Četiri hektara pod staklom i dva milijuna orhideja: "Kod nas biljka provede cijelu godinu"

Na krovu staklenika bijeli je premaz koji odbija Sunčevu svjetlost. Ispod njega sjenila, cijevi za grijanje i nepregledni redovi orhideja. Vani prekmurska ravnica, a unutra klima tropske šume: toplina, vlaga između 70 i 75 posto i svjetlost koja se neprestano prilagođava biljkama.

Orhideje ne vole izravno sunce, ni previše vode i gnojiva, ni nagle promjene temperature. Ali zato vole strpljenje. A njega ovdje treba mnogo. Od trenutka kada mlada biljka stigne u Dobrovnik do njezina odlaska u trgovinu prođe približno godinu dana.

"To je spora biljka. Kada kupimo sadnicu, treba nam oko 12 mjeseci da je uzgojimo i dovedemo do cvatnje“, govori nam Roman Ferenčak dok iza staklene stijene radnici pripremaju biljke za sljedeću fazu proizvodnje.

Od Ljubljane preko Nizozemske do Dobrovnika

Priča o Ocean Orchidsu počela je na studiju agronomije u Ljubljani, gdje su se upoznali Roman Ferenčak i njegov poslovni partner Tomaž Jevšnik. Nakon fakulteta otišli su u Nizozemsku, zemlju koja desetljećima određuje smjer europske proizvodnje i trgovine cvijećem.

Ondje su radili godinu do godinu i pol, učili i promatrali kako funkcionira suvremena proizvodnja u staklenicima. Po povratku su 2003. godine osnovali tvrtku. No prije nego što su posadili prvu orhideju, morali su riješiti ono bez čega tropska biljka u kontinentalnoj Europi ne može – toplinu.

Godine 2004. izbušili su geotermalnu bušotinu, a godinu poslije završili projekt koji je postao temelj njihove proizvodnje. "Naša je vizija bila da toplinsku energiju potrebnu za uzgoj tropskog bilja dobivamo iz zemlje. Tek kada smo završili geotermalni projekt, mogli smo izgraditi prvi staklenik“, prisjeća se Ferenčak.

Prvi je staklenik imao 1,4 hektara, a kapacitet mu je bio oko pola milijuna biljaka godišnje. Proizvodnju su proširivali 2010. i 2012. godine. Danas imaju ukupno četiri hektara pod staklom, godišnje proizvedu nešto više od dva milijuna orhideja. Oko 400 tisuća prodaju u Sloveniji, ostatak izvoze.

Prednost je što su daleko od Nizozemske

Više od 90 posto europske proizvodnje orhideja, kaže Roman, povezano je s Nizozemskom. Upravo je udaljenost od najvećeg europskog proizvođačkog i trgovačkog središta postala jedna od prednosti Ocean Orchidsa. "Mi smo geografski dobro smješteni za tržišta prema jugu i istoku Europe. Što je tržište dalje od Nizozemske, to je nizozemskim proizvođačima skuplje i teže dopremati robu“, objašnjava.

Njihova su glavna izvozna tržišta Hrvatska i Mađarska, a posluju i sa Srbijom, Rumunjskom, Bugarskom, Austrijom, Slovačkom i Italijom. Povremeno izvoze i u Sjevernu Makedoniju, Grčku i Tursku.

Hrvatsku Ferenčak često navodi kao primjer kako se tržište može izgraditi dugoročnom suradnjom s trgovačkim lancima. "Dogovorili smo isporuku jednog kamiona tjedno. Nismo samo doveli robu na police nego smo preko medija kupcima davali savjete o održavanju orhideja. Tako je raslo i tržište“, kaže.

Danas surađuju s velikim trgovačkim lancima i vrtnim centrima, a proizvode prodaju pod vlastitim imenom ili robnom markom trgovca.

Problem takvog modela jest što proizvođač rijetko dolazi u izravan kontakt s čovjekom koji će biljku odnijeti kući. Upravo zato važnu ulogu ima njihova trgovina u Dobrovniku.

Ondje prate koje se boje najviše prodaju, što kupci traže i kako se mijenjaju trendovi. Ti podaci nisu jedini kriterij za planiranje proizvodnje, ali pokazuju koje sorte treba naručivati. "Uvijek je dobro imati neki odnos s krajnjim potrošačem. Kada prodajete preko velikih lanaca, toga kontakta nema“, napominje.

Staklenik prilagođen Prekomurju

Staklenik je standardnog nizozemskog, takozvanog Venlo tipa, s visokim bočnim stijenkama i relativno niskim krovom. Međutim, njegova je konstrukcija prilagođena lokalnoj klimi.

