• Đurđica
  • 15.03.2012.

Lukovičasto i gomoljasto cvijeće, ukras proljetnih dana

Dok ostatak prirode još miruje nakon zimskog razdoblja, lukovičasto i gomoljasto cvijeće bit će u centru pozornosti svojim najčešće zelenim listovima i cvjetnim glavicama intenzivnih boja. Vrlo često to bilje krasi i intenzivan miris koji će upotpuniti estetski ugođaj s ostalim čulima. U vrtovima, parkovima, na gredicama u okviru urbanog zelenila, sakralnim i memorijalnim prostorima to će bilje lako naći svoje mjesto jer posađeno u skupinama s različitim kombinacijama boja ponudit će iznimno doj

  • 3.928
  • 163
  • 0

Propada porodici Liliaceae. To je trajnica s tankim razgranatim podankom. Listovi su joj krupni, ovalni, dužine oko 25 cm. Cvjetovi su u obliku cvasti koje se sastoje od bijelih zvonolikih pojedinačnih cvjetića. Cvjetovi imaju intenzivan miris. Plod je bobica crvene boje.

Đurđice se mogu naći kao ukras vrtova, okućnica ili primjenu nalaze u dekoriranju unutarnjeg prostora doma kao lončanice ili rezano cvijeće. Đurđice rastu samoniklo, na brežuljcima, i u polusjeni višeg bilja na rubovima šuma te dubokim plodnim ocjeditim tlima. Primjenu nalazi i u slabije osvijetljenim, manje sunčanim dijelovima vrta gdje većina drugog ukrasnog bilja i cvijeća baš i neće najuspješnije rasti.

Uzgoj đurđice za rezani cvijet najuspješniji je na pjeskovito-ilovastim tlima. Kao predkulture dobre su se pokazale rajčica, krastavci i leguminoze. Kupus nije dobra predkultura jer postoji mogućnost pojave štetnih nematoda. Podanci se sade na otvorenom ili u hladna klijališta u redove. U 1 m² stane između 120 i 150 podanaka. Nakon sadnje podanaka krajem rujna i početkom listopada tlo se treba ječe zaliti i pokriti 4-5 cm debelim slojem treseta. Tako posađeni nasad može trajati 5-6 godina uz redovitu prihranu. U cilju ranije cvatnje u ožujku nasad je moguće natkriti folijom i osigurati mu toplinu niskog tunela, a krajem siječnja ili početkom veljače. Također je svake godine važno povaditi četvrtinu do trećinu podanaka koji su sitniji i samim time manje reprezentativni.

Najčešće su bolesti đurđice crna trulež i siva plijesan. Crna trulež javlja se na podancima u obliku crnih mrlja koje se dalje šire i na lisne izbojke, što utječe na gubitak tržišne vrijednosti biljke. Uzročnik je gljiva Sclerotonium denigrans. Sivu plijesan uzrokuje gljiva Botrytis cinerea koja se manifestira na donjim dijelovima listova đurđice u obliku smeđih nekrotičnih mrlja početkom ljeta. Odatle se gljiva dalje širi stvarajući sivobijelu paučinastu prevlaku. Takve biljke treba ukloniti i spaliti te koristiti registrirana sredstva za zaštitu od gljivičnih bolesti cvijeća.


Izvori

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede


Tagovi

Đurđica Cvijeće Uzgoj Prihrana Trajni nasadi


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Mislim da sam našla uzrok svog imuniteta na koronu 😅 (1997. godina, malo selo i klanje kokoša).