Ovce i koze "vratile" kadulju u imotski krš

Prije rata, Imotski je bio dosta razvijen i zahvaljujući tome, mještani su, prema riječima Željka Tomasa, samoniklu kadulju koja je ondje od pamtivijeka brali i sušili za prodaju. Imali su tada sređeno tržište jer su postojali otkupljivači kako kadulje, tako i vriska, te sapunike od divlje drače i smilja.

Na žalost, Domovinski rat je ostavio negativne posljedice po poljoprivredu Imotsko - hercegovačkog kraja. Nestalo je dosta livada, ovaca i koza pa su se smanjile i površine pod kaduljom u Imotskom kršu, čemu je, u novije vrijeme, osobito pridonijelo i paljenje šuma. Upravo stoga, odlučili smo razgovarati s Upraviteljom Braniteljsko - socijalne radne zadruge Pauk Čeka iz Imotskog, Željkom Tomasom o mogućnostima Imotske kadulje danas.

Simbiozom ovaca i koza do oporavka površina

"Prednost Imotske kadulje ogleda se u širokoj primjeni. Ne smijemo je zanemariti jer liječi sve upale crijeva, mokraćnih puteva, jetre i želuca, te pospješuje izlučivanje sluzi iz organa za disanje. Također djeluje na izlučivanje sluzi iz želuca zbog čega se bolesniku vraća izgubljeni apetit. Upravo stoga, žalosti me, ali pomalo i motivira stanje u kamenjaru Dalmacije gdje kadulja raste kao zbijen, razgranat grm.

S obzirom na to da se kadulja najbolje širi kada je u simbiozi s ovcama i kozama pri čemu se sjeme, zahvaljujući njima, prenosi s jedne na drugu površinu, sretan sam što se u ovo vrijeme, premda u maloj količini, vratio uzgoj ovaca u Imotski. Zbog toga, nakon dugo godina, opet dolazi do razmnožavanja i širenja kadulje koju će između Velike i male gospe, pobrati Imoćani.”, objašnjava Tomas kojemu je kadulja neophodna za pašu pčela, a koji, med od iste, smatra najkvalitetnijim jer kadulja ima najviše srebra u sebi.

"U današnje vrijeme se kadulja s područja Imotske krajine ne bere za otkup jer je tržište i dalje problem, no mještani je, strpljivo i revno beru za svoje potrebe. Da je uređen sustav u državi, mogli bismo ju zaštititi, te od nje proizvoditi eterična ulja za čaj ili parfem, no, birokracija je veća od Kineskog zid", priča Tomas.

Foto: Arhiva Željko Tomas