Kada su ga projektirali, u Prekmurju je još bilo znatno više snijega nego danas, pa je trebalo voditi računa o snježnom opterećenju. Još je važnije bilo prilagoditi sustav grijanja geotermalnom izvoru i povezati ga s upravljanjem mikroklimom.

Phalaenopsis je tropska biljka. Za pravilan rast potrebni su joj stabilna temperatura, visoka vlažnost i precizno regulirana količina svjetlosti.

Kako uspješno uzgajati orhideje?

Ljeti je svjetlosti previše. Zbog toga se krov premazuje bijelom bojom koja odbija dio Sunčeva zračenja, a dodatnu zaštitu daju sjenila postavljena unutar staklenika. Kada dani postanu kraći i intenzitet svjetlosti oslabi, bijeli se premaz uklanja, dok se uvjeti nastavljaju regulirati zavjesama.

"Pokušavamo napraviti malu kopiju uvjeta koje orhideja ima u prirodi“, sažima Roman.

Kiša s krova vraća se biljkama

Za navodnjavanje se upotrebljava kišnica. Stakleničke su površine projektirane tako da se voda s krovova prikuplja i odvodi u velike lagune. Kada je biljkama potrebna voda, kišnica se pumpama vraća u proizvodnju.

U Prekmurju godišnje prosječno padne između 760 i 800 milimetara oborina, dok je za potrebe proizvodnje dovoljno oko 600 milimetara. Lagune omogućuju da se voda sačuva iz kišnih razdoblja i upotrijebi onda kada je potrebna. Razlog za korištenje kišnice ponovno se nalazi u prirodnom staništu biljke.

Phalaenopsis potječe iz tropskih šuma jugoistočne Azije. Raste kao epifit, pričvršćen za drveće, ali se njime ne hrani. Vodu i hranjive tvari prima iz kiše, zraka i organske tvari koja se zadržava oko korijenja. Zato se ovdje ne sadi u klasičnu zemlju, nego u supstrat od kore drveta.

"U prirodi raste na drvetu i dobiva uglavnom kišnicu. Mi je zato sadimo u koru i zalijevamo kišnicom. Radimo neku minijaturu onoga što biljka ima u tropskoj šumi“, govori naš sugovornik.

Svakog tjedna 30 do 40 tisuća biljaka

Proizvodnja je kontinuirana nema završetka sezone nakon kojega se staklenik prazni i čeka novi proizvodni ciklus. Svakoga tjedna između 30 i 40 tisuća gotovih biljaka napusti Dobrovnik. Istodobno stiže približno jednak broj mladih sadnica. Roman taj sustav uspoređuje s farmom pilića.

"Ono što ide van odmah nadomjestimo mladom populacijom. I tako svakoga tjedna“, slikovito opisuje.

Sadnice nabavljaju u Nizozemskoj. Sljedećih 12 mjeseci prolaze kroz različite temperaturne i proizvodne zone. U završnom dijelu, koji nazivaju „finishing“, cilj je usporiti rast cvjetne stapke. Što ona sporije raste, biljka ima više vremena razviti veći broj pupova. Više pupova znači više cvjetova, a više cvjetova povećava tržišnu vrijednost orhideje.

Naizgled jednostavna ukrasna lončanica tako je rezultat godine dana kontroliranog uzgoja, precizne prehrane, navodnjavanja, grijanja, hlađenja i upravljanja svjetlošću.

Bijela i ružičasta i dalje vode

U proizvodnji imaju šest osnovnih kategorija boja. Svaka je povezana s određenom sortom, odnosno genetskim osobinama dobivenima križanjem, hibridizacijom i kloniranjem. Proizvođač zato unaprijed zna koje sorte treba naručiti kako bi dobio željeni udio pojedine boje.

Oko 35 posto prodanih orhideja čine bijele. Slijede ružičaste i ružičasto - ljubičaste, koje zajedno čine dodatnih 30 do 35 posto prodaje. Nakon njih dolaze žute, posebno tražene u vrijeme Uskrsa, te narančaste i posebne sorte s prugama, točkicama i pjegama. Bijele i ružičaste sorte Roman izdvaja kao najotpornije.

Posebna priča su plave. Plava orhideja nije prirodno plava. Boja se unosi u cvjetnu stapku, a biljka je provodi do cvjetova. Za približno 24 sata bijeli cvjetovi poprime plavu nijansu. Kada ti cvjetovi otpadnu, sljedeći će biti bijeli.

"To je umjetno bojanje. Biljka kroz stapku povuče boju, ali njezina osnovna boja ostaje bijela“, objašnjava.

