Koje invazivne vrste možda imate u dvorištu?

Radi želje da vrt krasi neka lijepa ponekad i rijetka biljka, neki su spremni i otputovati izvan zemlje ili naručiti sjeme ili sadnicu online. Kako je jesen poželjno vrijeme za sadnju raznih biljaka, dobro je provjeriti jesu li neke od njih na popisu invazivnih vrsta i mogu li potencijalno svojim širenjem uništiti domaće vrste biljaka i utjecati na bioraznolikost.

Uz one već poznate koje su se našle na crnoj listi od ove godine, u Hrvatskoj postoji i puno invazivnih vrsta koje dijelimo i sa svojim susjedima. Primjerice, s Mađarskom, Slovenijom i Italijom dijelimo IAS (Invasive Alien Species): pajasen, bagrem, perastolisni javor, rejnutrije (jedna od poznatijih je japanski dvornik), ambroziju, grmastu amorfu, Mantegacijevu šapiku i mnoge druge.

Tu su i vrste koje ne dijelimo sa susjedima, a prema Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, očekuje se da će uskoro doći u RH i pokušava se spriječiti njihov ulazak ili, ako su već prisutne kod nas, spriječiti njihov uzgoj i prodaju. Takva je vrsta primjerice japanska suručica (Spiraea japonica), svojedobno kraljica parkova, koja je zasad u Hrvatskoj zabilježena samo u kulturi, a u Sloveniji i Italiji je invazivna.

Unijin popis biljaka koje izazivaju zabrinutost

Države članice EU trebaju voditi računa i o biljkama koje dospiju na tzv. Unijin popis jer te vrste podliježu ograničenjima kao što su zabrana unošenja u EU, držanja, uzgoja ili razmnožavanja, prijevoza, stavljanja na tržište, upotrebe ili razmijene, puštanja u okoliš. 

Trenutno se na tom popisu nalazi 88 vrsta, od čega je 41 biljna vrsta. Od toga, u Hrvatskoj je zabilježeno 28 vrsta, 17 životinjskih vrsta i 11 biljnih: prava svilenica (Asclepias syriaca), Mantegacijeva šapika (Heracleum mantegazzianum), penjačica kudzu (Pueraria montana var. lobata), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), vrbolika akacija (Acacia saligna), žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), japanski hmelj (Humulus scandens), plutajuća močvarna mekčina (Ludwigia peploides), Nuttalliieva vodena kuga (Elodea nuttallii), raznolisni krocanj (Myriophyllum heterophyllum) i vodena salata (Pistia stratiotes).

Znate li kad vam treba biljna putovnica ili što je biljno zdravstvo?

Žljezdasti nedirak, primjer je u kakvu krajnost može odvesti sadnja neke ukrasne biljke. Ova biljka usporava obnavljanje poplavnih šuma i uzrokuje eroziju stoga se već neko vrijeme uklanja metodama redovite košnje ispod prvog nodija i tako će se uklanjati sljedećih nekoliko godina.

Od ukrasa u vrtu do invazivne vrste

Jedna od vrsta koje su "pobjegle iz vrtova" je bagrem koji se koristi kao tvrdo i trajno građevno drvo, kao ogrjevno drvo i dobra je pčelinja paša. On je primjer invazivne strane vrste koja s jedne strane izaziva višestruke štete, a s druge strane se uspješno koristi. Još jedan takav primjer je i grmasta amorfa ili čivitnjača (Amorpha fruticosa L.) koja je u Hrvatsku unesena kao medonosna i dekorativna biljka, a svojim rastom u gustim sklopovima i brzim širenjem smanjuje bioraznolikost.

To ne znači da se takvim vrstama progledava kroz prste, tvrde u HAOP-u. Dapače, sukladno Zakonu o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima, zabranjena je njihova sadnja, prodaja ili kupnja te uvođenje u prirodu.

Primjer lijepih vrsta rado viđenih po vrtovima su i karpobroti (Carpobrotus edulis i Carpobrotus acinaciformis), sukulentne trajnice skromnih zahtjeva, otporne na sušu koje su posebno omiljene u mediteranskim vrtovima. Svojim poleglim, gustim rastom u potpunosti prekrivaju tlo i tvore gotovo neprobojne tepihe. Potpuno prerastu svo prizemno raslinje, onemogućuju klijanje i rast zavičajnih biljaka, lokalno drastično smanjuju bioraznolikost. Povećavaju kiselost tla, mijenjaju prehrambene lance i sastav oprašivača, negativno utječu na mikroorganizme tla, zamjenjuju biljne zajednice monokulturom. 

Prijavite invazivnu vrstu 

Dobar primjer opasne ljepote je i petolisna lozika (Parthenocissus quinquefolia), grmolika penjačica koja se lako uzgaja i često koristi za pokrivanje zidova i pročelja građevina. Ako se ne kontrolira širi se na okolna područja i zagušuje vegetaciju, djeluje alelopatski što znači da sprječava rast biljaka u blizini.

Većina IAS biljaka u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu, vjerojatno se nikad neće moći u potpunosti iskorijeniti, ali može se kontrolirati njihovo širenje i spriječiti pojava novih. Za neke biljke poput Mantegacijeve šapike ili divovskog svinjskog korova je čak poželjno da je ne uklanjate sami nego prijavite nalazište jer može uzrokovati dermatitis.

Primijetite li neke od spomenutih vrsta ili pomoću dostupnih aplikacija sami otkrijete potencijalno invazivnu vrstu, možete to dojaviti pomoću mobilne aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj ili putem obrasca dostupnog na web stranici www.invazivnevrste.hr.