi perunika izrasla na onome mjestu gdje je munja gromovnika Peruna udarila u Zemlju, a uvijek je bila drukčije boje.
Perunike su nekada rasle u većini vrtova kontinentalne Hrvatske. Odlikuju se velikom raznolikošću - veličinom, oblicima i bojama. Uzgojem su dobiveni brojni kultivari, varijeteti i hibridi.
Zahvaljujući ideji Marije Krušelj, predsjednice Turističke zajednice Stubice, i stručnoj potpori dr. Ljerke Regule Bevilacqua, umirovljene dugogodišnje upraviteljice Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Hrvatsko zagorje dobilo je vrt perunika. Vrt je osmišljen na imanju obitelji Majces, u Donjoj Stubici na sjevernim obroncima Parka prirode Medvednica. Vrt perunika ove godine slavi deset godina, no od kraja prošle godine njegov sastavni dio je i Hrvatski vrt samoniklih perunika, zahvaljujući provedbi trogodišnjeg projekta »Hrvatski vrt perunika i poučna botanička staza u Donjoj Stubici«.
»Hrvatski vrt perunika osmišljen je na velikoj gredici oblika Hrvatske gdje su posađene do danas znanstveno opisane vrste samoniklih hrvatskih perunika«, kaže voditeljica projekta dr. Božena Mitić sa Zavoda za botaniku Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. Na najvećem dijelu imanja rastu perunike čiji su rizomi, kojima se razmnožavaju, poslani poštom ili osobno doneseni iz privatnih vrtova iz svih krajeva Hrvatske.
Jedan je, pak, dio vrta posvećen kolekcionarima perunika iz Hrvatske i inozemstva. A u planu je i gradnja bare u koju će se posaditi močvarne perunike i druge močvarne biljke te izrada pješačke staze.
Samonikle perunike u Hrvatskoj rastu na gotovo svim staništima - jadranskoj obali, otocima, stijenama, brdskim i planinskim livadama, šumama, travnjacima te obalama potoka i jezera. Stoga su već neko vrijeme predmet istraživanja botaničara, što je 2002. rezultiralo opisom za svjetsku javnost potpuno nove hrvatske endemične perunike - jadranske perunike (Iris adriatica). Ta je vrsta, uz panonsku peruniku (Iris pumila), i jedina samonikla patuljasta perunika u Hrvatskoj. Rasprostranjena je na obali i otocima srednje Dalmacije. Kao patuljasta vrsta, jadranska perunika ima izrazito nisku stabljiku, do pet centimetara visine, koja nosi uvijek samo jedan cvijet koji može biti žuti, ljubičasti te rjeđe crveni.
»Ta je vrsta perunika ugrožena jer raste na kamenjarskim pašnjacima koji zbog nedostatka stoke zarastaju u makiju«, kaže Božena Mitić. Za panonsku peruniku dugo se mislilo da je nema u flori Hrvatske, a inače je široko rasprostranjena na suhim i pješčanim staništima Panonske nizine. »No, nedavno je zabilježena na jednom lokalitetu u Baranji«, navodi Božena Mitić.
Uz jadransku peruniku, strogi endem Hrvatske, što znači da raste jedino u Hrvatskoj, je i Rotshildova perunika (Iris rotschildii) zabilježena na samo jednom lokalitetu na Velebitu.
Tri vrste perunika širi su endemi, poput hrvatske perunike (Iris croatica) rasprostranjene u kontinentalnim dijelovima Hrvatske i Slovenije, zatim ilirske perunike (Iris illyrica) rasprostranjene po obalama sjevernog Jadrana, od Italije do Velebita, i »lažno« blijede perunike (Iris pseudopallida) rasprostranjene po obalama južnog Jadrana, od planine Kozjak do Albanije.
U Hrvatskoj raste ukupno 12 vrsta samoniklih perunika te tri kultivirane vrste - Iris germanica, Iris pallida i Iris xsambucina.
»Lažno« blijeda perunika, kao i Iris pallida, koristi se u ljekovite svrhe. Ljekovit je njihov podanak, rizom, koji sadrži eterična ulja, iridin, šećer, škrob, sluzi, smole i tanine. Zdrobljen rizom dodaje se čajevima protiv kašlja, zubnim prašcima i puderu.
Hrvatska perunika (Iris croatica) česta je u vrtovima i parkovima kontinentalnog dijela Hrvatske. »Ta se vrsta smatrala strogo hrvatskom endemičnom vrstom pa je i bila pokretač 'Vrta perunika' te 2000. proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, no pokazalo se da raste i u Sloveniji«, kaže Božena Mitić.
Uskolisna perunika (Iris graminea) jedna je od rijetkih šumskih perunika rasprostranjena u šumama središnje Hrvatske, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i na Velebitu. Donja Stubica je uz »Hrvatski vrt perunika« potkraj prošle godine dobila i poučnu botaničku stazu koja se proteže duž potoka koji teče kroz imanje. »Na edukativnim pločama duž staze su uz osnovne informacije prikazane i fotografije najčešćih izvornih samoniklih biljaka Hrvatskog zagorja, s naglaskom na ugrožene, rijetke i zaštićene vrste, te najčešće strane biljke, te najopasnije invazivne biljke koje ugrožavaju florističku raznolikost Hrvatskog zagorja«, napominje Božena Mitić.
Neke unesene strane vrste odlično su se prilagodile novim staništima, pa najčešće nepovratno utječu na prirodna staništa isključujući s njih samonikle biljke te tako postaju invazivne vrste koje se smatraju najvećom prijetnjom za bioraznolikost. U Hrvatskoj su dosad zabilježene 64 invazivne biljke, od kojih su na području Hrvatskog zagorja najprisutnije bagrem, pajasen, ambrozija, krasolika, sitna i trepavičava konica, perzijska čestoslavica, žljezdasti nedirak te indijska jagoda. Medonosni bagrem i pajasen prijetnja su autohtonim šumama graba i hrasta.
»Malo tko zna da su i orah, poljski mak te pastirska torbica strane vrste, no nisu invazivne. Te se biljke nazivaju arheofiti jer su na neko područje pristigle prije otkrića Amerike«, objašnjava Božena Mitić.
Od drvenastih vrsta posebno su u Hrvatskom zagorju ugrožene i stoga zakonom zaštićene božikovina i tisa. »Zbog svoje dekorativnosti, mnoge proljetnice i šumske zeljaste biljke Hrvatskog zagorja na meti su sabirača pa su im staništa prorijeđena, često i ugrožena zbog ostalih ljudskih djelatnosti«, kaže Božena Mitić. Tako se plava šumarica (Hepatica nobilis) sve rjeđe viđa u šumama, a obična kockavica (Fritillaria meleagris) na vlažnim travnjacima. Upravo su biljke vlažnih staništa, poput kockavice, među najugroženijim vrstama u Hrvatskom zagorju, kao i u ostalim područjima. Ta se staništa iz raznih razloga sve više isušuju ili se betoniraju korita potoka i rijeka. Tako su kaljužnica (Caltha palustris) i žutina (Chrysosplenium alternifolium) vrlo prorijeđene, a kaljužnica zbog ugroženosti i zakonom zaštićena.
Autor: Gordana Petrovčić