900 kvadrata raskošne ljepote: Sanelin vodič za uzgoj božura i 5.000 mirisnih pupoljaka

U zelenom surduku, na pola puta između Aljmaša i Erduta, u srcu Dalj Planine smjestio se OPG Sanele Batrnek koji kroz svoj brend "Božuri iz surduka“ već dvije godine uzgaja božure kao rezano cvijeće.

"Inače suprug, sin i ja živimo u Čepinu, ali sam svakodnevno u Dalj Planini čim božuri krenu. Doduše, to je onako novijeg datuma. Prije sam dolazila jer su mi tu roditelji živjeli. Od 2008. godine, kad su kupili ovo, preselili su se ovdje i baš su tu živjeli. Ovdje u "šumi". Bilo im je lijepo i to je nekako ostalo naše obiteljsko mjesto“, prisjeća se Sanela.

Ova kemijska tehničarka od 9 do 17 sati radi svakodnevni posao, a ostatak dana gradi život kakav doista želi - među svojim božurima. Oko kuće, do koje se dolazi prtenim putem, prostire se gotovo hektar zemlje. Tu su šljive, orasi, kruške i šarolik voćnjak, dok su božuri posađeni na oko 900 kvadrata.

"Zaposlena sam u firmi, tako da mi je ovo nešto sa strane, više hobi za dušu. Iskreno, ne znam u kojem se trenutku dogodilo da su baš božuri. Moja mama ih je imala, ali ono, par grmova kod kuće, i ovdje na imanju isto dva-tri grma i to je bilo to. Dosta sam kreativna, volim da je sve lijepo i uređeno i to me veseli. Tako sam nekako i došla do božura“, dodaje.

Bijeg od užurbanog načina života

Dvije godine razmišljala je i planirala kako od božura stvoriti priču koja neće biti samo klasičan uzgoj cvijeća. Željela je stvoriti mjesto na kojem će se ljudi moći maknuti od užurbanog načina života.

"Što se škole tiče, završila sam za kemijskog tehničara. Poljoprivredni fakultet nisam završila, ostala su mi dva ispita i diplomski, ali očigledno je kod mene uvijek bilo nešto s tom poljoprivredom kad sam to i studirala. Kod božura mi se sviđa to što traže puno strpljenja“, priča Sanela.

Njihova sezona je kratka, ali upravo ih ta prolaznost čini toliko posebnima i poželjnima. Za njihov cvat potrebno je strpljenje jer se na tih nekoliko tjedana ljepote čeka cijelu godinu. Ne mogu ih se natjerati da cvjetaju ni ranije ni kasnije, niti više puta godišnje - božuri imaju svoj ritam i prirodni ciklus koji se jednostavno mora prihvatiti.

"Svi su mi govorili da treba od tri do pet godina da biljka dođe k sebi i da ne očekujem cvjetove odmah. Međutim, mene moji baš časte - pa mi ide puno bolje. Božuri imaju jako kratku sezonu. U pravilu su tu kroz peti mjesec, nekad krenu krajem četvrtog. Ove godine su došli desetak dana kasnije nego prijašnjih godina“, dodaje.

Najzahtjevniji dio cijelog procesa bila je priprema terena za sadnju božura jer se oni ne mogu posaditi bilo gdje. Za uspješan uzgoj potrebna im je dobro drenirana i humusna zemlja te mnogo sunčeve svjetlosti, najmanje šest do osam sati dnevno. Ne podnose stajaću vodu, ali im je vlaga ipak potrebna, pa je najvažnije pronaći pravu ravnotežu.

"Prije sadnje sam tražila analizu tla i preporuku za gnojidbu ako bude potrebna. Međutim, ispalo je da je ovaj komadić zemlje koji smo testirali taman kakav treba biti. Rekli su mi: ‘Ništa ne diraj, samo sadi.’ Tako da smo mi samo preorali i prefrezali zemlju i to je bilo to“, prisjeća se.

Idealno vrijeme za sadnju

"Ako se posade u jesen i sadnice su dobre, postoji mogućnost da cvjetaju već iduće godine, što se meni i dogodilo“, kaže Sanela.

Prve godine se ne preporučuje rezati cvijet na duge stabljike. Može ga se ostaviti, ali se reže kratko ili se skidaju cvjetne glave kako bi biljka preko lista spremila zalihu za iduću godinu. Što više lisne mase ostavimo, to je bolje za sljedeću sezonu.