Orhideja nema unaprijed određen životni vijek

Na pitanje koliko orhideja može živjeti, Roman odgovara gotovo bez razmišljanja: "Milijun godina.“

Naravno, riječ je o slikovitom odgovoru, ali poruka je jasna. Phalaenopsis nema unaprijed određeno razdoblje nakon kojega mora propasti. Ako ima dobre uvjete, neprestano stvara nove listove i korijenje. Staro i osušeno korijenje može se ukloniti, a biljka nastavlja rasti.

Kod kuće je najvažnije ne pretjerivati s njegom. Najbolje joj odgovara istočni ili zapadni prozor, bez izravnog podnevnog sunca. Između dva zalijevanja supstrat se treba osušiti, nakon čega se posuda može kratko uroniti u vodu, ocijediti i vratiti na mjesto. Temperatura se ne bi trebala spuštati ispod 14 ili 15 stupnjeva.

Poseban je problem prekomjerno gnojenje. U supstratu se tada nakupljaju soli koje mogu oštetiti korijen. "Ako našu potrošnju gnojiva usporedimo s proizvodnjom rajčice, orhidejama je potrebno samo oko deset posto te količine. Ni kod kuće ne treba pretjerivati“, savjetuje.

Ako nema kišnice, voda iz slavine može se ostaviti da odstoji prije zalijevanja. Destilirana voda potpuno je čista, ali ne sadrži minerale, pa biljci ipak treba vrlo mala količina hranjiva.

Pedesetak ljudi i suradnja s Čakovcem

U tvrtki radi pedesetak ljudi, od kojih je oko 80 posto stalno zaposleno. U razdobljima povećanog opsega posla angažiraju studente i privremene radnike, osobito tijekom godišnjih odmora. Među zaposlenima su i radnici iz Hrvatske, Mađarske, Filipina i Tajlanda.

Već petnaestak godina surađuju sa školom iz Čakovca, čiji učenici dolaze na stručnu praksu. Dio njih poslije ostane raditi u Dobrovniku.

Blizina granice pritom ima veliku ulogu. Do Mađarske su samo tri kilometra, a Čakovec je udaljen tek nešto više od desetak kilometara. Državne granice na ovom su području mnogo manje važne od svakodnevnog kretanja ljudi i robe.

No i ovdje se sve više razmišlja o automatizaciji. U sljedećem investicijskom ciklusu planiraju ulaganja u robotizaciju i primjenu umjetne inteligencije. Ferenčak procjenjuje da bi nove tehnologije mogle smanjiti potrebu za fizičkim radom za 15 do 25 posto, a možda i više.

Ne govori o stakleniku bez ljudi, nego o poslovima koji će se obavljati brže, preciznije i s manje fizičkog opterećenja. „Isto se dogodilo u ratarstvu. Nekada se zemlja obrađivala starim IMT-ima, a danas imate John Deere s klimatiziranom kabinom koji isti posao napravi mnogo brže“, uspoređuje.

Tropski vrt kao prozor u proizvodnju

Uz proizvodni dio nastao je Tropski vrt, zamišljen kao komadić prašume u kojem posjetitelji mogu vidjeti prirodno okruženje orhideja i drugih tropskih biljaka. Ideja je od početka imala obrazovnu i turističku dimenziju. Posjetitelji kroz staklenu stijenu mogu promatrati i samu proizvodnju.

S vremenom je vrt prerastao u ozbiljan turistički proizvod koji godišnje posjeti između 60 i 70 tisuća ljudi. Dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Austrije, Italije, Češke i Slovačke. Uz to, Dobrovnik i njegova okolica u turističkom smislu nude kombinaciju prirode, jezera, šetnica, lokalne gastronomije i vinograda, a u blizini su i Moravske toplice pa ne čudi tako veliki broj gostiju.

Među bananama, mangom, papajom, kavom, paprom i ananasom raste i jedna posebna orhideja – vanilija.

Prije nekoliko godina počeli su ozbiljnije razvijati njezin uzgoj. Proizvode male količine vlastite vanilije, od koje rade sladoled i prodaju ga na lokaciji.

Za razliku od Phalaenopsisa, kojemu je do prodaje potrebna godina dana, vaniliji trebaju tri do tri i pol godine do prvog uroda. Cvjetovi se moraju ručno oprašivati, a nakon berbe slijedi dug proces fermentacije i sušenja mahuna.

Zato uzgoj vanilije u europskom stakleniku teško može konkurirati proizvodnji na Madagaskaru. "Ekonomski je to teško isplativo. Ondje vanilija raste po drveću i uvjeti su mnogo povoljniji. Ali nama je zanimljiva kao proizvod, kao edukacija i kao dio turističke priče“, govori Roman.

Od tisuća vrsta orhideja, upravo je vanilija ona koju čovjek najčešće susreće kao hranu, često ne znajući da je riječ o orhideji.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor