Prije same sadnje podijeljenih biljaka na novo mjesto, tlo treba dobro pripremiti. Ovdje ne treba pretjerivati, a pogotovo ne dodavati jaka mineralna gnojiva koja bi mogla isforsirati mladi rast prije zime.
Prva polovica rujna donijela nam je prijeko potrebno osvježenje i ponešto kiše pa će tlo napokon biti lakše obrađivati. Početak jeseni, sve do kraja listopada, idealno je vrijeme za jedan od najzahvalnijih vrtlarskih poslova u ukrasnom vrtu - dijeljenje i pomlađivanje trajnica.
Iako se često misli da je proljeće rezervirano za ovakve radove, rana jesen zapravo nudi savršene uvjete. Tlo je još uvijek toplo, što potiče brz rast korijena, a jesenske kiše osiguravaju dovoljno vlage. Presađene biljke stignu se dobro ukorijeniti prije prvih mrazeva i zime, a u proljeće odmah kreću s bujnim rastom.
Kada govorimo o vrstama koje su sada spremne za razmnožavanje, pravilo je vrlo praktično - u jesen se dijele trajnice koje cvatu u proljeće i rano ljeto. Među najpopularnijima u našim vrtovima svakako su perunike (irisi), božuri, hoste, hemerokalisi (lažni ljiljani) i razni plamenci (floksi). Iako se često spominju i krizanteme, s njima treba biti oprezan. Budući da one cvatu u jesen, njihovo je dijeljenje ipak bolje ostaviti za rano proljeće, dok je rujan rezerviran za vrste koje su svoj ciklus cvatnje za ovu godinu odradile.
Perunike su specifične jer imaju mesnate podzemne stabljike, odnosno rizome. Ako primijetite da slabije cvatu ili da je sredina grma postala gola, suha i odrvenjela, to je jasan znak da ih treba podijeliti. To se obično radi svake tri do četiri godine.
Široko otkopajte cijeli busen vilama, otresite zemlju i oštrim, čistim nožem odrežite zdrave, vanjske dijelove rizoma. Stari, središnji dio slobodno bacite na kompost.
Glavni trik kod sadnje perunika je da rizom nikada ne smije biti preduboko u zemlji. Njegova gornja trećina mora ostati izložena suncu kako bi se spriječilo truljenje tijekom zimskih oborina. Prije sadnje, listove skratite škarama na oblik lepeze, na otprilike desetak centimetara visine. Tako vjetar neće ljuljati tek posađenu biljku, a ona će svu energiju usmjeriti na ukorjenjivanje, a ne na održavanje lisne mase.
Božuri su, s druge strane, poznati po tome da ne vole preseljenja. No, ako je grm postao prevelik, prestao cvjetati ili ga baš morate presaditi, prva polovica rujna je jedino pravo vrijeme za to. Njihovo krhko korijenje otkopavajte vrlo polako. Svaki novi komad koji odvojite mora imati barem tri do pet vidljivih ružičastih pupova, odnosno okaca.
Ako ih prilikom sadnje posadite preduboko, božur će godinama tjerati samo zeleno lišće bez ijednog jedinog cvijeta. Pravilo je da pupovi smiju biti pokriveni s najviše tri do pet centimetara zemlje.
Za razliku od osjetljivih božura, hoste su iznimno otporne biljke. Njihov se gusti i isprepleteni korijenov sustav ponekad jedva može razdvojiti rukama.
Odličan trik za sve takve stare i tvrde busene je korištenje dvoje vrtnih vila. Zabodite ih u sredinu busena tako da su im leđa okrenuta jedna prema drugima, a zatim ručke povucite u suprotnim smjerovima, praveći polugu. Ovaj način puno manje oštećuje sitno korijenje od brutalnog presijecanja štijačom.
Lažni ljiljani, znani još i kao graničice ili hemerokalisi kroz godine stvore ogromne, guste busene. Kad primijetite da im je sredina postala prenapučena i da daju manje cvjetova nego prije, rujan je idealan za obnavljanje. Iskopajte cijeli busen, jer im je korijen mesnat, spužvast i poprilično dubok te ga isperite vodom kako biste vidjeli gdje točno razdvajati.
Busen se potom rukama ili oštrim nožem razdvoji na manje cjeline, tako da svaki novi dio ima zdrav korijen i nekoliko lisnih izbojaka. Listove obavezno skratite škarama na desetak centimetara kako bi se smanjilo isparavanje vode dok se biljka ne primi.
Visoki ljetni floksi, znani još i kao plamenci, s vremenom u sredini grma odrvene i postanu podložniji pepelnici, pa im dijeljenje svakih tri do pet godina doslovno spašava život. Za razliku od hemerokalisa, floksi imaju splet gušćeg, vlaknastijeg korijenja odmah ispod površine. Iskopani busen lagano protresite da ispadne suvišna zemlja, pa ga pomoću dva oštra noža ili dvoje vrtnih vila razdvojite na manje dijelove.
Prilikom sadnje, pomlađene dijelove floksa posadite na istu dubinu na kojoj su rasli i prije, dobro ih zalijte i obavezno im tlo oko korijena pospite s malo komposta.
Prije same sadnje podijeljenih biljaka na novo mjesto, tlo treba dobro pripremiti. Ovdje ne treba pretjerivati, a pogotovo ne dodavati jaka mineralna gnojiva koja bi mogla isforsirati mladi rast prije zime. Sasvim je dovoljno u sadnu jamu dodati zrelog komposta koji će osigurati blaga hranjiva i poboljšati strukturu tla.
Odmah nakon sadnje, biljke obilno zalijte, čak i ako se predvečer očekuje kiša. Voda iz kante pomaže zemlji da dobro prione uz korijenje i istisne zračne džepove zbog kojih bi korijen mogao trunuti. Kako biste zadržali tu dragocjenu vlagu i zaštitili svježe posađene trajnice od nadolazećih jesenskih hladnoća, površinu oko biljke malčirajte slojem suhog lišća, slame ili pokošene trave.
Tagovi
Autor