Brnistra - mahunarka od koje su se radili konopi

U našim krajevima brnistra je nekada bila industrijska biljka, a i sam njezin naziv govori nam za što se sve ova biljka koristila.

Naime, riječ "spartium" dolazi od grčke riječi sparthos = pleter, užad, metla ili spartion = konop. Brnistra se uvelike koristila za izradu mreža, konopa, ali i kao tekstilna sirovina. Pretpostavlja se da je i grad Split dobio ime upravo po ovom grmu žutih cvjetova kojega u okolici još uvijek ima u izobilju.

Ljeto u punom cvatu

Spartium junceum L. - Brnistra ili žuka, kako je češće zovu na području Dalmacije, šiboliki je grm karakterističan za područje Mediterana. Njezini žuti cvjetovi pravi su znak proljeća i nagovještaj sve bližeg ljeta.

Brnistra je biljka toplih krajeva, a od prirode pridolazi na području od Kanarskih otoka preko sjeverne Afrike, od Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Hrvatske pa sve do Albanije i Grčke. Njezin areal nastavlja se preko Turske u jugozapadnu Aziju (Izrael, Libanon, Sirija).

Negdje opasan korov, negdje ljekovita biljka

Na drugim područjima je kultivirana ili naturalizirana a u Sjevernoj Americi, u području Kalifornije, predstavlja opasan korov (1858. godine donesena je u San Francisco). Grčki naziv za brnistru je Aspalathos/Spalatos. Brnistra je biljka iz porodice mahunarki. Najčešće se javlja u makiji, garizima i kamenjarima, a javlja se na prijelaznim područjima od vazdazelenih primorskih do listopadnih kraških šuma.

Nema velikih zahtjeva u pogledu kvalitete tla, ali najbolje uspijeva na svježim tlima. Raste kao razgranati jedan do pet metara visoki grm s gustim, uspravnim, šibastometličastim, golim izbojcima koji su okruglasto i plitko izbrazdani. Kora debla je žutozelenkasta, a kod izbojaka svjetlozelena i tanka. Stablo i grane imaju jedan ili dva sloja asimilacijskog parenhima, naročito nakon opadanja lišća. Korijenov sustav je dobro razvijen i štiti tlo od erozije. Kao i druge mahunarke obogaćuje tlo dušikom.

Poznata mahunarka

Pupovi su spiralno raspoređeni, međusobno jako udaljeni, prekriveni su osnovom lista ili nešto zadebljalim lisnim jastučićem. Listovi su linearni, sitni 2-4 cm dugi, gotovo sjedeći i malobrojni, a u sušnom razdoblju opadaju. Cvjetovi su zigomorfni, u rasutim vršnim grozdovima, na tankim stapkama oko dva centimetra dugi.

Gornja latica je najveća i tvori takozvanu zastavicu, dvije bočne latice su uže i tvore takozvana krila, a dvije najdonje srasle su svojim rubovima i čine takozvanu ladicu. Cvjetovi imaju deset prašnika koji su međusobno srasli u jednu cijev. Cvjetovi su mirisni. Plod je oko 4 do 8 centimetara duga crnosmeđa mahuna koja se uzdužno otvara s dva zaklopca. U jednoj mahuni nalazi se šest do devet (nekada i do 18) sjemenki. Brnistra je listopadna (lišće odbacuje tijekom ljeta kako bi smanjila transpiraciju), jednodomna i kserofilna vrsta. Dobro podnosi sušu i buru, ali je osjetljiva na hladnoću. Cvjeta od svibnja do srpnja, a razmnožava se sjemenom.

Izrada konopa, mreža pa i meda od brnistre

U nastavku prenosimo dio rada Z. Kovačevića i suradnika u kojemu se navode izuzetno zanimljive činjenice vezane uz ovu vrstu te njezinu uporabu kroz povijest na području Dalmacije.

"Primitivno ručno skidanje vlakana bez posebnih naprava bilo je sporo i dosta teško, a maceracija u vodi bila je dugotrajna, zagađivanje voda znatno, pa se posao s vremenom napuštao. Kroz povijest se manufakturna proizvodnja od brnistre postupno smanjivala, a sve više se koristio lan, konoplja i pamuk, da bi se zbog ekonomske krize 30-ih godina prošlog stoljeća, i nedostatka sirovina u vremenu oko I. ali i II. svjetskog rata krenulo u njenu ponovnu afirmaciju.

Tako se u Italiji tijekom embarga na uvoz (rat u Etiopiji) godišnje bralo oko 700.000 tona brnistre, a na njenoj obradi radilo je 61 postrojenje. Međutim, dobivanje tekstilnih sirovina iz brnistre sredinom 20. stoljeća potpuno se ugasilo. U Europi je ostalo nekoliko udruženja proizvođača brnistre, koji su dobili poticajne projekte Europske unije radi zadržavanja i napredovanja starih zanata, dok je kod nas ostalo tek nekoliko udruženja na razini turističkih atrakcija.

Za primorsko pčelarstvo važan je i cvijet brnistre. Tako su i Aristotel i Plinije hvalili med od brnistre. Općenito najviše podataka od antičkih pisaca o brnistri ostavio je Plinije Stariji, koji ju naziva genista. Međutim, on na nekoliko mjesta spominje i biljku spartum, a to je latinizirani oblik Dioskoridovog opisa biljke sparton. Danas se nakon podrobne analize opisa primjene i prerade smatra da se radi o jednoj te istoj biljci, tj. Spartium junceum.

Nestašica tekstila

Sijanje i uzgoj, odnosno kultiviranje brnistre kod nas danas su nepoznati, no svakako ga je u prošlosti bilo, pa i u većoj mjeri. Nestašica tekstila 1916. godine potakla je fra Andriju Rajkovića, da bi se narodno iskustvo s preradom brnistre moglo koristiti u mnogo većem opsegu, pa i industrijski. On pokreće akciju kod tadašnjih vlasti, obrazlažući potrebu, korisnost i mogućnosti prerađivanja brnistre te šalje više uzoraka gotove tkanine.

Svojstvo kserofilnog bilja

Sjenovita područja joj ne odgovaraju. Ima i jedno specijalno svojstvo kserofilnog bilja. Stvara na izbojcima samo po nekoliko malenih listića, a i te ljeti tijekom suše odbaci, pa asimilira tankim dugim i vitkim izbojcima, koji pod kutikulom imaju stanice s klorofilom. Čak i na suhim i kamenim tlima lako se razmnaža sjemenom, sadnicama i reznicama. Korijenje joj seže duboko i dosta dobro veže tlo, a kao lepirnjača (leguminoza) simbiozom s bakterijama u kvržicama i zadebljanjima korijenja veže atmosferski dušik te njime obogaćuje tlo. Izbojci imaju dva osnovna sloja: krut drvenast unutrašnji sloj, u sredini porozan, što čini stabljiku veoma laganom, i vanjski ovoj, kožicu protkanu žilavim vlaknima. Na presjeku izbojka brnistre opaža se epiderma, parenhim kore s klorofilom, endoderm, snopići vlakna kore i snopići vlakna pericikla.

Brnistra raste u svim zemljama oko Sredozemnog mora, ali samo u obalnim područjima pored mora i na otocima. U Italiji, u mediteranskom području raste do nadmorskih visina od 975 m, a u submontanskoj zoni i kastanetumu nalazi se do nadmorskih visina od 1300 m. U Turskoj, Siriji i Palestini raste i do visina od 1.700m.

Autor: Irena Devčić

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor