• Đurđica
  • 15.03.2012.

Lukovičasto i gomoljasto cvijeće, ukras proljetnih dana

Dok ostatak prirode još miruje nakon zimskog razdoblja, lukovičasto i gomoljasto cvijeće bit će u centru pozornosti svojim najčešće zelenim listovima i cvjetnim glavicama intenzivnih boja. Vrlo često to bilje krasi i intenzivan miris koji će upotpuniti estetski ugođaj s ostalim čulima. U vrtovima, parkovima, na gredicama u okviru urbanog zelenila, sakralnim i memorijalnim prostorima to će bilje lako naći svoje mjesto jer posađeno u skupinama s različitim kombinacijama boja ponudit će iznimno doj

  • 3.422
  • 163
  • 0

Propada porodici Liliaceae. To je trajnica s tankim razgranatim podankom. Listovi su joj krupni, ovalni, dužine oko 25 cm. Cvjetovi su u obliku cvasti koje se sastoje od bijelih zvonolikih pojedinačnih cvjetića. Cvjetovi imaju intenzivan miris. Plod je bobica crvene boje.

Đurđice se mogu naći kao ukras vrtova, okućnica ili primjenu nalaze u dekoriranju unutarnjeg prostora doma kao lončanice ili rezano cvijeće. Đurđice rastu samoniklo, na brežuljcima, i u polusjeni višeg bilja na rubovima šuma te dubokim plodnim ocjeditim tlima. Primjenu nalazi i u slabije osvijetljenim, manje sunčanim dijelovima vrta gdje većina drugog ukrasnog bilja i cvijeća baš i neće najuspješnije rasti.

Uzgoj đurđice za rezani cvijet najuspješniji je na pjeskovito-ilovastim tlima. Kao predkulture dobre su se pokazale rajčica, krastavci i leguminoze. Kupus nije dobra predkultura jer postoji mogućnost pojave štetnih nematoda. Podanci se sade na otvorenom ili u hladna klijališta u redove. U 1 m² stane između 120 i 150 podanaka. Nakon sadnje podanaka krajem rujna i početkom listopada tlo se treba ječe zaliti i pokriti 4-5 cm debelim slojem treseta. Tako posađeni nasad može trajati 5-6 godina uz redovitu prihranu. U cilju ranije cvatnje u ožujku nasad je moguće natkriti folijom i osigurati mu toplinu niskog tunela, a krajem siječnja ili početkom veljače. Također je svake godine važno povaditi četvrtinu do trećinu podanaka koji su sitniji i samim time manje reprezentativni.

Najčešće su bolesti đurđice crna trulež i siva plijesan. Crna trulež javlja se na podancima u obliku crnih mrlja koje se dalje šire i na lisne izbojke, što utječe na gubitak tržišne vrijednosti biljke. Uzročnik je gljiva Sclerotonium denigrans. Sivu plijesan uzrokuje gljiva Botrytis cinerea koja se manifestira na donjim dijelovima listova đurđice u obliku smeđih nekrotičnih mrlja početkom ljeta. Odatle se gljiva dalje širi stvarajući sivobijelu paučinastu prevlaku. Takve biljke treba ukloniti i spaliti te koristiti registrirana sredstva za zaštitu od gljivičnih bolesti cvijeća.


Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Đurđica Cvijeće Uzgoj Prihrana Trajni nasadi


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi