Drugo ime za mušmulu je divlja kruškica, a neki od stranih naziva su i Medlar, Mispel, nespolo volgare.
Mušmula (Mespilus germanica L.) pripada porodici ružinjača (Rosaceae). Potječe iz Azije odakle je prenesena u Europu oko 200 godina pr. Kr. te se udomaćila u Grčkoj i Italiji, a potom i u cijeloj Europi. Uzgoj mušmule je malo proširen u svijetu, a uzgaja se u umjetno toplim i toplim područjima Azije, Europe i Amerike. Kod nas se uzgaja uglavnom u vrtovima u obliku pojedinačnih stabala ili u konsocijaciji s ostalim voćkama. Mušmula je u isto vrijeme korisna voćka i ukrasna biljka u našim vrtovima.
Kao grmoliko drvo mušmula naraste i do osam metara. Lancetasti listovi, s donje strane pustenasti, široki 3 - 5 cm, a dužine 5 - 12 cm, smješteni su na grančicama obraslim sivim dlačicama. Bijeli krupni cvjetovi rastu pojedinačno na vrhovima grančica. Okrugli i kruškoliki plodovi su žutozelene do tamnosmeđe boje, mesnati i jestivi nakon što odstoje i potamne. Običaj u našim krajevima je da plodovi mušmule su tek spremni za konzumaciju nakon prvog mraza, kada otpuste i postanu mekani. Plodovi su joj vrlo dobrog osvježavajućeg okusa, velike hranjive i dijetoterapeutske vrijednosti. Oni sadrže ovisno o sorti i klimatskim prilikama, više ili manje hranjivih sastojaka. Od ukupne težine ploda, na jestivi dio otpada 75 do 80 posto, na sjemenke 15 do 20 posto, a na kožicu 2 do 5 posto. Zreli plod sadrži od 78 do 85 posto vode, šećera od 10 do 12 posto, organskih kiselina od 1,12 do 1,50 posto, bjelančevina od 0,05 do 0,07 posto i mineralnih tvari od 0,6 do 1,2 posto. Šećeri dolaze pretežno kao glukoza i fruktoza, koji lako prelaze u krv i dobri su za konzumaciju u svježem stanju. Osim za potrošnju u svježem stanju plodovi mušmule se prerađuju u džemove, marmelade, likere i rakiju koja također sadrži sve hranjive sastojke kao i svježi plod.
Kao voćna vrsta mušmula dobro uspijeva u kontinentalnom dijelu naše zemlje te dobro podnosi i veće nadmorske visine. Dosta je otporna prema hladnoći pa dolazi i u područjima gdje se vrijednosti srednjih godišnjih temperatura kreću od 8 do 9°C. U periodu dubokog zimskog mirovanja može podnijeti kraće zahlađenje i od - 35°C. Zbog toga što cvate dobro izbjegava proljetne mrazove. Nasuprot toga dosta je osjetljiva prema visokim temperaturama. Temperature iznad 33°C uz nižu relativnu vlagu zraka djeluju nepovoljno na rast vegetativnih organa plodova. Mušmula je heliofit pa traži osvijetljene položaje za uzgoj. Humidnija područja su prikladnija za uzgoj, a također zavisi i od podloge tla. Tako primjerice bolje podnosi sušu na podlozi oskoruše ili gloga, nego dunje i kruške gdje zahtijeva više vlage za uzgoj. Najprikladnija su prema tome duboka, dobro drenirana, pjeskovito ilovasta i ilovasta tla, koja sadrže dosta humusa i biogenih elemenata, za razliku od slabo alkalnih tla gdje dolazi do pojave žutice ili ferokloroze.
