Japanski dvornik: Invazivna vrsta koja uništava asfalt i kuće

Često možemo pored puteva, divljih deponija, ali i u centru gradova vidjeti invazivnu biljnu vrstu Japanski dvornik (Reynoutria japonica). U svijetu je ova vrsta poznata pod nazivima meksički ili američki bambus zbog toga što svojim izgledom podsjeća na pravi bambus. Narodni nazivi su slonovo uho ili magareća rabarbara. Pripada porodici Polygonaceae. Još uvijek nismo svjesni kolika je opasnost Japanski dvornik, koliko će nas koštati njeno uništavanje i koliko nas već sada košta popravljanje štete koje ona pravi.

Invazivna biljna vrsta

Japanski dvornik vodi porijeklo iz Azije, a u Europu i Ameriku je prenesen krajem 19. stoljeća. Njegova domovina su Vijetnam, Tajvan, sjeverna Kina, Koreja, Japan, Sahalinski i Kurilski otoci. To je prva biljka koja naseljava vulkanske nanose i tamo ne raste visoko. Također, na tim prostorima su prisutni kukci koji su prirodni štetnici ove vrste, dok ih u Europi nema. Može se naći na visini do 2.600 m. U Europu je prvi put donesen u Nizozemsku kao ukrasna biljka. Prvobitna namjena mu je bila da se sadi zbog sprječavanja erozije tla i kao dekorativna biljka. Posebno je varijetet sa šarenim listovima "Variegata" bio popularan kao ukrasna biljka.

Na našem je području prvi put evidentirana 1991. godine. Prvo se uzgajala kao dekorativna vrsta u dvorištima, ali zbog širenja i potiskivanja drugih biljaka često je iskopavana i bacana na deponije ili duž puteva.

Višegodišnja je biljna vrsta koja ima jednogodišnje stabljike. Iz rizoma, koji prezime, svake se godine razvijaju nove biljke. Stabljika može narasti u visinu od 1 do 3 m. Listovi su veliki, ovalni dugi do 10 cm i široki 10 cm sa šiljastim vrhom. Intenzivno cvjeta bjeličastim cvjetićima sakupljenim u metlicu tijekom rujna.

Pored Reynoutria japonica prisutan je i hibrid R. x bohemica koji je još opasniji jer se razmnožava vegetativno i sjemenom.

Uništava beton

Koliko su snažni rizomi ove biljke govori podatak da mogu u potpunosti uništiti beton, spomenike, betonske ograde, brane, nasipe. Opasnost od ove biljke je izuzetna. Ona podiže i uništava afaltirane puteve, zbog nje pucaju vodovodne cijevi i druge instalacije položene u zemlju. Kada su blizu kuće ili nekog objekta vrlo brzo će rizomi ugroziti temelje objekta. Rizom se može pružati 7 m u širinu i 3 m u dubinu zemlje. U Velikoj Britaniji prisutnost ove biljke u dvorištu umanjuje cijenu nekretnine čak 20%. Čest je slučaj da se raširi na grobljima gdje uništava spomenike. Brzo se širi pomoću mreže rizoma i potiskuje biljne vrste, oduzima im svjetlost, vodu i hraniva.

Ima i dobre osobine

Ova vrsta, pored niza negativnih osobina, ima i pozitivne osobine. Japanski dvornik ima izuzetnu sposobnost nakupljanja teških metala iz zemljišta. Posebno se dobro pokazao kod čišćenja zemljišta od visokih sadržaja cinka, kadmija, olova, bakra. Često se koristi za dekontaminaciju zagađenog zemljišta.

Mladi izdanci su jestivi. Tijekom ožujka i travnja mladi izdanci, čija je stabljika tanja od 1,5 cm, se beru. Tada im listovi još nisu razvijeni. Koriste se poput šparoga, a bogat su izvor vitamina C. Ne treba se koristiti u većim količinama zbog sadržaja oksalne kiseline. Dovoljno je da se izdanci bare pet minuta i već se mogu koristiti za jelo. U Americi se mladi izdanci kisele.

Izuzetna je medonosna biljka koja daje odličan med. Također, poznate su i njene ljekovite osobine: smanjuje rizik od nastanka dijabetesa, spriječava pretilost, pomaže kod Parkinsonove bolesti, koristi se kao laksativ.

Suzbijanje traži upornost

Japanski dvornik se teško suzbija čak i kada se koriste najotrovniji herbicidi. Vrsta je izuzetno otporna na sve oblike suzbijanja i uništavanja. Potrebno je biti uporan kada se radi o ovoj korovskoj vrsti. Redovno košenje, čupanje i paljene su mjere koje se primjenjuju. Najmanji zaostali dio rizoma daje novu biljku. U primorskim područjima dobre rezultate su postizali prskanjem listova morskom vodom. Dobro djelovanje ima tretiranje vodenom parom i vrelom vodom.