Jesenska sadnja hrena: Evo kako iz jednog korijena uzgojiti obilan i ravan urod

Rano jesensko razdoblje donosi idealne uvjete za sadnju i razmnožavanje hrena u vrtu. Dok u kuhinjama već pripremamo prve pikantne umake i zimnicu, u vrtu valja iskoristiti trenutak kada se hren vadi iz zemlje. Iako se sadnja može obaviti i u rano proljeće, jesenski radovi imaju veliku prednost. Reznice zasađene u jesen stignu se ukorijeniti tijekom blažih zimskih dana, pa s prvim proljetnim suncem kreću u znatno raniji i bujniji rast.

Hren je izuzetno otporna i dugovječna biljka koja se u vrtovima razmnožava isključivo vegetativnim putem, i to korijenskim reznicama. On se ne uzgaja iz sjemena jer ima relativno nisku klijavost i traži mnogo vremena prije nego proklija te je najbolje koristiti korijenje koje već imamo pri ruci - bilo da se radi o onome iz vlastitog vrta, dobivenog od susjeda ili kupljenog na tržnici.

Pravilo kosog i ravnog reza za savršene reznice

Ključ uspješnog uzgoja leži u pravilnom odabiru i pripremi bočnog korijenja. Prilikom vađenja glavnog uroda, sa strane se odvajaju zdravi, ravniji bočni izbojci. Za kvalitetnu reznicu biraju se korjenčići debljine olovke ili prsta, duljine oko 20 do 25 centimetara.

Da se prilikom sadnje ne bi dogodila greška, primjenjuje se jednostavno, ali ključno pravilo rezanja. Gornji dio reznice, onaj koji je bliže glavi korijena, reže se potpuno ravno. Donji dio, koji je išao dublje u zemlju, reže se ukoso. Ovaj kosi rez služi kao jasna vizualna oznaka kako reznicu u zemlji ne bismo okrenuli naopako.

Prije same sadnje, reznice je potrebno obraditi. Središnji dio reznice blago se sastruže tupom stranom noža ili čvršćom tkaninom kako bi se skinuli spavajući pupovi. Pupovi se ostavljaju netaknutima samo na samom vrhu i na samom dnu, u duljini od oko dva do tri centimetra. Ovim jednostavnim zahvatom sprječava se nekontrolirano bočno grananje i potiče razvoj jednog jakog, dugog i ravnog glavnog korijena.

Što učiniti ako nemamo bočno korijenje?

U praksi se često dogodi da pri ruci imamo samo izvađen, čisti i deblji glavni korijen bez razvijenih tanjih bočnih žila. To ne znači da moramo odustati od sadnje.

Jedno od najpouzdanijih rješenja u takvoj situaciji jest korištenje same glave korijena. Gornji dio glavnog korijena koji na sebi nosi lisnu rozetu odreže se tako da na njemu ostanu skraćene peteljke duljine dva do tri centimetra. Posađena u zemlju ta će se glava lako primiti i ubrzo potjerati novo korijenje. Čak i ako je pustio pupove kao na donjoj fotografiji, možete ga posaditi tako da ga prekrijete s 3 do 5 centimetara zemlje. Budući da su pupovi već aktivni i živi, oni će bez ikakvog problema probiti taj sloj zemlje prema površini i čim osjete svjetlo, iz blijedoružičastih preći će u zelene mlade listove. Važno je jedino da tlo iznad njih ne bude zbijeno i tvrdo kako ih ne bi oštetilo dok izbijaju te da ih prilikom sadnje i zagrtanja ne polomite.

Druga je mogućnost komadanje debljeg korijena na poprečne valjke duljine 10 do 15 centimetara. Iako će reznice dobivene od debljeg korijena u prvoj sezoni dati nešto razgranatiji urod, uspješno će obnoviti biljku i osigurati novi sadni materijal za iduću godinu.

Odabir pozicije i dobri susjedi u vrtu

Budući da je hren višegodišnja biljka dubokog korijena koja se lako širi, za njega je najbolje odabrati rubne dijelove vrta, kutove gredica ili uzgoj u povišenim gredicama. Odgovaraju mu osunčane do polusjenovite pozicije te duboko, rastresito i humusom bogato tlo pjeskovito-ilovaste strukture.

U mješovitim sadnjama hren se pokazao kao izvrstan susjed pojedinim kulturama. Zbog svojih intenzivnih eteričnih ulja prirodno odbija štetnike, pa ga je korisno posaditi u blizini krumpira jer smanjuje napad krumpirove zlatice.

Evo tablice dobrih i loših susjeda u vrtu

Odlično se slaže i s voćkama te kupusnjačama poput kupusa i brokule. S druge strane, valja ga odmaknuti od ostalog korjenastog povrća, poput mrkve i peršina, kako im ne bi oduzimao hranjiva i prostor u dubljim slojevima tla.

Tehnika sadnje i dubina

Tlo za sadnju potrebno je duboko prekopati, barem na dubinu od 30 centimetara, te temeljito očistiti od kamenja i tvrdih gruda kako se korijen tijekom rasta ne bi krivio.

Reznice se ne sade potpuno okomito, nego pod kutom od približno 45 stupnjeva. Sadilicom ili motikom napravi se kosi jarak u koji se položi reznica, vodeći računa da je ravno odrezani vrh okrenut prema gore, a kosi prema dolje. Gornji dio reznice treba prekriti slojem zemlje debljine tri do pet centimetara. Preporučeni razmak između pojedinih reznica u redu iznosi 30 do 40 centimetara, dok se između redova ostavlja oko 60 do 70 centimetara prostora.

Njega gredice i najčešće pogreške

Nakon jesenske sadnje, ako je tlo suho, gredicu je potrebno blago zaliti kako bi se zemlja slegla oko reznice. Tijekom zime hren ne zahtijeva posebnu skrb. S dolaskom proljeća njega se svodi na redovito plijevljenje korova i povremeno razrahljivanje međurednog prostora dok biljka ne razvije bujnu lisnu masu koja će sama stvoriti sjenu. Hren je skroman prema vlazi, no u razdobljima ljetnih suša povremeno zalijevanje osigurat će da korijen ostane sočan i bez odrvenjelih vlakana.

Kako ukiseliti hren za duže čuvanje?

Među najčešćim pogreškama pri uzgoju ističe se sadnja u teška, zbijena ili glinasta tla u kojima korijen ostaje kratak, kvrgav i drvenast. Jednako tako, preskakanje koraka čišćenja središnjih pupova rezultirat će mnoštvom sitnih, zamršenih korjenčića umjesto jednog uspravnog uroda.

Na kraju, treba voditi računa i o pažljivom vađenju, svaki sitni komadić korijena koji ostane u zemlji izrast će iduće godine iznova, pa hren bez kontrole lako može postati uporan stanar kojeg je teško ukloniti s gredice.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor