• Imela
  • 20.12.2019. 18:00

Imela: Božićni ukras koji skriva opasnost za ljude i stabla

U ovo blagdansko vrijeme imela se često nađe na listi poželjnijih božićnih ukrasa. Ona unosi toplu atmosferu u naš dom kao i živost koja u zimskim mjesecima kada je malo zelenila i svježine oko nas, nedostaje. Ipak postoje i neke opasnosti od imele na koje treba obratiti pozornost.

Foto: Pixabay/Susanne Jutzeler
  • 1.511
  • 120
  • 0

Imela kao simbol Božića sve se češće koristi i na našim prostorima. U Engleskoj, odakle potječe ovaj običaj, simbolizira biljku koja izrasta iz raja (raste na stablima, nema korijenje), vjeruje se da donosi blagostanje u dom koji je njome ukrašen, a najpoznatiji običaj je ljubljenje ispod grančice što donosi sreću. U dom unosi toplu atmosferu, dašak svježine i živosti što nedostaje u zimskim mjesecima. 

Božićne biljke za ljepše blagdane

Poluparazit koji od domaćina uzima vodu i minerale

Bijela imela je zimzeleni grm koji živi obično na vrhu grana bjelogoričnih stabala - na topoli, hrastu, lipi, brezi, jasenu, vrbi, jabuci, kruški ili oskoruši. Imela je poluparazit jer si hranu proizvodi sama pomoću fotosinteze, a od domaćina uzima vodu i u njoj otopljene mineralne tvari pa njen kemijski sastav ovisi o vrsti drveta na kojem živi. Grm imele okruglastog je oblika s viličasto raspoređenim granama, listovi su žutozelene do tamnozelene boje, kožasti, bez peteljke, a na izbojcima ostaju i tijekom zime.

Cvate od veljače do travnja, a cvjetovi su joj sitni i žućkasto zeleni. Plodovi u obliku bobica, bijelo – prozirne boje dozrijevaju u prosincu. U plodovima su 1-3 sjemenke, obavijene sluzavom masom koja omogućuje da sjeme ostane svježe i nakon dugotrajne suše. Sjemenke imele ne mogu klijati na tlu ni u vodi, a ljepljiv ovoj im olakšava da se pričvrste za stablo i počnu klijati na njemu. Za rasprostranjivanje imele su zaslužne i ptice.

Može li imela uništiti stablo?

Kao što je ranije rečeno, imela je poluparazit što znači da ovisi o biljci domaćinu. Sama si stvara hranu, ali uzimanje vode i minerala može oslabiti ili čak ubiti stablo domaćina.  Zdravo stablo neće biti u opasnosti osim kada je pri kraju svog životnog vijeka ili u vrijeme suše. Tada postoji opasnost propadanja cijelog stabla. Busanje imelinih velikih zelenih busena čini drvo osjetljivim na vjetar i guši krošnju. Da biste osigurali svoje stablo od imele, potrebno je u zimsko doba orezati grane koje su zaražene.

Imela napada autohtone sorte jabuke i kruške

Otrovnost imele

Najvažniji aktivni sastojci imele su viskotoksini, lektini, flavonski i flavonolni glikozidi, amini (tiramin, histamin, kolin, acetilkolin), lignani i alkaloidi. Viskotoksini i lektini su otrovne tvari, sadrži ih cijela biljka, a najviše ih ima u plodovima. Mogu uzrokovati napadaje ili smrt prilikom gutanja, a posebno su otrovne za djecu i kućne ljubimce. Tako da u ovo božićno vrijeme treba biti oprezan s ukrasima od imele.

Spomenute tvari u malim količinama jačaju imunitet i imaju snažno ljekovito djelovanje. U narodnoj medicini najčešće se koristi imela s jabuke jer je lako dostupna.

Ljekovitost imele

Imela se u narodnoj medicini koristi kao lijek za srce i krvotok. Regulira krvni tlak, pospješava cirkulaciju i sprječava ovapnjenje krvnih žila te joj se pripisuje smanjenje rizika od moždanog udara. Navodno poboljšava izmjenu tvari u organizmu, pojačava rad žlijezda probavnog trakta i normalizira izlučivanje žuči.

U receptima o biljnim pripravcima se navodi kako pomaže kod dijabetesa, ali i reumatizma, gihta, artritisa i bolesti središnjeg živčanog sustava te padavice. Imela se preporuča i kod poremećenog hormonalnog sustava, osobito u klimakteriju. Dok se pripravci imele, prema narodnoj medicini, nikada ne koriste kod kroničnih zaraznih bolesti (npr. tuberkuloze) ili kod alergija.


Tagovi

Imela Lijek Bijela imela Otrovnost Bobice Poluparazit Toksičnost


Autorica

Martina Popić

Martina je magistrica agronomije sa specijalizacijom zaštite bilja.