Kiseli ruj nije samo ukrasno drvce već i ljekovito i potencijalno invazivno stablo

Kiseli ruj, runjavi ruj, rujevina kisela, lat. Rhus typhina L. pripada porodici rujevki lat. Anacardiaceae. Naziv roda Rhus potječe od starogrčke riječi, koja je prevedena s povijesnog sirijskog jezika, koja je glasila summaq, a odnosi se na crvenu boju plodova. Korijen starosirijske riječi prešao je u arapski, srednjevjekovni francuski i druge jezike. Naziv vrste typhina objašnjen je frazom grane čvrste grane poput rogova u baršunu. 

Kiseli ruj predstavlja neotrovnu vrstu unutar roda. Kod nas se mogu naći kultivari "Dissecta" i "Laciniata". "Dissecta" ima dublje usječene listiće i na većem razmaku nego "Laciniata". Teško ih je razlikovati ukoliko se ne nalaze jedna uz drugu. Njegova je prednost otpornost na zagađenje i niske temperature. Nedostatak je tendencija prelaska u invazivnu vrstu, a što je smetnja industrijskom uzgoju u svrhu pridobivanja tanina.

Rasprostiranje i stanište

Raste u Sjevernoj Americi. U Europu je unesen u 17. stoljeću gdje predstavlja udomaćeno ukrasno drvce. Prirodno pridolazi na visoravnima. Preferira bogata tla, ali se nađe i na siromašnim šljunčanim i pjeskovitim tlima. Raste uz tekućice i močvare, ceste i pruge te rubove šuma.     

To je listopadno stablo visine od 3 do 10 m. Listovi su neravno perasto složeni, dužine od 22 do 55 cm s od 9 do 31 listića dužine od 6 do 11 cm. Mlade grane i lisne peteljke prekrivene baršunastim dlačicama. Cvjetovi su crvenosmeđi, sabijeni u stožastim cvatovima dužine od 10 do 20 cm i promjera od 4 do 6 cm. Plodovi su malene crvene bobe sakupljene u grozdovima. Jedno je od omiljenih ukrasnih stabala zahvaljujući jarko crvenoj boji lišća kakvu poprima ujesen.

Zreli plodovi sakupljaju se u kolovozu i rujnu. 

Plodovi sadrže pepeo, bjelančevine, vlakna i nezasićene masne kiseline od kojih dominiraju oleinska i linolna. Sadrži i određenu količinu kalija i kalcija te značajnu količinu magnezija, fosfora, natrija i željeza, vitamine te esencijalne i neesencijalne aminnokiseline. Od organskih kiselina najzastupljenija je jabučna. Uz njih sadrži vinsku, limunsku, malonsku, fumarnu, jantarnu i askorbinsku (vitamin C) te tanine. Rezultati studije ukazuju na plodove kao potencijalan izvor hranjivih tvari i aditiva. Lišće je bogato taninima.    

Plodovi su malene crvene bobe sakupljene u grozdovima. Jedno je od omiljenih ukrasnih stabala zahvaljujući jarko crvenoj boji lišća kakvu poprima ujesen.

Upotreba i ljekovitost

Zahvaljujući bogatstvu različitih kiselina i ulja, kiseli ruj predstavlja iznimno učinkovit antioksidant. Sadržaj listova ima hemostatični, protuupalni i diuretični učinak. Kiselom ruju se pripisuje i antiseptičnost, djelovanje u svojstvu astrigenta, pročistača krvi, diuretika, emetika, stomahika i tonika. Narodna medicina našla je brojne primjene kao što su liječenje dijareje, reumatizma, paralize, gihta ili prehlade. Otopljeni prah pridobiven od mljevenih bobica razrijeđen u vodi i primijenjen oralno pomaže u liječenju skorbuta, tumora i dizenterije. Kiselom ruju se pripisuje i učinkovitost u liječenju anoreksije, iscrpljenosti, hemeroida, bolova u želucu, sprječavanja mokrenja u krevet i uklanjanja bradavica.

Kiseli ruj ima sposobnost brzog čišćenja organizma od toksina i opasnih nečistoća, uravnotežiti probavni sustav i normalizirati organizam osoba koje pate od dijabetesa. U tu svrhu se iz plodova pripravlja poseban alkoholni ekstrakt koji ima izražen hipoglikemijski učinak. U slučaju kolere ili jake upale usne šupljine i grla savjetuje se piti infuzija od svježih bobica. Osušeno lišće i kora predstavljaju sirovinu za melem koji se koristi kod čireva i opekotina. 

Neželjene popratne pojave: nepotvrđeno je da sok uzrokuje svrbež kože kod pretjerano osjetljivih ljudi. 

Druga upotreba

Indijanci su dobro poznavali i redovito koristili ljekovita svojstva ove biljke, a osim toga su lišće i bobe običavali koristiti za spravljanje duhana, zajedno s drugim sastojcima. To u maloj mjeri prakticiraju i danas. Amerikanci rado spravljaju napitak koji nazivaju sumak limunadom tako što potapaju grozdove s plodovima u hladnu vodu i ostavljaju na suncu. Ružičastu boju za pamuk i vunu pridobivaju od osušenih grozdova koje potapaju u vrelu vodu i ostavljaju potopljene najmanje jedan dan. 

Autorica: Marija Glavaš