Mogu li novi zakoni vratiti u život polupusta sela?

U široj javnosti su gotovo nezapaženo prošla dva izrazito važna zakona, koje je Hrvatski sabor donio već u pred blagdanskom vrijeme,a koji će već početkom 2019. godine donijeti brojne promjena vezane za život na ovim područjima, ali i u poljoprivredi. Zakon o brdsko-planisnskim i potpomognutim područjima Republike Hrvatske su u svakom slučaju veliki iskorak i ovo je prvi put da Hrvatska dobiva ovakve zakone.

U iduće tri godine ovim zakonima je predviđeno oko 300 milijuna kuna, kroz nekoliko mjera, za 304 jedinice lokalne samopurave koje obuhvaćaju 1,1 milijun stanovnika, te 117 milijuna kuna kuna za brdsko-planisnska područja koja obuhvaćaju 85 jedinica lokalne samouprave i 350 tisuća stanovnika. Novim zakonima se uvode programi i projekti namjenjeni isključivo tim područjima, posebni kriterijumi za potpore iz EU fondova, ali se po prvi put u povijesti uvodi "Hrvatski gorski proizvod" koji će biti praćen odgovarajućom iskaznicom.

Je li zakon došao prekasno?

Zakon je podjeljen u nekoliko podmjera, a sve će biti razrađeno posebnim programom. Iz svega je vidljivo da se za navedene projekte i programe izdvajaju i dodatna financijska sredstva što je svakako projekt kojeg treba pozdraviti i podržati. Budući da se navedeni zakoni odnose na čak 389 jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, sigurno je da će pomoći u razvoje  velikom broju jedinica lokalne samoprave.

Međutim, postavlja se pitanje je li zakon došao prekasno kada je u pitanju osamdesetak općina na području Like, Dalmacije, Banije i Korduna u kojima je sve više pustih ili polupustih sela? Po nekim relevantnim sugovornicima na ovim područjima navedeni zakon bez dodatnih mjera i intervencija neće promjeniti negativne trendove koji već desetljećima idu silaznom putanjom. Ali veliki uspijeh će biti ukoliko ih uspori i na nekim područjima sačuva i ono malo ljudi što je ostalo.

Zakon predviđa i velike izmjene kao i dopune u programu stambenog zbrinjavanja na ovim područjima, ali i izgradnji potrebne infrastrukture. S izgradnjom kuće, ceste ili vodovoda, čovjeku će se stvoriti pretpostavka za ostanak i opstanak na ovom području. Ali od čega živjeti?

Treba li nam u svakom selu po jedna Milena Plećaš da bismo mijenjali svijest?

Za kvalitetan život od poljoprivrede biti će potrebno puno stvari promjeniti, omogućiti ljudima pomoć pri povlačenju bespovratnih sredstava, ali i osigurati tržište za njihove proizvode. Jedan od većih problema će svakako biti i pronalaženje načina da se zemljište pravednije raspodjeli, da bi budući poljoprivrednici mogli dobiti određene površine za sebe, pošto u nekim sredinama više gotovo i nema slobodnog zemljišta koje nije u sustavu poticaja pojedinih korisnika, koji uglavnom imaju i nekoliko stotina hektara u posjedu.

Sve su ovo dugoročni procesi, a najveći dio njihove provedbe će ovisiti od čelnih ljudi njihovih jedinica lokalne samouprave. Kako bilo da bilo, ovi zakoni su dobra osnova i temelj za razvoj i snove o boljem životu koji je država omogućila. Često se kaže da je put od snova do stvarnosti put trnovit, ali nije nemoguć.