Kako se i danas proizvodi ulje lavande i ružmarina

Poljoprivredna zadruga, osnovana još 1892. kao Ružmarinska zadruga, i to prva na otoku, sa zanimljivom tradicijom proizvodnje eteričnih ulja od lavande i ružmarina te dobrog maslinovog ulja i meda od ružmarina, lavande, vrijesa i kadulje bila je naš cilj.

Razlog je bio prisustvovati u zadruzi, u njihovoj destileriji postupku proizvodnje ulja od lavande i ružmarina, ili kako oni kažu levonde i ruzmarina. Tu smo u samom začetku, ishodištu hrvatskog zadrugarstva i dalje vidjeli koji je to pravi razlog postojanja zadruge. Destileriju nema svaki proizvođač, već imaju svoju zajedničku, zadružnu.

Posjet jednoj od najstarijih hrvatskih poljoprivrednoj zadruzi.

Zadružna destilerija spaja i razdvaja

Put nas je vodio uskom cestom od Staroga grada preko Selca, sve dok nismo došli u svijet levonde. Lavanda je nekada bila sve ljudima u ovom kraju. Danas se s njom bavi desetak obitelji koje su još uvijek i aktivne u radu zadruge, održavaju svoja polja pod ovom biljkom. I na vrhu sela, ali doista na vrhu sela do kojega se baš i nije lako ni popeti - dolazi se do destilerije. No, kada se ide iz polja, sama destilerija je u ravnini i do nje se dolazi lagano.

Sama destilacija je vrlo jednostavna, ali nju mogu obavljati samo iskusni. Zaninovići, Petrići, Tudori, Jurići - to su prezimena iz Grablja i oni imaju ljude koji znaju raditi taj posao. Mora se biti jako pažljiv kako bi dobili ulje koje ima sve potrebne sastojke u potrebnim količinama. Taj dan kada smo ih posjetili, u isto vrijeme proizvodilo se u jednoj liniji ulje lavande, a u drugoj ulje od ružmarina. Važno je stalno pratiti postupak i nadgledati temperaturu.

U jednoj prostoriji je veliki kotao u kojemu se proizvodi para koja cijevima onda odlazi u drugu. Tamo su kondenzatori. Oni se pune cvijetom lavande, odnosno na drugoj strani ružmarinom. Pune se doslovce s tavana. No, kako se radi o zgradi na brdu i na nagibu, na taj tavan se unosi cvijet kao iz prizemlja i u biti je idealno smještena prostorija u koju se s polja dovozi sirovina. Pune se u te velike posude kroz koje prolazi para. Para prolazi kroz masu i ta ista para nosi sa sobom i parom mirise lavande, odnosno ružmarina. Vrijeme destiliranja traje do tri sata.

Postupak proizvodnje ulja

Ta smjesa pare i ulja odlazi u kondenzator gdje se hladi i curi u separator/dekantator. To je jedna posebna kanta. Tada odlazi u taj separator i tu vodu tada zovu cvjetna voda. Pošto je ulje lakše od vode, ono pluta na površini vode. U separatoru se ulje odjeljuje od vode. Ta voda koja ostaje poslije destilacije ima miris lavande i tragove ulja. Taj nusproizvod se zove hidrolat i također se može prodavati kao vrlo korisno sredstvo za primjerice za glačanje, umivanje, pranje.

Još davne 1928. do 1930. u Velom Grablju sustavno se počelo sa sadnjom i uzgojem lavande te proizvodnjom lavandina ulja. Sredinom 20. stoljeća Grablje postaje najveći proizvođač tog ulja u Dalmaciji, što je mjestu i ljudima osiguralo ekonomski prosperitet. Prvi je na Otoku sunca uzgoj lavande i proizvodnju ulja započeo upravo njihov sumještanin barba Borte, Bartul Tomičić (1869. - 1953). Iako je bio ismijavan da sadi cviće i divju trovu - zvali su ga levander, a njegovu upornost i viziju slijedili su i drugi.

S vremenom se lavanda počela uzgajati po cijelom otoku, a Velo Grablje ima baš svoju autohtonu sortu lavande, tj. levandin imenom budrovka, ističu Grabjani u jednom tekstu koji je izložen i u glavnoj zgradi njihove Zadruge odmah ispod mjesne crvke Sv. Kuzme i Damjana. Naišli smo u selu i na zanimljive aktivnosti udruge Pjover koja organizira i Festival lavande. Inače su oni i obnovili prostor oko Zadruge, organizirali niz radnih akcija i slično. U galeriji fotografija možete vidjeti brojne dokumente, ali i izreske iz novina o nekadašnjoj proizvodnji lavande.