"Mi smo stavili agrotekstil jer sam zaposlena i nisam znala hoću li stizati stalno dolaziti kositi i okopavati. Za sada se pokazao kao pun pogodak. Malo opljevim i to je to. Kad ih sada režem, nakon toga praktički nemam posla do jeseni. Kad se listovi osuše, odrežem ih tri do četiri centimetra iznad zemlje“, pojašnjava.

Prodaje ih, ali isključivo kao rezani cvijet, ne i kao sadnice. Ove godine očekuje između četiri i pet tisuća cvjetova. Ima preko 1100 sadnica, a pola polja posađeno je 2024. godine, dok je dio dodan kasnije. Neke biljke već u drugoj godini daju i do osam cvjetova po grmu.

"Kod sadnje, božuri imaju mala ‘oka’ na gomolju i ona ne smiju biti dublje od tri centimetra ispod zemlje. Doslovno tik ispod zemlje. Ako se posade preduboko, neće cvjetati. To je sva tehnika. Razmišljali smo i o sustavu kap na kap, ali prošle godine je bilo bez navodnjavanja i izgleda su prekrasno", napominje.

Ima nešto u Dunavu

Na cijeli proces, kako ističe, značajno utječu i prirodni uvjeti koji im idu u prilog. Upravo ta specifična mikroklima područja čini razliku u uzgoju i održavanju nasada.

"Mislim da nam puno pomaže Dunav. Uvijek komentiram s tatom kako je u Čepinu nevrijeme, a ovdje je samo lijepo pala kiša. Nešto se ovdje događa s tom mikroklimom. Vjerojatno Dunav i Drava rade svoje. U surduku sigurno imamo više vlage nego gore uz cestu i vjerujem da je i to plus. Možda je baš zato razlog što još ne moram imati kap na kap“, ističe Sanela.

Došla je na ideju pretplate na božure, što, kako kaže, nije često viđala. U promociji koristi isključivo društvene mreže, a kupci cvijeće ili preuzimaju na imanju ili u Čepinu. Nešto malo uzimaju i cvjećarne.

Za pretplatu je osmislila tri paketa, mini, standard i premium. Razlikuju se po količini cvijeća i pokrivaju cijelu sezonu božura, koja traje još otprilike tri tjedna svibnja.

"Svašta planiram. Ove godine fokus su mi pretplate i rezani cvijet. Voljela bih organizirati cvjetne piknike i radionice, da ljudi dođu iskoristiti polje božura i doživjeti cijelu priču. Gledamo i neku opciju zimskog vrta, pa ćemo vidjeti u kojem će smjeru to ići“, kaže.

Božurima koji imaju više cvjetnih glava skidaju se zaperci kako bi ostao jedan veliki, glavni cvijet. Ako se uzgajaju za kuću i vazu, tada se zaperci ne moraju skidati pa se na jednoj stabljici mogu razviti i tri cvijeta. Otkriva i tajnu kako da božuri što duže traju u vazi nakon rezanja.

"Treba ih rezati dok su još u pupu, ali da nije pretvrd. Trebaju biti u ‘marshmallow’ fazi, mekani poput sljezovog kolačića. Tada znaš da će se otvoriti kroz dan-dva. Ako su pretvrdi, postoji mogućnost da se nikad ne otvore. Kad se uberu u toj fazi, mogu trajati sedam do deset dana u vazi“, objašnjava.

Sezona kratka, ali slatka

U trenutku kada se u proljeće svi pupoljci naglo otvore odjednom, sve se počinje odvijati brzo, a posla bude "preko glave“.

"Bez obzira koliko se fizički naradim, ovo je stvarno za dušu. Koliko god bilo teško, osjećaj u glavi nema cijenu, biti ovdje nema cijenu. U pravilu sve radim sama, nekad uskoči suprug kad je slobodan i to je to. Uz posao i malo dijete zna biti izazovno održavati sve da izgleda pristojno“, kaže Sanela.

Kad nije sezona božura, u Dalj Planinu s obitelji dolazi svaki vikend u svoj surduk kako bi održavali imanje. Uvijek ima nešto za raditi, kao i na svakoj vikendici.

"A kad je sezona, onda dolazimo i noću poslije posla, samo da budemo ovdje. Neusporediv je osjećaj probuditi se ovdje u pet ujutro. Ptice pjevaju, mir je, priroda… Ja ne pijem kavu, ali izađem van i samo sjednem i upijam sve oko sebe. To obožavam“, zaključuje.