Za uzgoj mušmule koriste se generativne i vegetativne podloge. Od generativnih podloga veće značenje imaju sjemenjaci kulturnih sorti mušmule, sjemenjaci bijelog gloga i sjemenjaci divlje kruške. Sorte mušmula imaju dobar afinitet ili kompatibilitet sa sjemenjacima mušmule, bijelog gloga i oskoruše, a osrednji sa sjemenjacima kruške. Zbog loše klijavosti sjemenki mušmule vrlo se rijetko u rasadnicima mušmula upotrebljava kao podloga za kulturne sorte mušmula. Bijeli glog je vrlo dobra podloga za mušmulu, ako je želimo uzgajati na skeletoidnom ili plićem tlu, gdje je jače izražena suša. Na tim podlogama dolazi do razvoja jakih stabala mušmula koja su otpornija i mogu opstati do 100 godina. Sjemenjaci kulturnih sorti oskoruša koriste se kao podloge za siromašna drenirana tla. Na njima sorte mušmula razvijaju bujna stabla. Osim na sjemenke pitomih sorti oskoruša, mušmula se može cijepiti i na druge vrste kao što su: Sorbus intermedia, Sorbus aucuparia i Sorbus torminalis. U manjem postotku se kao podloge koriste sjemenjaci krušaka zbog nedovoljne kompatibilnosti sorata. Dobra kompatibilnost podloge je sa vegetativnim podlogama dunje gdje se razvijaju srednje bujna stabla.
Sortiment mušmula nije toliko raznolik. U praksi postoji ukupno 50 sorti mušmula od kojih se u većem opsegu uzgaja samo desetak. Sorte se međusobno razlikuju po nizu osobina, a najviše po veličini i obliku ploda, da li plodovi sadrže sjemenke ili su bez sjemenki. Veće značenje imaju sorte većeg ploda (var. macrocarpa) od sorti istog ploda (var.microcarpa). Prema obliku ploda razlikuju se sorte s kruškolikim plodom i one s plodom poput jabuke. Najčešće se u nas uzgaja obična mušmula, a pod tim imenom razmnožava se velik broj tipova različite kvalitete. Od većeg značenja su sorte Royal, Mušmula velikog ploda, Mušmula bez sjemena i Velika holandska.
Sorte mušmule su samoneoplodne, pa je potrebno u voćnjaku saditi najmanje dvije sorte koje se podudaraju u cvatnji, kako bi se mogle međusobno oprašiti. Od uzgojnih oblika za mušmulu je najprikladnija piramidalna krošnja, a može se uzgajati i u obliku palmete s kosim granama. Kod uzgoja u obliku piramide visina debla iznosi 60 do 70 cm. Oblikovanje krošnje vrlo je slično oblikovanju pri uzgoju krušaka na podlozi dunje. Oblikovanje palmete s kosim granama isto je kao i kod krušaka na podlozi dunje. Gustoća sklopa najviše ovisi o bujnosti sorte, plodnosti i podloge tla. S obzirom da su sorte uglavnom slabe do srednje bujnosti, važno se osloniti pri planiranju razmaka sadnje na utjecaj podloge i uzgojnog oblika. Razmak sadnje se kreće od 4 do 5 metara ovisno o podlozi mušmule. Primjerice, kod podloge dunja razmak sadnje iznosi 4 x 4 metara kod piramidalne krošnje, dok kod sjemenjaka bijelog gloga iznosi razmak 5 x 4 metra, a kod sjemenjaka oskoruše to je 5 x 5 metara.
Za vrijeme berbe beru se najprije zreli plodovi, zatim sjemenke, list, cvijet, kao i nezreli plodovi koji se mogu spremiti u slamu da potpuno dozriju. List se sabire u proljeće, a cvijet u vrijeme cvatnje te se suše na zraku. Koru s drveta treba skidati na proljeće ili na jesen. Preporuča se berba za vrijeme lijepog vremena uz pažljivo kidanje plodova sa grana. Ubrane plodove najbolje je skladištiti na suhom i hladnom mjestu kako bi ostali što duže u svježem stanju i sočnog mesa.
Mušmula je izrazito bogata vitaminom C. Najjednostavnije je konzumirati plod nakon što se opere i izvadi meso van. Specifično je za ovu voćnu sortu da se plodovi jedu gnjili nakon prvih mrazeva u jesen. Preporuča se da se tako ubrano voće konzervira u obliku marmelade ili rakije. Plod sadrži: tanin, oko 35% šećera (u suhoj tvari), vitamin C, pektin, smolu, jabučnu, limunsku i vinsku kiselinu.
Izvor: Poljoprivredni glasnik, Mihaela Vrbetić, mag. ing. agr.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi