Kod njege i zaštite sobnog cvijeća tijekom zime potrebno je primijeniti sljedeće savete kako bi biljke bile zdrave, otporne i uspješno se razvijale tijekom predstojećeg godišnjeg doba.
Kod njege i zaštite sobnog cvijeća tijekom zime potrebno je primijeniti sljedeće savete kako bi biljke bile zdrave, otporne i uspješno se razvijale tijekom predstojećeg godišnjeg doba.
Prema pravilu, cvjetnice u jesen smanjuju potrošnju vode na minimum. Zato je poželjno stalno pratiti razinu vlažnosti, a količinu zalijevanja prilagoditi njihovim potrebama. Sa zahlađenjem (padom temperature) one automatski reduciraju potrošnju vode jer se usporavaju svi fiziološki procesi. I zato se povećava rizik od prekomjernog vlaženja i mogućnost pojave truljenja korijena. U ovo godišnje doba ne preporučuje se presađivanje biljaka. Najbolje je to učiniti na proljeće.
U jesen opada i potrošnja hranjivih tvari, zato se već u listopadu prestaje s prihranom sobnih biljaka. Prekomjerno dodavanje bilo kojeg tipa hraniva može uzrokovati gomilanje soli u supstratu, što može dovesti do fitotoksičnosti. Stupanj i brzina potrošnje korisnih elemenata ovisi od temperature zraka. Kada ona padne, počinju se stvarati uvjeti slični mirovanju s minimalnim ili nikakvim rastom. Neiskorišteno hranivo se akumulira u supstratu. Izuzetak su biljke kao što su: mlječika (Euphorbia), azaleja (Azalea), ciklama (Cuclamen), koje cvjetaju od kasne jeseni pa sve do zime. Zato je njih potrebno prihranjivati.
Kod sobnih biljaka, od aktualnih aktivnosti, nastavlja se s odstranjivanjem osušenih ili oštećenih cvjetova. Posebno je osjetljiva poinzecija (Božićna zvijezda), prije svega na kratke dane. Zato nije dovoljno da ih samo prihranjujemo i zalijevamo već treba paziti da dobivaju dovoljnu dozu prirodne dnevne svjetlosti.
Kod lisnih - dekorativnih vrsta, nastavlja se odstranjivanje oštećenih i uginulih listova. Preporučuje se da se više ne orošavaju ili da se prskanje znatno smanji. U razdoblju prije početka grijanja prostorija u stanu, biljkama može štetiti ne samo povećana vlažnost zraka već i kapljice koje se zadrže na listovima.
Stabljike i korijenje biljaka treba kontrolirati kako bi ustanovili je li ih napala trulež jer baš u ovom periodu postoji opasnost da pogrešno procijenimo potrošnju vode. Ako se ova bolest pojavi poželjno je prskanje benomilom i teldorom.
Važno je odstraniti svaki osušen ili uvenuli list i cvijet jer predstavljaju potencijalnu opasnost od bolesti koju uzrokuje siva plijesan (Botritis sp.). Na ovo oboljenje su osjetljive prije svega afričke ljubičice (Saintpaulia) i ciklama.
Pored dobre njege, preventivna zaštita fungicidima je bolje rješenje od čekanja da se infekcija pojavi. Pjege na listovima se pojavljuju kada su listovi vrlo mokri ili je zrak jako zasićen vlagom.
Biljke treba preventivno kontrolirati od napada grinja, bijele leptiraste, vunaste i štitaste uši. Bijelim lisnim ušima i grinjama odgovaraju topli i suhi uvjeti, a posebice im pogoduje centralno grijanje. S obzirom da prolaze kroz nekoliko razvojnih faza - od jaja, preko ličinke, do odrasle jedinke - njihovo suzbijanje je puno teže. Mogu se likvidirati tek u stadiju zrelosti, ali i u stadiju jaja, samo što je tada njihovo pronalaženje veći problem jer su jaja jedva vidljiva golim okom.
Za suzbijanje grinja koriste se zimski akaricidi koji djeluju na jaja, npr. nisoron i talstar koji ima tzv. knock down (počisti ih) efekt na odrasle jedinke. On je ujedno i insekticid s kontaktnim djelovanjem i na sve štetne kukce koji su problem zimi. Što se tiče vunastih i štitastih uši one se s padom temperature povlače dublje u zemlju tako da treba koristiti sistemične insekticide preko zemljišta, zalijevanjem npr. prestižom, confidorom. Mogu se kombinirati nisoron i talstar. Tretiranje obaviti na terasi ili u prostoriji u kojoj se ne boravi.
Veliki problem mogu biti i mušice (Sciaride, Foridae, Bradizia sp.). Ovi sitni kukci polažu jajašca na površini supstrata, ličinke kasnije žive od odumrlog i materijala u razlaganju, kao što je npr. treset, odumrlo lišće i korijenje. Ne radi se, dakle, samo o neugodnom osjećaju kada nam ovi kukci ulete u lice, već i činjenici da se ličinke hrane tkivom korijena. Vjerojatnoća za njihovu pojavu je veća ako je povećana vlažnost supstrata, odnosno, ako se pretjera sa zalijevanjem.
Autorica: dipl.inž. Ljiljana Krsmanović, Savjetodavna RS
Tagovi